Hamajlije kod muslimana naših prostora 1. dio
Pod naslovom „Greške vezane za rukju kod bosansko-hercegovačkih muslimana“, spomenuo sam vrste rukje koje nisu u skladu sa šerijatskim propisima, a spomenuo sam i kombinaciju rukje sa hamajlijama, ne praveći razliku između vrsta hamajlija, dok pod naslovom „Greške vezane za hamajlije i zapise kod bosansko-hercegovačkih muslimana“, spomenuo sam vrste hamajlija i propis vezan za svaku vrstu, jer se propis razlikuje shodno vrsti.
Prvi oblik: Hamajlije čiji je sadržaj isključivo Kur’an, ili se, pak, u njih dodaje ime bolesnika, ime njegove majke, ili druga nepoznata imena, simboli i znakovi.
Što se tiče hamajlija koje sadrže samo Kur’an, nekada se napišu određeni ajeti na papir, zatim se to zamota tako da ga je veoma teško otvoriti.
Nekada se radi o cijelom Kur’anu koji se odštampa u malom formatu koji se ne može čitati, potom se stavi u metalnu ukrašenu kutijicu, te se okači na vrat metalnim ili zlatnim lančićem, tako da onaj ko to vidi pomisli da se radi o ukrasu, a ne o hamajliji.
Nekada se uzmu ajeti iz nekoliko sura, saberu na jedno mjesto, zapišu na papir sa namjerom da budu zaštita od svega.[1]
Nekada se pored ajeta napiše ime bolesnika, i ime njegove majke, a zatim se to sveže i pričvrsti kao što se spominje u knjizi Tajna Sulejmanovog prstena: „Harf ajn… ako je vlasnik ovog harfa muško dijete li dojenče, onda to sigurno ukazuje na urok.
Napiši mu sedam puta: Bismillahir-rahmanir-rahim, Ve in jekadul-lezine keferu lejuzlikuneke bi ebsarihim lemma semiuz-zikre. La havle vala kuvvete illa billahil-alijjil-azim, ve sallallahu ala nebijjina Muhammed ve ala alihi ve sahbihi ve sellem. Sin te i te žene. I objesi na djetetova prsa ili kapicu.“[2]
U knjizi Otrovna strijela protiv crvene magije stoji: „Napiši Euzu i Bismilu, suru Fatiha, posljednja dva ajeta iz sure Nun, sure Kul euzu bi rabil-felek, Kul euzu bi rabi-nas, i ime djeteta i njegove majke, te mu ih sveži oko pasa.“[3]
Nekada se zajedno spajaju ajeti sa nepoznatim imenima, simbolima i znakovima koji se nazivaju Sulejmanov prsten (pečat), što ukazuje da se radi o imenima džina i njihovim znakovima.
U knjizi Tajna Sulejmanovog prstena stoji: „Trideset deveta vrsta džina nastanjuje hendeke i udari čovjeka u oči, tako da vrlo slabo vidi. Simptomi su: kada gleda, bude crvenilo između njega i onoga koga gleda. Pa ako ima taj znak, onda ga liječi ovako: Napiši mu Ajetul-kursijju sa imenima Ruusil i Erbea, sedamdeset puta i ovaj pečat:
Napiši mu to na krpu od ketena (lana) žute boje, stavi to ispod njegove glave sedamnaestog u mjesecu hidžretske godine.“[4]
Pisanje stranih imena čije je značenje nepoznato uz dodatak samostalnih harfova, brojeva i ajeta, naziva se Sulejmanova dova koja je, kako tvrdi autor knjige Tajna Sulejmanovog prstena proučena džinici Tabija da bi se zaštitili njenog šera, te kako bi štitila insana od nepredviđenog, ali svakodnevno prisutnog zla.
U knjizi Tajna Sulejmanovog prstena stoji: „Povrh spomenute dove postoji i dvanaest imena koji se ispisuju na prstenu, unose u hamajliju, te se nose kao privjesak. Slijedi Sulejmanova dova dvanaest imena za zaštitu: Ras, Tartar, Berkus, Kujus, Mehrus, Atzus, Harus, Ba’lus, Sernavus, Debus, Mel’une, Ummu Sibjan.
Piše se i sedam imena tahatila: Tathatil, Muhathatil, Kahathatil, Fehathatil, Tehathatil, Hahtahtil, Tathatil.
Sa ovim imenom tahatila pišu se sljedeći ajeti: ve kul džael hakku – do riječi: zehuka. Sa drugim imenom piše se: ve kadimna – do riječi: menšura. Sa trećim: fe iza džae va’du rabbi – do riječi: hakka. Sa četvrtim piše se: ve kale Musa – do riječi: mufsidin. Sa petim: la je’tihil-batilu min bejni jedejhi ve min halfihi. Sa šestim se piše: ilejhi jes’adul-kelimut-tajjibu – do riječi: jerfeuhu. Sa sedmim: fe veka’al-hakku – do riječi: ja’lemun.
Ovo je blagoslovljeni prsten ili pečat:
Kada su u pitanju pečat i prsten, bitno je znati da njega nosi muškarac, ili žena nerotkinja, a u pečatu je zapisano sedam imena – TAHATIL, gdje svako od sedam imena ima po jedan kur’anski ajet.“[5]
Ime „Ummu Sibjan“ je, kao što tvrde sihirbazi, stara naborana džinica koja uznemirava ljude[6].
U ovoj dovi vidimo skup slova i brojeva, a oni koji se bave ovim hamajlijama, raspoznaju ih na osnovu nauke o slovima i talismanima.
Za nauku o slovima tvrde da je to znanost koja istražuje posebnosti slova pojedinačno ili u kombinaciji s drugim slovima. To podrazumijeva spajanje broja slova nekog imena sa imenom neke potrebe te potpomaganje sa zvijezdama i šejtanima u onome što odgovara tim slovima.
Što se tiče nauke o talismanima, oni tvrde da ona istražuje kosmos uz pomoć zvijezda i tajnih brojeva, nakon čega se ti brojevi urezuju u tijela, metale, papir i sl.[7]
Drugi oblik: Pisanje određenih ajeta u vidu geometrijskih oblika i predmeta s ciljem zaštite od uroka, džina, liječenja od sihra.
Primjer ovog oblika je ajet:
Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.[8]/[9]
Ili npr. ajet:
O družine džinovaa i ljudi, ako možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć[10]
U knjizi Tajna Sulejmanovog prstena stoji: „Ako je vlasnik ovog harfa (gajn) muško dijete ili dojenče ukazuje na to da su ga napali džini-padavičari, pa je dobio padavicu. Liječi ga ovim.“[11]
Treći oblik: Hamajlije koje sadrže izmišljene dove kojima se štiti od nedaća, džina i uroka ili koje se koriste za liječenje od sihra
Neke od tih dova su:
- Dova najvećeg Allahovog imena koja se nalazi dovi zvanoj: Zakopano blago
U knjizi Otrovna strijela protiv crvene magije stoji: „Najveće Allahovo, dželle šanuhu, ime u odnosu na ostala Njegova imena je kao vrijednost Lejletul-kadr nad ostalim noćima.
Ko ga napiše na koži gazele (srne) pošto je ispostio tri dana, a piše sa miskom i šafranom i učinjenom ružicom, i to stavi na onoga koji je udaren džinskim vjetrom ili nazarom (urokom) ili ko ima bilo kakvu mahanu ili bolest – prestat će mu.“[12]
Ovo najveće Allahovo ime nalazi se dovi zvanoj: „Zakopano blago“, koja glasi: Bismillahirrahmanirrahim Allahumme innii eseluke bismikellahul-alijjil azim, Allah Allah Allah el-Hakimul-Kerimu, Allah Allah Allah el-Hajjul-Kajjumu, Allah Allah Allah el-Ehadus-Samedu, Allah Allah Allah, sebbihis-semavati vel erd, Allah Allah Allah Zul-dželali vel ikram, Allah Allah Allah el-Vahid, Allah Allah Allah el-Ferdus-Samedu, Allah Allah Allah, la ilahe illa huve rabbul-aršil-azim, Allah Allah Allah el-alimu bil-melaiketi, Allah Allah Allah el-kiramel muvekkilin bi haza el-esma-il azim.[13]
- Dova riznice Arša[14]
Kada u čovjeka uđe džin, ova dova se napiše na crvenoj koži, najbolje je da to bude koža gazele, zatim se stavi na tijelo opsihrenog. Džin će izaći bez obzira o kojem se tijelu radilo.[15]
- Dova dželdželutija[16] koja se piše na bijelu svilu ili na kožu gazele.
- Dova kefkefija.[17]
- Rihi-ahmer dova (crveni vjetar).[18]
- Nur dova.[19]
- Dova Kalensveh[20]
Četvrti i peti oblik:
– Pisanje zapisa nečim nečistim, ili s krvlju, i njegovo vješanje u auto, kuću, krevet ili tijelo.[21]
– Vješanje raznih ogrlica i hamajlija kako bi se zaštitilo od uroka.
Stvari koje se vješaju su uglavnom: stakleno oko, zub od lava, grif konja, morska školjka, tisovo drvo, končići i slično tome.[22]
Ovaj vid hamajlija i ogrlica se najčešće vješa na djecu ili na auta.
Primjer za nošenje konca: U knjizi Tajna Sulejmanovog prstena stoji: „Slovo D: Ukoliko je vlasnik ovog harfa muško dijete ili dojenče, onda su ga spopali jaki grčevi u donjem dijelu stomaka…
Liječi ga tako što ćeš mu na svilenom koncu proučiti suru Duhan, konac ćeš uvrnuti i svezati oko pasa, a većem djetetu ćeš proučiti istu suru na pola litra vode, koju će piti tri dana.“[23]
Propis ovih oblika hamajlija
Nije dozvoljeno vješanje bilo koje vrste hamajlija, pa čak ako su u njima zapisani samo ajeti ili neke dove, jer opći dokazi to zabranjuju, kao što je hadis: „Zaista su rukja, hamajlije i gatanje širk.“[24]
Pod ovu zabranu spadaju sve vrste hamajlija, poput ogrlica od raznih predmeta, grifovi, školjke, pa i zapisi u kojima je napisan samo Kur’an.
Razlog zabrane je i taj što postoji mogućnost da se u te zapise unesu imena džina i njihovi simboli, te je ta zabrana kao vid pravne prevencije, kao što pojašnjavaju oni koji zabranjuju vješanje zapisa, općenito.
Potpuno su u pravu oni koji ovakve postupke zabranjuju, jer ukoliko pogledamo u zapise iz prvog oblika, vidimo da se u njima pored Kur’ana nalaze nepoznate riječi i simboli.
Čak i ako se uzme da su neke riječi poznate, kao što je ime bolesnika, ime njegove majke, ipak većina sadržaja su džinska imena i njihovi simboli.
Dvanaest imena (nepoznate riječi) koja se spominju u prvom obliku su druga imena za džinicu Tabiu, kao što to spominje autor knjige Tajna Sulejmanovog prstena. O njoj autor kaže da je odbila pokornost Sulejmanu.
Nakon što je Sulejman došao do nje i zarobio je, upitao je o kome se radi i zbog čega odbija pokornost, ona je kazala: “Mene zovu sa dvanaest imena, a pravo ime mi je Tabia. Ja sam kraljica jevrejskim džinima.“[25] Znači nepoznate riječi su imena džinice, koja se poziva da pomogne u liječenju.
Na drugom mjestu se navodi: „Ja imam dvanaest imena, imam posebna slova i još imam prsten na kome je napisano MARUF.“[26]
I kaže: „Ovo su imena Tabije i njih je dvanaest.“[27]
Na drugom mjestu kaže: „Napiši mu i ovaj pečat na plavu krpu od ketena (prvi red prethodno spomenutog pečata),
ime vladara koji je zadužen za taj dan, te ime bolesnika i njegove majke.“[28]
Dakle, onaj ko piše hamajlije kao vid lijeka od sihra ili zaštite od uroka priznaje da uz kur’anske ajete piše i imena džina, poziva ih te od njih traži pomoć.
Na takav način veže džina za onoga ko nosi hamajliju kako bi ga zaštitio od drugog džina koji ga ezijeti, ili ga je izliječio od sihra pomoću džina, ili, pak, traži od njega da napravi sihr drugoj osobi.
Ono što je obaveza svakom muslimanu da zna jeste da traženje pomoći od džina, ili bilo koga u onome što samo Allah može da učini, predstavlja širk, jer je traženje pomoći vrsta dove, a dova je ibadet i nije je dozvoljeno upućivati nekome mimo Allahu.
Uzvišeni Allah veli:
A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići.[29]
Isti je slučaj i sa vješanjem dova koje se spominju u trećem obliku, kao što su dova dželdželutija, crveni vjetar i druge spomenute dove.
Spomenuo sam neke od izraza tih dova prilikom govora o vrstama rukje.
U tim dovama spominje se mnogo stranih nepoznatih riječi, imena džina, a također se kroz njih traži i pomoć od nekoga mimo Allaha.
Propis tih dova je shodno izrazima koji se u njima spominju.
Nekada su one širk, a nekada nisu, i to je pojasnio šejh Sa’di kada je rekao: „Hamajlije su zapisi koji se vješaju i za koje se veže srce onoga ko ih na sebe objesi.
Govor o njima je kao i govor o halkama i končićima, kao što je već bilo govora.
Ima onih hamajlija koje su veliki širk putem kojih se traži pomoć od šejtana ili drugih stvorenja.
Traženje pomoći od nekoga drugog u onome što je samo Allah u stanju učiniti djelo je širka, kao što ćemo to pojasniti. U tim postupcima ima i onih koji su samo zabranjeni kao što je pisanje imena čije se značenje ne zna, jer ono vodi ka širku.“[30]
Znači, ukoliko su nepoznate riječi imena džina, onda je propis takve hamajlije veliki širk, a ukoliko nepoznate riječi nisu imena džina, nego riječi koje nemaju značenja, onda propis te hamajlije nije širk, ali je ipak zabranjena i haram.
Bez obzira što sihirbazi nastoje da iskažu znanje pred ljudima, ipak su oni neznalice u pitanjima vezanim za ispravno vjerovanje (tevhid), jer nisu spoznali da je traženje pomoći od džina veliki širk koji izvodi van okvira islama.
Oni nastoje da iskoriste neznanje muslimana u Bosni, posebno kada se radi o tevhidu ibadeta, te pišu ove zapise i prodaju ih ljudima.
Kada je u pitanju pisanje nekih ajeta u vidu geometrijskih figura i oblika, u vidu kvadrata ili kruga, kao što se to može vidjeti u drugom obliku, te smatranje da te forme imaju posebnosti u odnosu na druge i da liječe od sihra i čuvaju čovjeka koji ih nosi, od raznih nedaća, sve je to neispravno, haram i nije dozvoljeno, zbog argumenata opće prirode koji ukazuju na zabranu svih zapisa.
Na njihovu neispravnost također ukazuje i činjenica da se na taj način poigrava sa Kur’anom kroz pisanje ajeta na način koji nije objavljen. Nema sumnje da je onaj ko ovo čini griješnik.
[1] Pogledati: Krvavo srce, str. 54.
[2] Tajna Sulejmanovog prstena, str. 66.
[3] Otrovna strijela protiv crvene magije, 113.
[4] Tajna Sulejmanovog prstena, str. 88.
[5] Tajna Sulejmanovog prstena, str. 13-14.
[6] Pogledati: Sujuti, Er-rahmeh fit-tibbi vel-hikmeh, str. 219.
[7] Pogledati: Tezkiretu ulil-elbab, 2/154/163,
[8] Et-Tevbe, 128.
[9] Pogledati: Krvavo srce, str. 42.
[10] Er-Rahman, 33.
[11] Tajna Sulejmanovog prstena, str. 67-68.
[12] Otrovna strijela, str. 114.
[13] Otrovna strijela, str. 115.
[14] Pogledati: Tajna 99 Allahovih imena i njihova svojstva, str. 79.
[15] Pogledati: Prethodni izvor, str. 77.
[16] Pogledati: Krvavo srce, str. 130-131; Tišina duše, str. 92.
[17] Pogledati: Otrovna strijela, str. 146.
[18] Pogledati: Veliko sunce bića tvog, str. 101; Tajna Sulejmanovog prstena, str. 247; Tajna 99 Allahovih imena i njihova svojstva, str. 72.
[19] Pogledati: Tajna 99 Allahovih imena i njihova svojstva, str. 69.
[20] Pogledati: Otrovna strijela protiv crvene magije, str. 112.
[21] Pogledati: Liječenje Kur’anom, str. 116.
[22] Pogledati: Otrovna strijela protiv crvene magije, str. 145.
[23] Tajna Sulejmanovog prstena, str. 55.
[24] Bilježi ga Ebu Davud, br. 3883, str. 697; Hakim, 4/241, koji kaže da je lanac ovog hadisa ispravan prema uslovima Buharija i Muslima, a da ga oni nisu zabilježili. Sa njim se slaže i Zehebi.
[25] Tajna Sulejmanovog prstena, str. 8.
[26] Prethodni izvor, str. 10.
[27] Prethodni izvor, str. 13.
[28] Prethodni izvor, str. 89.
[29] El-Mu’minun, str, 117.
[30] El-Kavlus-sedid, Šerhu Kitabit-tevhid, str. 110.
