Liječenje sihra

Liječenje sihra

Liječenje sihra biva putem nušre, tj. rukje, kao što kaže Ibnul-Esir: „Nušra je vrsta rukje i lijeka kojim se liječi onaj za koga se misli da ga je zapahnuo džinski dodir. Dobilo je ime nušra (razvezivanje) jer se time razvezuje bolest koja ga je snašla, tj. otkriva se i uklanja.“^[1]

Ibnul-Kajjim  kaže: „Nušra je uklanjanje sihra od opsihrenog.“^[2]

Dakle, nušra je vid rukje, a imajući u vidu da se rukja dijeli na šerijatsku (dozvoljenu) i onu koja u sebi ima širka (zabranjenu), tako se i nušra dijeli na dvije vrste:

Nušra prilikom koje se uči Kur’an i dozvoljene dove dozvoljena je šerijatom.

I nušra koja nije dozvoljena šerijatom je ona kojom se traži pomoć od džina, i koja u sebi sadrži širk, jer onaj ko se njome koristi, približava se šejtanu kako bi uništio sihr.

Približiti se šejtanu može samo ako mu se čini ibadet. A to djelo je, veliki širk, bez spora među učenjacima.

Ibnul-Kajjim kaže: „Nušra je uklanjanje sihra od opsihrenog i dijeli se na dvije vrste:

Prva: Uklanjanje sihra drugim sličnim sihrom.

Ova vrsta je šejtanski posao, jer je sihr djelo šejtana kojem se onaj ko čini nušru kao i onaj ko se liječi približavaju nečim što šejtan voli, te se na takav način poništava sihr opsihrenog. 

Druga: Nušra putem rukje, traženjem utočišta od šejtana, učenjem dozvoljenih dova.

Ova vrsta je dozvoljena, štaviše pohvalna je.“^[3]

Uklanjanje sihra šerijatskom rukjom propisano je djelo, jer je šerijatska rukja dozvoljena, a već su ranije spomenuti dokazi i uslovi njene dozvoljenosti.

Ibnul-Kajjim veli: „Jedan od najboljih lijekova protiv sihra koji uzrokuju šejtani, pogana i nečista stvorenja, jeste ibadet: zikrullah, učenje časnog Kur’ana (ajeta) i učenje dove.

Naime, ibadet se bori protiv njegovog utjecaja i slabi ga, i sve što je čovjek jači i bolji vjernik, liječenje (nušra) bit će efikasnije.

Slučaj opčaranog čovjeka sličan je dvjema naoružanim i opremljenim vojskama koje se sukobe i jedna pobijedi, pa pobjedniku pripadne vlast i moć.

Naime, srce koje je ispunjeno iskrenim i intenzivnim zikrullahom, koje iskreno Allaha, dželle šanuhu, moli i Njemu se utječe ima dobre predispozicije da bude sačuvano od sihra, ali i da se od njega izliječi ako ga zadesi.“^[4]

Što se tiče rukje koja u sebi sadrži širk, ona nije dozvoljena.

U poglavlju o rukji i hamajlijama spomenuti su argumenti kojima se zabranjuje rukja i učenje koje u sebi sadrži određeni vid širka, tako da nema potrebe da se to na ovome mjestu ponavlja.

Imajući u vidu da je rukja u kojoj ima širka zabranjena, također je zabranjeno i uklanjanje sihra pomoću nje. To je, ustvari, nušra (liječenje) koja je hadisom zabranjena jer predstavlja šejtanski posao.

Prenosi se od Džabira b. Abdullaha: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je upitan o nušri (koja u sebi ima širka), pa je rekao: ‘To je šejtanski posao.”‘^[5]

Šejh Sulejman Ali Šejh veli: “Upitan je o nušri u svrhu liječenja. Određeni član u en-nušre je za ‘ahd, tj. označava da je to općepoznato, dakle, općepoznata nušra kojom su se ljudi u predislamsko doba bavili, i to je šejtanski posao. A ovo se ne odnosi na nušru putem rukje, zaštitnih dova i dozvoljenih lijekova, jer sve ovo je dozvoljeno.“^[6]

Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 9: Rukja, hamajlije i sihr – mr. Jakub Alagić

[1] Ibnul-Esir, En-Nihajeh, 5/45., Pogledati: Mealimus-sunen, Šerhu Suneni Ebi Davud, 5/353; Fethul-Bari, 10/233.

[2] I’alamul-muveki’in, 4/301.

[3] Prethodni izvor, 4/301; Fethul-Bari, 10/233; Tejsirul-azizil-hamid, str. 417.

[4] Zadul-mead, 4/116.

[5] Bilježi ga Ebu Davud, br. 3868, str. 695; Ahmed, 40/22, br. 14135; Hakim, 4/464, koji kaže da je hadis ispravan, a sa njim se slaže i Zehebi.

[6] Tejsirul-azizil-hamid, str. 418.