Hamajlije

• Definicija hamajlija (talismana, zapisa)

Hamajlije se na arapskom jeziku kažu temaim.

U djelu En-Nihaje stoji: Temaim (hamajlije) je množina od riječi temimeh, a radi se, ustvari, o raznim vrstama ogrlica koje su Arapi vješali svojoj djeci, kako bi ih zaštitili od uroka. Tu praksu je islam dokinuo.“[1]

Ibn Abdulberr kaže: „Temima (hamajlija) u govoru Arapa označava predmet ili ogrlicu koja se vješala na vratove, kao vid zaštite od uroka ili drugih vrsta nedaća.“[2]

Dakle, hamajlija je sve što se vješa i služi za zaštitu od nedaća koje su se desile ili koje se mogu desiti. Ali ukoliko bi se nešto objesilo na vrat ili stavilo oko ruke, ili zakačilo za odjeću, ali ne s ciljem i nijetom da ga čuva od uroka ili drugih nedaća, ne bi se smatralo hamajlijom.

Drugi naziv za hamajlije je: talismani, zapisi, amuleti. 

• Hamajlije (talismani, zapisi) u šerijatu

Hamajlija je nazvana ovim imenom jer se smatralo da se s njom upotpunjava lijek i izlječenje.

Ima hamajlija koje su jasan veliki širk, kao npr. da se traži zaštita od nekog drugog mimo Allaha ili da se traži pomoć od šejtana i sl.

Ima i onih koje su mali širk, ako se smatra da su one samo uzrok, a da je Allah taj koji čuva i otklanja nedaće.

Zbog toga, islamski učenjaci su složni da su hamajlije (talismani) zabranjene, ako nisu od Kur’ana i zikrova, a ako sadrže samo Kur’an i zikr, onda su one predmet razilaženja među ulemom.

• Hamajlije koje nisu od ajeta i zikrova su talismani predislamskog perioda

Preneseni su veoma jasni argumenti koji zabranjuju korištenje talismana za koje su predislamski Arapi smatrali da, mimo Allaha, otklanjaju štetu i donese dobro. Neki od hadisa na ovu temu su:

U Sahihu se spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao izaslanika sa porukom “da se na vratu ni jedne deve ne ostavi ogrlica od strune, odnosno, bilo kakva ogrlica (kao hamajlija protiv uroka i sl.) a da ne bude prekinuta.“[3]

Ukbe b. Amir el-Džuheni, radijallahu anhu, pripovijeda da je kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, došlo deset ljudi da mu daju prisegu, pa je primio od deveterice, a od jednog nije.

Ashabi mu rekoše: „Allahov Poslaniče, zašto si prihvatio prisegu od ove deveterice, a od ovoga nisi?“ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: „Zato što na sebi ima hamajliju.“ Čovjek odmah uvuče ruku u njedra i uništi hamajliju.

 Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je primio i njegovu prisegu, dodavši: „Ko okači hamajliju počinio je širk.“[4]

Zejneba, žena Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, pripovijeda: „Jedna starica koja je davala zapise protiv crvenila dolazila je kod nas; a mi smo imali visok krevet. Kada bi Abdullah ušao u kuću, malo bi se nakašljao i progovorio, pa bi se ona zaklonila od njega.

Jednom prilikom je došao i sjeo pored mene, te na meni vidio konac i upitao: ‘Šta je ovo?’ Odgovorila sam: ‘To mi je zapis protiv crvenila.’ On ga je dohvatio, potrgao i bacio, rekavši: ‘Abdullahova porodica nema potrebe da čini širk.

Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Zaista su zapisi, talismani i amuleti, širk.’ ‘Zašto tako govoriš’ – upitah Abdullaha – ‘kad sam ja, tako mi Allaha, osjetila od toga  korist.

Boljele su me oči pa sam otišla kod jednog jevreja koji me je rukjom liječio i bol je prestao.’

Abdullah reče: ‘To je posao šejtana, koji je svojom rukom bockao tvoje oko i kada te ovaj počeo liječiti, on ga je prestao bockati.

Bilo ti je dovoljno da si kazala: Bože, Gospodaru ljudi, otkloni nevolju i daj mi ozdravljenje poslije kojeg neće ostati nikakve bolesti! Ti si Iscjelitelj, i nema lijeka mimo Tvoga lijeka.‘“[5]

Abdullah b. Ukejm prenosi od  Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je  rekao: „Ko na sebe okači nešto bit će mu tome prepušten.“[6]

Ukbe ibn Amr kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko objesi zapis, Allah mu neće dati da ozdravi, a ko objesi školjku, Allah ga neće sačuvati.”[7]

Spomenuti hadisi ukazuju na zabranu talismana, hamajlija i zapisa iz vremena džahilijeta, jer one su vid širka.

Ibn Abdulberr kaže: „Sve ovo ukazuje na opasnost i zabranu korištenja ogrlica, talismana i hamajlija koje su bile poznate u predislamskom periodu, za koje je smatrano da čuvaju i nedaće otklanjaju.

Sve te nedaće ne otklanja niko osim Allaha i On jedini liječi i daje nedaće i iskušenja, On nema sudruga.

Dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je praktikovanje onoga što se činilo u predislamskom periodu.  

Onome ko objesi zapis ili talisman, bojeći se da će ga nešto pogoditi, Allah mu neće dati da ozdravi, a onoga ko objesi školjku, što ima isto značenje kao i hamajlija,  Allah neće sačuvati, tj. Allah ga neće ostaviti u zdravlju u kojem se nalazio, a Allah najbolje zna.“[8]

Ovo je stav islama o vješanju i korištenju hamajlija, zapisa i talismana iz predislamskog perioda.

One su zabranjene ili su, pak, vid širka, jer su u koliziji sa ispravnim vjerovanjem, imajući u vidu da onaj ko ih nosi smatra da one štite i otklanjaju nedaće.

Zbog toga, jednoglasan stav uleme jeste da su one zabranjene.

Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 9: Rukja, hamajlije i sihr – mr. Jakub Alagić

[1] Ibnul-Esir, En-Nihajeh, 1/197. Pogledati: Avnul ma’bud, 10/262; Begavi, Šerhus-sunneh, 12/158.

[2] Ibn Abdulberr, Et-Temhid, 15/327.

[3] Bilježi ga Buhari, br. 3005, str. 539; Muslim, br. 105, str. 943.

[4] Bilježi ga Ahmed, 28/637, a Hejsemi veli: “Ahmedovi prenosioci su pouzdani.” Pogledati: Medžmmeuz-zevaid, 5/103.

[5] Bilježi ga Buhari, br. 5675, str. 1074; Muslim, br. 46, str. 969.

[6] Bilježi ga Tirmizi, br. 2072, str. 468; Ahmed, 31/81, br. 18786, a ispravnim ga smatra Albani u Tirmizijevom Sunenu.

[7] Bilježi ga Ahmed, 28/623, br. 17404; Hakim, 4/240, putem Ebul-Abbasa Muhammeda b. Jakuba od Vehba, sa ovim lancem prenosilaca, ispravnim ga smatra i sa njim se slaže i Zehebi.

[8] Et-Temhid, 15/327. Pogledati, Ibnul-Esir, En-Nihaje, 1/198.