Pojašnjavanje vrijednosti islama i ponosa njegovih pripadnika 2. dio
Srednji put unutar islama
Većina muslimana koji nisu učili vjeru pred daijama ehli-sunneta nalaze poteškoću kada je u pitanju spoznaja Istine i upravo zbog toga na daijama je obaveza da svakom muslimanu koji je u nedoumici pojasniti stvarnost svih tih pravaca.
Stanje na terenu govori nam da među muslimanima Bosne postoji veliko razilaženje, to je bila praksa i u ranijim generacijama, a što potvrđuju i vjerski tekstovi i predaje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Ali isto tako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je pojasnio Pravi put i na čijoj je strani istina, te nam naredio da je moramo slijediti u svakome mjestu i u svakome vremenu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Jevreji su se razišli na sedamdeset jednu grupu, a kršćani na sedamdeset dvije grupe. Moji sljedbenici će se razići na sedamdeset i tri grupe, od kojih će sve u Vatru osim jedne.” “A koja je to, Allahov poslaniče?“ – „Ona koja bude slijedila ono na čemu sam danas ja i moji ashabi.“ – odgovorio je.[21]
U nekim drugim verzijama stoji: „Oni su džemat.“[22]
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je samo jednu od ovih sedamdeset tri skupine opisao kao ispravnu i spašenu, a to su oni koji budu slijedili praksu Poslanika onako kako su je shvatili ashabi.
Hasan Kafija Pruščak veli: „Oni su odredili i precizirali put kojom hodi spašena skupina i pojasnili su koji su to sljedbenici upućenog ummeta, kako bi se Istina ostvarila, a laž uništila i kako bi se razdvojili učeni od neznalica.“[23]
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Zaista, ko poživi od vas, vidjet će mnoga razilaženja. Zato, onaj ko to doživi neka se drži mog sunneta i sunneta mojih pravednih halifa nakon mene. Čvrsto se držite toga kao kada bi nešto stisnuli sa svojim kutnjacima.“[24]
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao nam je da je Istina u praktikovanju njegovog sunneta, kao i prakse pravednih halifa, te u slijeđenju svih ashaba. To ustvari predstavlja pravac ehli-sunneta, jer ehli-sunnet (sljedbenici Sunneta) su oni koji slijede Sunnet i udružuju se na toj osnovi.
Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio postojanje spašene grupe koja slijedi njegovu praksu na način kako su to razumjeli i u praksi sproveli njegovi ashabi, kada veli: „U mom ummetu će stalno biti jedna skupina na Istini, neće im naštetiti oni koji im se suprotstave, sve dok ne dođe Allahova odredba.“[25]
Dakle, ehli-sunnet je ta potpomognuta skupina koja će postojati sve do Sudnjeg dana.
Zato, svakom muslimanu je obaveza da slijedi pravac ehli-sunneta, jer se on temelji na Kur’anu i vjerodostojnim hadisima, onako kako je to shvatala najbolja generacija.
To je srednji put koji se nalazi na između svih grupacija i sekti i on je najbolji pravac, i jedini ispravan, dok su svi drugi ništavni.
U nastavku ćemo pojasniti u čemu se ogleda srednji, umjereni pun ehli-sunneta vel džemata.
Srednji put ehli-sunneta među islamskim sektama
Ta umjerenost se ogleda u slijeđenju sredine između dvije krajnosti, pretjerivanja i nemarnosti, žestine i popuštanja.
Zbog toga se pripadnici ehli-sunneta karaktarišu kao pravac koji je na sredini između drugih islamskih sekti i grupacija, kao što je to i karakteristika samog islama kao vjere, između drugih vjera.
Ta umjerenost ispoljava se u nekoliko segmenata, od kojih su:
- Ibadeti
Ehli-sunnet je na srednjem putu, između onih koji u ibadetima pretjeruju i onih koji su nemarni spram ibadeta.
Oni koji pretjeruju obožavaju nekoga mimo Allaha, ili sa Allahom obožavaju još nekog, poput rafidija i sufija koji svoje dobre dižu na stepene i položaje koji im ne pripadaju i pretjeruju u njihovom veličanju, smatraju da oni mogu korist ili štetu donijeti, obožavaju ukopane u kaburovima, i njima čine određene ibadete, poput dove, traženja pomoći, tavafa, prinošenja žrtve i sl.
Oni dozvoljavaju da se džamije i kubeta grade nad njihovim kaburima.
Oni koji su nemarni ostavljaju ibadete u potpunosti ili ih samo ponekad izvršavaju, poput murdžija i nekih racionalista, zatim ekstremnih sufija koji smatraju da su dostigli visoke stepene, do te mjere da za njih ibadeti nisu više obavezni.
Međutim, sljedbenici Sunneta samo Allaha obožavaju, odriču se puta mušrika koji pored Allaha obožavaju sahibije kabura i druge.
Oni ne dove nikome osim Allahu, ne prinose žrtvu niti se zavjetuju nekome osim Njemu, ne smatraju da iko pored Njega može neku štetu i korist donijeti, samo se na Njega oslanjaju.
Oni smatraju da samo Allah zna nevidljivo i da samo On upravlja. Također, odriču se novotara koji ne slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego slijede svoje imame, poput šija, i šejhove raznih zabludjelih tarikata, poput sufija, radeći ono što im oni mimo Allaha propišu.
Zatim, ehli-sunnet je pravac gdje se dobrim ljudima ne daju viši položaji od onih koji im pripadaju, niti se pretjeruje u njihovom veličanju, kao što to čine šije i sufije.
Oni također njima priznaju fadl i vrijednost kod Allaha, za razliku od muatezila i dežhmija.
Sljedbenici Sunneta vole dobre ljude i spominju njihove vrline, dove Allahu za njih, uvjereni su da su oni evlije i da im Allah daje određena čuda, ali ne smatraju ih boljim od vjerovjesnika i ne kažu da je neko od njih bezgriješan.
Oni ne dozvoljavaju gradnju džamija i kubeta nad njihovim kaburovima.
- Allahova imena i atributi
Ehli-sunnet je sredina između dvije krajnosti: mua’ttila i mumessila.[26]
Mu’attile su oni koji negiraju Allahova imena i svojstva, kao što su džehmije. Među njima ima onih koji negiraju samo svojstva, poput mu’atezila, ima i onih koji negiraju većinu svojstava ili ih neosnovano tumače, kao što su maturidije i eš’arije.
Mumessile su oni koji Allaha, ili neke od njegovih osobina, porede sa Njegovim stvorenjima, kao npr. da kažu: Allahova ruka je kao moja, ili: Allahov sluh je kao moj.
Ehli-sunnet zastupa srednji put: oni vjeruju u sva Allahova imena i svojstva koja su potvrđena šerijatskim tekstovima bez negiranja, neosnovanog tumačenja, poređenja i zalaženja u njihovu kakvoću, jer Uzvišeni kaže:
Ništa nije kao On, a On sve čuje i vidi.[27]
Ehli-sunnet ne smatra da je Allah Svojim Bićem na svakome mjestu, kao što to kažu maturidije i nažalost većina muslimana Bosne koji ih slijede.
- Allahova odredba (El-Kada ve El-Kader)
Ehli-sunnet je sredina između kaderija i džebrija.[28]
Kaderije negiraju Allahovo određenje i tvrde da postupci robova, njihova pokornost i grijesi ne ulaze pod Allahovu odredbu, nego da oni samostalno čine ono što čine. Oni Allahu pripisuju druga u stvaranju, tj. čine mu širk u rububijjetu.
S druge strane, džebrije kažu da su robovi prisiljeni na ono što čine, te da nemaju nikakve snage niti slobodne volje.
Ehli-sunnet zastupa srednji stav, tj. da se sve dešava po Allahovom određenju, da biva ono što On hoće i da ne može biti ništa što On neće, ali i da robovi čine svoja djela koja su u granicama Allahove volje i stvaranja, kako Uzvišeni kaže:
Allah stvara i vas i ono što napravite?[29]
…a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće![30]
- Obećanja i prijetnje
Ehli-sunnet je srednji put između ve’idija i murdžija.[31]
Ve’idije su oni koji daju prednost tekstovima prijetnje nad tekstovima obećanja, ili su u potpunosti zanemarili tekstove obećanja, poput muatezila i haridžija.
Oni smatraju da je nevjernik i vječno u Vatri onaj musliman koji učini veliki grijeh, poput bluda, konzumiranja alkohola, te da je nevjernik i onaj ko njih ne smatra nevjernicima.
Smatraju da se obaveza pobuniti protiv muslimanskih vladara koji čine velike grijehe.
Zbog toga su se oni pobunili protiv Alije i ubili ga, a također su se pobunili i protiv vlasti emevijske i abasijske države.
Murdžije su oni koji daju prednost tekstovima obećanja nad tekstovima prijetnji, ili u potpunosti zanemaruju tekstove prijetnji.
Oni kažu da je vjerovanje samo potvrda srcem, da djela nisu dio imana, da grijesi ne utiču na iman.
Prema njihovom mišljenju, griješnik je osoba sa potpunim imanom vjerovanjem, kao što je bludnik i alkoholičar i kao takav ne zasluže ulazak u Vatru. Njegov iman je, prema njihovom stavu, kao iman Ebu Bekra i Omera.
Ehli-sunnet je na sredini između njih i smatra da musliman koji učini veliki grijeh ne izlazi van okvira islama, osim ako taj grijeh ohalali.
Takvog smatraju muslimanom nepotpunog imana sve dok ne učini nešto što ga izvodi iz vjere.
On je vjernik zbog svoga vjerovanja, a griješnik zbog svoga grijeha, i kao takav će na Ahiretu, ako se ne pokaje, biti pod Allahovom voljom, odnosno On mu može oprostiti, a može ga jedno vrijeme i Vatrom kažnjavati, ali neće ga vječno u njoj ostaviti.
Vječno u Vatri će boraviti samo onaj ko je nevjernik ili mušrik, jer Uzvišeni kaže:
Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit će kome hoće ono što je manje od toga.[32]
Isto tako smatraju da griješnici nisu na stepenu Ebu Bekra u imanu, njihov iman je shodno njihovim dobrim i lošim djelima.
Neki griješnici ući će u Vatru, ali će iz nje izaći. U njoj će Allah one koje hoće kazniti, a zatim će ih zagovaranjem zagovornika iz nje izvesti, a neke će nakon zagovaranja Allah izvesti Svojom milošću i dobrotom.
Iman kod ehli-sunneta je govor riječima, uvjerenje srcem, i djela u praksi i ono se povećava pokornošću, a smanjuje griješenjem.
Također smatraju da je obavezna pokornost muslimanskim vođama i da je pobuna protiv njih zabranjena, osim u slučaju kada učine djelo koje je jasno nevjerstvo.
- Ashabi
I ovdje su sljedbenici Sunneta zauzeli ispravan stav, srednji stav između šija i haridžija.[33]
Šije rafidije vrijeđaju najbolje ashabe i smatraju ih nevjernicima, posebno to čine sa Ebu Bekrom i Omerom, te vrijeđaju majke vjernika.
Nekada, kako bi se približili ehli-sunnetu, lažno ispoljavaju zadovoljstvo sa ashabima, jer takav način je dio njihovog vjerovanja, a radi se o tukji koja označava ispoljavanje onoga što je suprotno srčanom uvjerenju.
Također, oni pretjeruju i u svome odnosu prema ehli-bejtu, tj. prema Aliji i njegovoj djeci, za koje smatraju da su bezgrješni.
Zatim, smatraju da Alija poznaje nevidljivi svijet, da je bolji od Ebu Bekra i Omera.
Ima i onih šija koji Aliju smatraju bogom.
Haridžije smatraju Aliju nevjernikom, kao i većinu ashaba, te su se borili protiv njih i ubijali ih.
Ehli-sunnet voli sve ashabe, traže od Allaha da sa njima bude zadovoljan, smatraju da su oni najbolji pripadnici ovog ummeta koje je Allah odabrao da budu društvo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne ulaze u ono što se desilo među njima od razilaženja, te smatraju da su oni zastupali svoje stavove shodno svome trudu i da će svi biti nagrađeni.
Onaj ko je među njima bio u pravi, imat će dvije nagrade, a ko je pogriješio, imat će jednu.
Smatraju da je među njima najbolji Ebu Bekr, zatim Omer, zatim Osman, a zatim Alija i vole Poslanikovu porodicu.
Zaključak
Ovo je pravac ehli-sunneta u pitanjima vjerovanja, to je srednji put i umjerenost koja je propisana od Allaha, a kojoj je pozivao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koju su slijedili ashabi i svi oni koji njih uzimaju za uzore do Sudnjega dana.
Zato je obaveza svakom muslimanu da se okiti prednošću i pokornošću Allahu, Njegovoj Knjizi i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na način kako to redi ehli-sunnet ve džemat, kako bi se na taj način spasio novotarija i pogrešnih uvjerenja i neispravnih ibadeta.
Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 13: Otklanjanje devijacija u akidi – mr. Jakub Alagić
[21] Bilježe ga Ebu Davud, br. 4596, str. 830; Ahmed, 28/1354, br. 16937. Sujuti ga smatra mutevatir-predajom. Pogledati: Fejdul-Kadir, 2/20-21; Hakim, 1/217, koji kaže da je hadis ispravan po uslovima Muslima.
[22] Bilježe ga Ibn Madžeh, str. 3992, str. 659; Hakim, 1/128, koji kaže da je hadis ispravan, a sa njim se slaže i Zehebi.
[23] Nurul-jekin fi usulid-din, str. 99-101.
[24] Bilježe ga Ebu Davud, br. 4607, str. 832; Tirmizi, br. 2676, str. 603; Ahmed, 28/373, br. 17144; Hakim, 1/174, koji kaže da je hadis ispravan i da nema mahane, a sa njim se slaže i Zehebi.
[25] Bilježe ga Buhari, br. 7311, str. 1349, i Muslim, br. 170, str. 855, i ovo je njegova verzija.
[26] Pogledati: Šerhu-akidetit-tahavijeh, 2/790, 1/57. Pogledati: Es-Safedijje, 2/313-314.
[27] Eš-Šura, 11.
[28] Pogledati: Šerhu-akidetit-tahavijeh, 1/341. Pogledati: Es-Safedijje, 2/313.
[29] Es-Saffat, 96.
[30] Et-tekvir, 29.
[31] Pogledati: Šerhu-akidetit-tahavijeh, 2/434. Pogledati: Es-Safedijje, 2/313.
[32] En-Nisa, 116.
[33] Pogledati: Šerhu-akidetit-tahavijeh, 2/689. Pogledati: Es-Safedijje, 2/313.
