Lijep savjet i opomena
Uzvišeni Allah veli:
Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj.[1]
Ti opominji – tvoje je da opominješ.[2]
Savjetovanje i opomena su dva načina koji mogu nekada da djeluju na ispravljanje grešaka. Njihovo korištenje odgovara u slučajevima kada postoji nemarnost uzrokovana slijepim slijeđenjem, ili željom za ovodunjalučkim dobrima prouzrokovana šejtanovim zavođenjem.
Većina ljudi teži ka Istini i voli dobro, želeći da ga čine, ali ponekad, zbog povođenja za zabludjelim vođama ili slijepim slijeđenjem, bivaju nemarni prema njoj, i ne želeći to, prave određene greške.
Savjetovanje i opominjanje ovakvih može dovesti da isprave ove devijacije i da se vrate na stazu Istine.
Ibn Tejmijje veli: „Čovjek po pitanju Istine može se naći u tri situacije:
- Prva: može da zna Istinu i da radi po njoj,
- Druga: može da zna Istinu, ali da ne radi po njoj,
- Treća: može da je negira.
Najbolje od ovoga jeste kada spozna Istinu i praktikuje je, zatim kada zna Istinu, ali ne radi po njoj i treće je kada je uopće ne poznaje, nego joj se suprotstavlja.
Prvi se poziva mudro, jer je mudrost znanje o Istini i rad po njoj. Najpotpunija kategorija je ona koja spozna Istinu i po njoj postupa i ona se poziva mudro. Onoga ko zna Istinu, ali je ne praktikuje treba pozvati lijepim savjetom.
Ovo su dakle, dva načina: mudro i lijepim savjetom. Većina ljudi u potrebi je i za jednim i za drugim.
Duša ima svoje prohtjeve koji je zovu u njeno suprotstavljanje, pa makar se ona i poznavala, pa je ljude potrebno i nužno pozivati i mudro, a i lijepim savjetom.“[3]
Ibnul-Kajjim veli: „Onoga ko ima želju da primi Istinu, ali je nemaran, treba pozvati lijepim savjetom.“[4]
Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 13: Otklanjanje devijacija u akidi – mr. Jakub Alagić
[1] En-Nahl, 125.
[2] El-Gašije, 21.
[3] Er-Reddu alel-mentkijin, str. 512.
[4] Miftahu daris-se’adeh, 1/475.
