Znanje o stanju griješnika i davanje pažnje prioritetima

Prenosi se od lbni-Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Mu’azu b. Džebelu, kada ga je poslao u Jemen: ‘Ti ćeš doći narodu koji se pridržava Knjige, pa kada im dođeš, pozovi ih da očituju: da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik.

Pa ako ti se u tome pokore, obavijesti ih da im je Allah odredio obavljanje pet namaza u toku svakog dana i noći.

Ako ti se i u tome pokore, obavijesti ih da im je Allah odredio obavezno dijeljenje zekata, koji se uzima od njihovih bogataša i dijeli njihovim siromasima.

Čuvaj se njihovih najdragocjenijih imetaka i boj se kletve onoga kome je učinjeno nasilje, jer između njega i Allaha nema nikakvog paravana (posrednika).“[1]

Na osnovu ovog hadisa saznajemo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koristio ovaj način u davi, i to se ogleda u dva segmenta:

• Prvo: upoznao je Muaza sa tim da ga šalje narodu Knjige, kako bi se upoznao o njihovom stanju. To je zbog toga što oni nisu poput mušrika.
• Drugo: upoznao ga je sa prioritetima, a to je poziv u svjedočenje Šehadeta, jer to je najvažniji dio čovjekova života. Nijedno dobro djelo, pa makar ih bilo mnogo, neće biti primljeno bez Kelimei-šehadeta.

Zato svako ko želi da ispravlja greške kod ljudi mora povesti pažnju o ovome, mora se upoznati sa stanjem griješnika i pokušati da ispravi ono što je opasnije.

Ibn Hažer veli: „Prvi uslov nakon Kelimei-šehadeta koji je Poslanik postavio jeste namaz kao vrhunac svih fizičkih ibadeta, nakon toga je zekat, imajući u vidu da je on vrhunac svih imovinskih ibadeta. Svaki narod treba podučavati onim stvarima, za kojima su u najvećoj potrebi.“[2]

Dakle, praksa Poslanika prilikom podučavanja ljudi bila je davanje prednosti prioritetima i on bi, sallallahu alejhi ve sellem, počinjao sa onim što je najvažnije. Na ovakav način treba postupati svako ko želi da popravlja stanje među ljudima.

Ubade b. Samit, radijallahu anhu, prenosi: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je, a oko njega je bila skupina ashaba: ‘Obavežite mi se da nećete Allahu pridruživati nikakva suparnika, da nećete krasti, da nećete činiti blud.’“[3]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dakle, otpočeo je sa zabranom širka, a nakon toga upozorio je na grijehe, te je na taj način dao prednost onome što je važnije i upozorio na ono što je opasnije. Isto tako mora postupati onaj ko među ljudima želi da popravlja stanje.

Ukoliko pogledamo u Bošnjake, koji su u osnovi muslimani, možemo da ih podijelimo u tri kategorije:

Prva: Ateisti, nevjernici koji otvoreno negiraju postojanje Boga, i pored toga što su im preci bili vjernici, muslimani.

Druga: Oni koji smatraju da postoji Bog i tvrde da su muslimani, ali ništa od islama ne praktikuju, osim što neki od njih ponekad sudjeluju u nekim blagdanima ili manifestacijama kao što je proslava nove hidžretske godine, ili nekada odlaze na dovišta, ili neki od njih klanjaju samo bajrame, dok neki dođu i na džumu.

Treća: Oni koji primjenjuju islam u svome životu, vode brigu o islamskim propisima,  i redovno klanjaju propisane namaze.

Poznavanje stanja kod ljudi uveliko pomaže u ispravljanju određenih grešaka i njihovom liječenju. Ukoliko kod osobe primijetimo više grešaka i devijacija, počet ćemo od one koja je opasnija, i tako redom.

Na primjer: Ukoliko imamo osobu koja dovi kod kabura, a isto sudjeluje u izmišljenim džematskim zikrovima, dat ćemo prednost liječenju i ispravljanju činjenja dove kod kabura, jer to djelo može odvesti u širk, za razliku od džematskog zikra.

Davanje prednosti prioritetima nikako ne znači da se ostave manje greške kod naroda sve dok se ne poprave velike, jer kod nekih ljudi je prisutan veliki širk, kod nekih mali širk i novotarije, kod nekih samo novotarije koje nisu širk, i slično tome.

Suzbijanje velikog širka kod određenih ljudi ne znači i zapostavljanje novotarija kod drugih ljudi sve dok se ne ispravi širk kod prvih, nego se prednost prioritetima daje shodno osobi i njenom stanju.

Dakle, prvo ćemo kod osobe koja ima širka širk liječiti, a ostaviti manje stvari, a kod osobe koja ima novotarije prvo ćemo liječiti najveće i najopasnije novotarije, pa tek manje stvari.

Neispravno je ostaviti liječenje novotarija kod određene osobe sve dok se ne upotpuni liječenje širka kod druge osobe, jer u tom slučaju ispravljanje grešaka u vjerovanju bilo bi ograničeno samo na određenu, manju skupinu ljudi.

Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 13: Otklanjanje devijacija u akidi – mr. Jakub Alagić

[1] Bilježe ga Buhari, br. 1496, str. 264, i Muslim, br. 29, str. 38.

[2] Fethul-Bari, 2/8.

[3] Bilježi ga Buhari, br. 18, str. 11.