Liječenje putem oslanjanja na zvijezde i druga nebeska tijela
Liječenje putem oslanjanja na zvijezde i druga nebeska tijela
Ovakav način liječenja uzrok je ubjeđenja koje je identično ubjeđenju i vjerovanju koje imaju obožavaoci zvijezda, a ono se ogleda u vjerovanju kako zvijezde i nebeska tijela, tj. planete, utiču direktno na zbivanja na Zemlji.
Smatraju da su dešavanja na Zemlji prouzrokovana djelovanjem tih planeta preko svojih sluga koji su duhovne prirode, te da planete imaju slobodnu volju.
Također smatraju da duhovna bića tih planeta razgovaraju sa njima i da od njih dobivaju određene informacije, te da im ispunjavaju potrebe.
To, ustvari, nije ništa drugo do šejtani i njihovo djelovanje, koji se spuštaju i ispunjavaju njihove potrebe.[1]
Liječenje se obavlja učenjem ili pisanjem virdova i dova u posebnim danima u sedmici kada se oni poklope sa pojavom određenih zvijezda i planeta.
U knjizi Otrovna strijela stoji: „Peta vrsta: napravi se jako lijepoj i nevinoj djevojci tako da izgubi izgled i vrijednost, pa uz nju niko da stane, a ako koji mladić i zastane, pobjegne kao bez glave, i nikad se više ne vraća.
Liječenje: piši joj suru Er-Rahman, petkom ili ponedjeljkom, u satu Merkura, sa imenom njenim i imenom njene majke, ali dodaj ajete za kvarenje sihra[2] i neka potopi pisano u lonac vode i tom vodom neka se okupa nedjeljom na čistom mjestu.“[3]
Na drugom mjestu stoji: „Šesta vrsta: napravi se nekoj djevojci pa se udaje. Ovo važi i za raspuštenicu ili hudovicu. Ali, kada se uda, ni sa jednim ne može da ostane dugo, već se vrati, pa se opet uda, i sve tako…
Liječenje: Kao hirz, piši joj ajete s bismillom ve meselu kelimetin habisetin kešeredžetin (sura Ibrahim, ajet 26.27.28). Ovo napiši u satu Venere, ali samo petkom.
Neka to nosi kao zaštitu neko vrijeme, a može, tokom tri sedmice po tri puta navečer, učiti svakodnevno ove ajete. Napiši šafranom i ružinom vodicom ove ajete iz sure Ibrahim, pa neka potopi u vodi i njom se oblije na čistom mjestu samo jednom.“[4]
Autor knjige Tajna Sulejmanovog prstena dodaje na liječenje ove dvije vrste sihra i učenje Dehrušije.[5]
U toj knjizi stoji: „Trideset šesta vrsta džina ako udari nekog, taj ne ozdravi do smrti. Taj Arid uđe u tijelo osobe, pa ona stavlja ruke na svoj vrat, davi se, to mu džin radi iznutra. Zapamti, čitaoče, ovo je džin kafir, i on je od kafirskih ifrita.
On se može uhvatiti samo noću i to u Sunčevom satu ili u satu Saturna, i to ako uz Dehrušiju dodaš i Allahumme ja Ehijen Šerahijen ellezi Huvel-Hajjul-Kajjumu, juhjil mevta ve jumit.“[6]
Na drugom mjestu veli: „Petnaesta vrsta sihra udara ženu prilikom porođaja, pa žena ima jako krvarenje koje neće da prestane.
Liječi se ovako: napisat ćeš, striktno utorkom ili subotom, u satu Marsa, suru Sedžde. Nauči na vodu Dehrušiju, pa neka je pije sedam dana…
Sedamnaesta vrsta udara samo lijepe, debele žene, i to kod vode…
Liječi se isključivo četvrtkom. Uči joj, puno puta, Dehrušiju, a ako nakon toga počne da mršavi, onda sve ponovi ali subotom, u satu Merkura…
Devetnaesta vrsta džina udara čovjeka prilikom kupanja…
Liječi ga pisanjem, u napitku, samo u nedjelju u podne (zeval) kada je sunce na sredini neba, a i petkom navečer uči Kur’an i Dehrušiju. Isto tako napiši Dehrušiju i suru Inširah sedam puta. Saperi to u vodi pa neka pije i njom se masira…
Dvadeset četvrta vrsta kada djeluje na ženu, ona pobaci dijete…
Liječi je isključivo u subotu u Saturnovom satu…uči sure Rahman, Džin i Dehrušiju.“[7]
Propis liječenja putem oslanjanja na zvijezde i druga nebeska tijela
Uklanjanje sihra u vrijeme pojave ovih nebeskih tijela i na ovaj način vid je širka i nevjerstva u Uzvišenog Allaha, iz razloga što se smatra da ta nebeska tijela imaju mogućnost uticaja na zemaljske pojave, tako što se snaga tijela spaja sa zemaljskim snagama, tj. šejtanima i tako djeluju na izlječenje opsihrenog.
Primjećujemo kod spomenutih primjera liječenja u vrijeme pojave ovih planeta da se uči Dehrušija kao dova u kojoj se traži pomoć od džina, čime se spajaju snage tih tijela sa zemaljskim snagama i silama i kao takve djeluju na opsihrenog, kako tvrdi onaj ko liječi.
U Dehrušiji spominju se neka nepoznata imena poput Ahija i Šerahija koja su, ustvari, imena džina.[8]
Ibn Tejmijje veli: „Posmatranje zvijezda koje se ubraja u sihr, može biti dvojako:
Prvo: posmatranje sa naučne (teoretske) strane u smislu donošenja zaključaka o zemaljskim pojavama na osnovu pokreta zvijezda, i to je vid gatanja (strelicama).
Drugo: Posmatranje zvijezda i oslanjanje na njih u praktičnom smislu poput pisanja talismana, vjerujući kako su nebeske sile povezane za zemaljskim silama i da utiču na njihovo djelovanje, i sl. Ovo je jedan od najvećih vidova sihra.“[9]
A o učenju dova sa stranim i nepoznatim riječima veli: „Rukje sa stranim i nepoznatim riječima sadrže imena džina koji se dozivaju u pomoć i kojima se zaklinje onim što smatraju cijenjenim, pa im se ti džini, zbog toga, pokore u nekim stvarima – to je vrsta sihra koji je širk.
Uzvišeni kaže:
…i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali.[10]/[11]
Dakle, učenje Dehrušije u vrijeme pojave spomenutih nebeskih tijela (planeta) znači da se nebeske sile spajaju sa zemaljskim silama (džinima) i na taj način se, kako tvrde sihirbazi, liječi opsihrena osoba.
Veličanje zvijezda i nebeskih tijela je činjenje ibadeta njima, što je vid kufra.
Ibn Hadžer, govoreći o ajetu sihra (broj ajeta 1102) iz sure Bekare, veli: “Ovaj ajet je dokaz da je sihr vid nevjerstva, te da je nevjernik i onaj ko ga izučava, što se jasno vidi u određenim vrstama koje su ranije spomenute. To je, ustvari, pokoravanje i obožavanje šejtana ili nebeskih tijela (planeta).”[12]
Šejh Šenkiti veli: „Ako se putem sihra veliča neko pored Allaha, poput nebeskih tijela, džina i drugog što vodi u kufr, onda je to djelo nevjerstva, bez razilaženja.“[13]
Dakle, uklanjanje sihra od opsihrene osobe u vrijeme pojave nebeskih tijela (a to nije ništa drugo do veličanje i obožavanje planeta) djelo je širka i nevjerstva.
To je, ustvari, širk u rububijjetu, kao i u uluhijjetu.
To djelo je širk u uluhijjetu iz razloga što se nebeskim tijelima daje posebna pažnja u određenim vremenskim periodima, a to je, ustvari, veličanje te njihovo obožavanje, kao i iz razloga što se traži pomoć od džina i čini im se ibadet, a oboje spomenuto je vid nevjerstva.
Zatim, ono predstavlja i širk u rububijjetu, jer se vjeruje da ta nebeska tijela sama po sebi djelu, da imaju slobodnu volju i da utiču na dešavanja na Zemlji, čime se Allahu pripisuje drug u upravljanju, što je jasno djelo kufra.
Allah negira da ima bilo kakvog sudruga:
O svemu odlučuje samo Allah![14]
I kaže:
…i prije, i poslije, Allahova je odluka.[15]
Allah jedini upravlja i utiče na zbivanja i u tome On nema sudruga.
Također, i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, negirao je da zvijezde i druga nebeska tijela imaju bilo kakav uticaj na zbivanja i dešavanja.
Mugire b. Šu’be je rekao: „Za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a na dan smrti Ibrahima, došlo je do pomračenja Sunca, pa je svijet govorio: ‘Do pomračenja Sunca je došlo zbog smrti Ibrahima.’
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, (čuvši) to, objasnio je (svijetu) kazavši: ‘Do pomračenja Sunca i Mjeseca ne dolazi zbog smrti nekoga, a niti radi nečijeg života. Kada to vidite, klanjajte i Allahu se molite!’“[16]
Nu’man b. Bešir kazao je: „Za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došlo je do pomračenja Sunca, pa je on izašao prema džamiji u strahu, vukući odjeću za sobom.
Klanjao je sve dok se Sunce nije pojavilo. A kada se pojavilo, rekao je: ‘Ljudi misle da pomračenje Sunca i Mjeseca dolazi zbog smrti nekog velikana, a nije tako.’“[17]
U hadisu od Halida Džuhenija se prenosi: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao nam je sabah-namaz na Hudejbiji nakon kiše koja je pala te noći.
Pošto je završio namaz, okrenuo se prisutnom svijetu i rekao: ‘Znate li šta vam je kazao vaš Gospodar?’ ‘Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju.’ – odgovorili su oni. ‘Neko od Mojih robova osvanuo je vjernik, a neko nevjernik.
Onaj ko kaže: ‘Pokisnuli smo Allahovom dobrotom i Njegovom milošću.’ – taj vjeruje u Mene, a ne vjeruje u zvijezdu. Međutim, onaj ko kaže: ‘Pokisnuli smo usljed pada te i te zvijezde.’ – taj ne vjeruje u Mene, nego vjeruje u tu zvijezdu.’“[18]
Ibn Hadžer veli: „Hadisom Nu’mana b. Bešira negira se uvjerenje predislamskih Arapa u pogledu uticaja zvijezda i nebeskih tijela na zbivanja na Zemlji.
Ovo je slično govoru u prošlom hadisu o gatanju[19]: kiša nam je pala zahvaljujući zvijezdama.
Hattabi veli: ‘U predislamskom periodu smatrali su da pomračenje djeluje na dešavanja na Zemlji, u vidu smrti ili nedaće.
Poslanik je podučio da to nije ispravno uvjerenje i da su Sunce i Mjesec dva Allahova stvorenja koja nemaju nikakve moći nad drugim stvorenjima niti imaju moć da samo sebe zaštite.“[20]
Na osnovu ovog zaključujemo da je uvjerenje o uticaju zvijezda na dešavanja na Zemlji džahilijetsko uvjerenje i kao takvo ono je vid širka.
U osnovi ovo uvjerenje o djelovanju zvijezda na zemaljska dešavanja poteklo je od mnogobožaca Sabejaca[21] koji su obožavali zvijezde i meleke, te su na takav način Allahu pripisali druga u vlasti i upravljanju.
Sabejci se pripisuju Ken’anijama (Kenanci)[22] čiju su vladari bili Nemaride[23], kojima je poslan Ibrahim, alejhisselam, sa ispravnom vjerom.[24]
Ebu Bekr el-Džessas veli: „Babilonci su bili Sabejci koji su obožavali sedam zvijezda (planeta) i nazivali su ih božanstvima te su smatrali da one djeluju na dešavanja u svijetu.
Napravili su kumire sa imenima tih nebeskih tijela. Svaki od njih je imao svog kipa kojem su se približavali raznim molbama koje, kako kažu, njima odgovaraju.
Njima je poslat Ibrahim, i oni su poznavali propise vezane za zvijezde, ali i pored toga, njihovi sihirbazi su činili druge vidove sihra, koje su pripisivali djelovanju zvijezda, kako se to ne bi istraživalo i kako se ne bi otkrile njihove varke.“[25]
Ibnul-Kajjim veli: „Ovaj vid širka čine i oni koji smatraju da zvijezde mogu uticati na čovjekovu sudbinu, i na dešavanja u svijetu, poput Sabejaca i dr.“[26]
O Sabejcima kaže: „Oni su bili Ibrahimov narod i on ih je pozivao. Nastanjivali su Haran. Njih je bilo dvije vrste: Sabejci pravovjernici i Sabejci mnogobošci.
Mnogobošci su obožavali sedam planeta (zvijezda), dvanaest sazviježđa, koje su oblikovali tako da su one imale svoj poseban oblik.
Smatrali su ih velikim bogomoljama, kao što to kršćani čine sa crkvama i jevreji sa svojim bogomoljama. Imali su veliko tijelo (statuu) za Sunce, za Mjesec, Veneru, Jupiter, Mars, Merkur, Saturn, kao i oblik i formu prvog uzročnika (boga).“[27]
Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 9: Rukja, hamajlije i sihr – mr. Jakub Alagić
[1] Me’alimus-sunen, 5/371; Medžmu’ul-fetava, 35/171, 181; Tejsirul-azizil-hamid, str. 444.
[2] Ajeti kojima se kvari sihr, kao što se navodi u knjizi Otrovna strijela: Junus, 81-82; Taha, 69. Pogledati: Otrovna strijela, str. 55.
[3] Otrovna strijela, str. 50.
[4] Prethodni izvor, str. 50-51.
[5] Pogledati: Tajna Sulejmanovog prstena, str. 83.
[6] Tajna Sulejmanovog prstena, str. 88.
[7] Prethodni izvor, str. 84-85.
[8] Pogledati: Igasetl-mazlum fi kešfi esraril-ulum, str. 12.
[9] Medžmu’ul-fetava, 35/171. Pogledati: 35/192-196. Begavi, Šerhus-sunneh, 12/183.
[10] El-Bekare, 102.
[11] Ka’ide dželile fit-tevessuli vel-vesile, str. 235.
[12] Fethul-Bari, 10/224.
[13] Edvaul-bejan, 4/50.
[14] Ali Imran, 154.
[15] Er-Rum, 4.
[16] Bilježi ga Buhari, br. 1043, str. 183.
[17] Bilježi ga Nesai, br. 1485, str. 243; Ahmed, 4/443, br. 2711. Ibn Hadžer veli: „Ispravnim ga smatraju Ibn Huzejme, i Ibn Hibban, putem predaje Ebu Kilabea od Numana b. Bešira.“ Fethul-Bari, 2/528. Osnova hadisa nalazi se u dva Sahiha: ‘Do pomračenja Sunca i Mjeseca ne dolazi zbog smrti nekoga, to je samo jedno od Allahovih znamenja. Kada ga vidite, klanjajte i Allahu se molite!’ Bilježi ga Buhari, br. 1041, str. 182, i Muslim, br. 21, str. 366.
[18] Bilježi ga Buhari, br. 846, str. 150, i Muslim, br. 125, str. 55.
[19] Ovdje se misli na hadis Halida Džuhenija: Fethul-Bari, 2/522.
[20] Fethul-Bari, 2/528., Pogledati: Me’alimus-sunen, 5/373.
[21] Sabejizam: Sabejska vjera je jedna od najstarijih. Sabejci su narod u vezi sa čijim vjerovanja postoji razilaženje. Oni kažu da smo u spoznaji Boga, Njegovih naredbi i zabrana potrebni za posrednikom, a taj posrednik, po njima, su duhovna bića, osobe i sl. Pogledati: El-Milel ven-Nihal, str. 285.
[22] Kenanijun (Kenanci) su semitski narod, koji se pripisuje Kenanu b. Kušu b. Samu b. Nuhu, koji su nastanjivali obale Arapskog zaljeva, a zatim su se odselili na područje Sirije i Palestine, gdje je poslan Ibrahim, alejhisselam. Pogledati: El-Bidaje ven-Nihaje, 1/342.
[23] Nemaride: ovo je množina od riječi numrud, pripisuje se Numrudu b. Kenana b. Kuša, vladaru koji je diskutovao sa Ibrahimom, alejhisselam. Pogledi: El-Bidaje ven-Nihaje, 1/342.
[24] Pogledati: Iktidaus-siratil-mustekim, 1/219.
[25] Ahkamul-Kur’an, 1/43-44.
[26] El-Dževabul-Kafi, str. 194.
[27] Igasetul-lehfan, 2/360.
