Liječenje putem prinošenja žrtve kao vid približavanja džinu

U knjizi Tajna Sulejmanovog prstena stoji: „Četrdeset druga vrsta – kad, čitaoče, vidiš čovjeka da je lošeg zdravlja i koji je jako zaokrenuta lica, ružan, ili je demamil, znaj da je izlazio po noći i udario na džinsku djecu, ugazio na njih, i polomio im neke dijelove tijela, pa su mu se oni osvetili.

Liječi ga nešrom, a to je da zakolješ crvenog pijetla. Zatim sakupi krv, crijeva, perje, mozak i izmet koji su, možda, izašli prilikom klanja i reci: Bismillahi Allahu ekber, i uči Dehrušiju do kraja. Reci i ovo: ve ebtaltu kulleš-šerri minel-džinni vel-džinneti, amin.“^[1]

Dova Dehrušija glasi: Bismillahi šerahija dahimreta ali muteali fi ilvetin, ejnel-edžalid el-kavijjeh, ejnel-me’amhazijje, ejne kerdun, ejne derdem ejne asib ejne sahib džebelid-duhan, el-muteammim bis-su’ban, edžibu bi hakkil-esmail-ibranijjeh šejmusa ve berhuta, edžibu tai’in lillahi rabil-alemin.^[2]

Šerahija – koje je spomenuto u dovi je jedno od imena džina.^[3]

Na postojanje ovog oblika liječenja među pojedinim muslimanima Bosne ukazao je i dr. Štulanović u knjizi Liječenje Kur’anom.^[4]

U ovaj oblik se može ubrajati nalaženje sihra pomoću džina, te njegovo uništavanje nakon toga.^[5] Jer džin neće biti pokoran sihirbazu i neće ga slušati niti će ga u tome pomoći sve dok mu se sihirbaz ne pokori i približi se nečim što mu on naredi, a od toga je i klanje životinje džinu.

Propis liječenja putem prinošenja žrtve džinu

Klanje crvenog horoza koji se spominje u gornjem obliku je ustvari prinošenje žrtve džinu kao vid iskazivanja poštivanja i približavanja njemu, a dokaz tome je činjenica da se meso tog horoza ne jede, nego se ostavlja sa krvlju i perjem i svime što iz njega izađe.

Još jedan od dokaza da je to tako jeste učenje Dehrušije, dove u kojoj se izgovaraju nepoznate riječi, tj. dozivaju se džini njihovim imenima, jer se u dovi kaže: odazovite se.

Dakle, ovo je oblik liječenja približavanjem džinu klanjem životinje, te traženjem pomoći od njega, a oba ova postupka su veliki širk, koji izvodi iz islama.

Nažalost, opsihrena osoba ne zna da se kroz učenje Dehrušije traži pomoć od džina, te da im se prinosi žrtva, i da se na takav način čini širk Uzvišenom Allahu.

Prinošenje žrtve džinima je kao i klanje radi nekog drugog mimo Allaha. Prinošenje žrtve je ibadet, a činiti ibadet nekome drugome mimo Allahu širk je po jednoglasnom stavu uleme.

Ibn Tejmijje veli: „Džinima se može približavati prinošenjem žrtve. Ima ljudi koji kolju životinju i kao žrtvu je prinose džinu, i to je širk koji su Allah i Njegov Poslanik zabranili.“^[6]

Uzvišeni Allah kaže:

Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime!^[7]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Allah je prokleo onoga ko prinese žrtvu nekome drugome mimo Allaha.

Allah je prokleo onoga ko podržava i pomaže onog ko uvodi novotarije u vjeru.

Allah je prokleo onoga ko proklinje svoje roditelje.

Allah je prokleo onoga ko promijeni granice (hudude) zemlje.“^[8]

U poglavlju o prinošenju žrtve spomenuti su dokazi iz Kur’ana i Sunneta, kao i citati uleme koji ukazuju da je prinošenje žrtve nekome mimo Allahu djelo širka, tako da nema potrebe da se na ovome mjestu ponavljaju.

Liječenje prilikom kojeg se koriste džini kako bi uklonili sihr od opsihrenog nemoguće je izvesti osim ako se i sihirbaz i opsihreni ne približe džinu na bilo koji način kojim se iskazuje poštovanje i ibadet.

Činiti ibadet nekome drugome mimo Allahu predstavlja veliki širk.

Dakle, liječenje u kojem se koriste džini je vrsta nušre (liječenja) koja u sebi sadrži širk i koja je zabranjena jer je šejtansko djelo.

Ibnul-Kajjim kaže: „Uklanjanje sihra sličnim sihrom je šejtanski posao, jer je sihr djelo šejtana kojem se onaj ko čini nušru kao i onaj ko se liječi približavaju nečim što on voli, te se na takav način poništava sihr opsihrenog.“^[9]

Ovo potvrđuje i predaja u kojoj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o nušri (koja u sebi ima širka), pa je rekao: ‘To je šejtanski posao.’^[10]

Dakle, liječenje sihra koje se spominje u ovom obliku nije dozvoljeno, jer je vid širka, a štetnost širka je veća od koristi izlječenja od sihra.

Zakonodavac je odredio ispravan način liječenja od sihra, rukjom (putem Kur’ana i prenesenih i dozvoljenih dova), pa zašto onda da ljudi napuštaju taj dozvoljeni način i koriste nešto što nije dozvoljeno.

Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 9: Rukja, hamajlije i sihr – mr. Jakub Alagić

[1] Tajna Sulejmanovog prstena, str. 89.

[2] Prethodni izvor, str. 90.

[3] Pogledati: Igasetul-mazlum fi kešfi esraril-ulum, str. 12.

[4] Pogledati: Liječenje Kur’anom, str. 116.

[5] Pogledati: Prethodni izvor, str. 90.

[6] Medžmu’ul-fetava, 19/52.

[7] El-Maide, 3.

[8] Bilježi ga Muslim, br. 44, str. 881.

[9] I’alamul-muveki’in, 4/301.

[10] Bilježi ga Ebu Davud, br. 3868, str. 695; Ahmed, 40/22, br. 14135; Hakim, 4/464, koji kaže da je hadis ispravan, a sa njim se slaže i Zehebi.