Liječenje pravljenjem sihra

Liječenje se sastoji u tome što će se napraviti drugi (jači) sihr koji će poništiti stari sihr.

U knjizi Tajna Sulejmanovog prstena stoji: „Ako je vlasnica ovog slova (a, e, u, i) odrasla žena, onda je ona bacila tiganj u kući ili na napuštenom mjestu, pa je tiganj udario džina u glavu, te mu tako učinila ezijet. Ili je nad njim zaspala, ili se okupala na pragu, pa je dobila džinski udar ili vjetar i glavobolju, bolove u kostima, leđima, trupu i ekstremitetima.

Liječit ćeš je tako što ćeš istjerati džine iz kuće.

Uzmi sedam zelenih listova i na svakom listu napiši po jedno TAHATIL ime, a ima ih sedam. Sve te listove, tako ispisane, stavi u tri stotine grama soli i sve to umotaj u komad njene odjeće, pa ukopaj pod prag njene kuće. Napiši joj početak sure Rum, i to tri ajeta, početak sure Earaf – tri ajeta i Nurske harfove.

Sve napisano nakadi džavijem, pa neka to nosi neko vrijeme i, inšallah, bit će izliječena.“

Umotavanje zapisa u odjeću opsihrene i zakopavanje pod njen prag jasan je dokaz da se radi o novom sihru.

Propis liječenja pravljenjem sihra

Ovo pravljenje ukazuje da se radi o sihru, jer se sastoji od sljedećeg:
– Znanje o imenu, a to je ime koje počinje sa jednim od samoglasnika.
– Pisanje nepoznatih imena, tj. imena džina.
– Korištenje stvari koje pripadaju opsihrenom, tj. njegove odjeće.
– Pisanje Nurskih harfova, to su ustvari znakovi za džine.
– Skrivanje ovog posla, na način da se pokopa ispod kućnog praga.

Da bi se ovo okarakterisalo kao sihr, dovoljna je jedna od ovih radnji, a ovdje su učinjene četiri, što ukazuje da se, bez sumnje, radi o sihru, a Allah najbolje zna.
Što se tiče propisa, jasno je da se radi o kufru.

Ova tahatil imena, ustvari su imena džina, na takav način oni se veličaju i od njih se traži pomoć, a to je, bez sumnje, djelo nevjerstva, (osim ako imena TAHATIL nisu imena džina, tada nije kufr, nego je haram i veliki je grijeh).

Imam Nevevi veli: „Sihr je haram i veliki grijeh po jednoglasnom stavu uleme. Već prije u poglavlju o vjerovanju spomenuto je da je ovaj grijeh Poslanik ubrojao među sedam upropaštavajućih grijeha i tamo smo pojasnili taj hadis.

Ukratko, nekada taj grijeh biva nevjerstvo, a nekada je veliki grijeh.

Ako se prilikom činjenja tog djela, izgovori ili uradi nešto što je nevjerstvo, onda je i taj sihr djelo nevjerstva, u suprotnom nije.

Učenje i izučavanje sihra je haram i ako se prilikom činjenja tog djela izgovori ili uradi nešto što je nevjerstvo, onda je i to podučavanje djelo nevjerstva, u suprotnom nije.“

Međutim, citati učenjaka ukazuju da su nepoznata i strana imena, ustvari, imena džina koje sihirbazi dozivaju u pomoć, kako bi uklonili sihr od opsihrenog, kao što kaže Ibn Tejmijje.

Kada je u pitanju ovaj oblik, najbliže je da se radi o stvarnom sihru, tj. uklanjanju sihra drugim sihrom pomoću džinskih šejtana. Zbog toga, opsihreni zakopava svoju odjeću i Tahatil imena ispod svog praga kuće, vezujući na takav način nove džine koji tjeraju stare džine.

Hafiz Hakemi kaže: „Uklanjanje sihra drugim sihrom je haram djelo, jer se na taj način pomaže sihirbaz u onome što radi, te se približava šejtanu kako bi on poništio sihr…

Zbog toga možeš primijetiti veliki broj zlih sihirbaza kako u vremenu gdje nema sankcije (sablje) koja će ih spriječiti, prave sihr ljudima kako bi ih prisilili da od njih zatraže poništenje sihra, te na taj način stekli imetak na bespravan način i zaposjeli njihovu imovinu i vjeru.

Molimo Allaha za pomoć i smiraj!“

Ukoliko bi neko upitao: Kako ovo može biti sihr, ako uzmemo u obzir da se pišu ajeti koje osoba nosi? Odgovor je: Sihirbaz želi time da obmane ljude i prekrije svoju laž, znajući da ljudi prihvataju istinu.

Ibn Tejmijje veli: „Većina onoga što izgovaraju oni koji se bave sihrom i zapisima je vid širka kojem dodaju nešto od Kur’ana na vidljivo mjesto, a ono što je širk prikriju. Dovoljno je da se čovjek prilikom liječenja zadovolji onim što su Allah i Poslanik propisali.“

Šejh Muhammed el-Emin el-Muhtare eš-Šenkiti kaže: „Precizan stav od kojeg se ne smije odstupiti kada je u pitanju ovo je sljedeći: Ako se sihr želi izliječiti putem učenja Kur’ana, kao npr. surom zaštitnicom, Ajetul-kursijjom, i sličnim učenjima kojima je dozvoljeno činiti rukju, onda to nije zabranjeno.

Ako se to, pak, radi putem sihra, nepoznatih izraza, ili izraza koji se ne razumiju ili na drugi nedozvoljen način, onda je to djelo zabranjeno.“


Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 9: Rukja, hamajlije i sihr – mr. Jakub Alagić


[1] Tajna Sulejmanovog  prstena, str. 48.

[2] Pogledati: Vehid Abdusselam Bali, Essarimu’l Bettar fit-tessadi lis-seharetil-ešrar / Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza, str. 177.

[3] Šerhun-Nevevi li Sahihi Muslim, 14/176.

[4] Pogledati stranice gdje se spominju citati Ibn Tejmije, Ibn Hadžera i Džessasa.

[5] Mearidžul-kubul, 2/711-712.

[6] Medžmu’ul-fetava, 19/61.

[7] Edvaul bejan, 4/57.