Korištenje blagosti, nježnosti i samilosti

Uzvišeni Allah kaže:

Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine.[1]

Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.[2]

Ibn Kesir kaže: „A da si grub i tvrda srca bio, razbježali bi se iz tvoje blizine, tj. da si ti imao ružnu riječ i grubo srce prema njima, oni bi se razbježali od tebe i napustili te. Međutim, Allah ih je oko tebe sakupio, učinio te blagim prema njima, što je omekšalo i njihova srca.“[3]

Imajući u vidu da je islam došao kao milost narodima i da je Poslanik bio samilostan prama svojim sljedbenicima, onda dolazimo do zaključka i da islamski misionar mora da se okiti ovim svojstvom i da u tome slijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te da svoje srce ispuni samilošću prema onima koji čine greške kako bi ih izveo iz tmina na svjetlo i na Put istine.

Onaj ko želi da popravlja stanje ljudi, na griješnike treba da gleda sa blagošću i samilošću, kao na bolesnike koji žele da se izliječe od bolesti, a ne kao na neprijatelja koji želi da ga uništi.

Vjernik poziva ljude čineći to nježno, blago i sa samilošću, kako bi ih spasio Allahove kazne. Stanje onoga ko želi da popravlja mora da bude kao stanje blagog i iskrenog ljekara koji se trudi da izliječi bolesnika.

Samilost Poslanika prema onima koji su mu se suprotstavljali dosegla je visok nivo, do te mjere da je na njega ostavila trag.

 Uzvišeni Allah kaže:

Kako mogu biti isti onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim…

Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na Pravi put ukazuje onome kome hoće, pa ne izgaraj od žalosti za njima; Allah, doista, dobro zna sve što oni rade.[4]

Od najvidljivijih posebnosti lijepog odnosa jeste: blago ophođenje, lijepe riječi, privlačni izrazi, vedrina lica pri susretu te udaljavanje od strogoće i strogog odnosa. Razlog tome jeste što se do srca griješnika ne može doći bez lijepih riječi.

A ako čovjek uspije doći do njegovog srca, onda je promjena uz Allahovu pomoć, neminovna i lakša, za razliku od onoga ko koristi grub način i ko je strog. Ljudi možda neće ni poslušati govor takve osobe, a kako tek onda da se promijene.

Ovo je način koji koristi Kur’an, i koji je koristio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. I pored žestine i veličine Faraonovog nevjerstva, Uzvišeni Allah Musau i Harunu naređuje da prema njemu blagi budu.

Uzvišeni kaže:

Idite Faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao![5]

Ako se blagost kao način koristi prilikom pozivanja najgorih nevjernika, onda ga je preče koristiti prilikom savjetovanja vjernika griješnika ili muslimana koji je skrenuo.

Uzvišeni kaže:

Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. [6]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Blagost nije bila ni u čemu, a da ga nije uljepšala, a nije ni iz čega udaljena, a da ga to nije učinilo ružnim.“[7]

I kaže: „Lijepa riječ je sadaka.“[8]

Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da su Židovi došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli: “Es-samu alejkum! (Smrt vama!)”, pa je Aiša rekla: “Na vas! Allah vas prokleo i rasrdio se na vas!” Tada je (Poslanik) rekao: “Aiša, polahko! Budi blaga i čuvaj se grubosti i nepristojnosti!” “Zar nisi čuo šta su rekli?” – upitala je. “A zar ti nisi čula šta sam ja rekao? Odgovorio sam im, pa će meni biti uslišano ono što sam im rekao, a njima neće ono što su oni meni (rekli).” – odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.[9]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  je kazao: „Allah je blag i voli blagost u svemu.“[10]

I rekao je: „Kome bude uskraćena blagost, uskraćeno mu je svako dobro.“[11]

Aiša prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „O Aiša, uistinu je Allah blag i voli blagost i On zbog blagosti daje ono što ne daje zbog grubosti, niti za bilo šta drugo tako nešto daje!“[12]

Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 13: Otklanjanje devijacija u akidi – mr. Jakub Alagić

[1] Ali Imran, 159.

[2] Et-Tevbe, 128.

[3] Tefsirul-Kur’anil-azim, 2/148.

[4] Fatir, 8.

[5] Taha, 43-44.

[6] Fussilet, 34.

[7] Bilježi ga Muslim, br. 78, str. 1124.

[8] Bilježe ga Buhari, br. 2989, str. 536, i Muslim, br. 56, str. 406.

[9] Bilježe ga Buhari, br. 6030, str. 1127, i Muslim, br. 10, str. 960.

[10] Bilježe ga Buhari, br. 6927, str. 1279, i Muslim, br. 77, str. 1124.

[11] Bilježi ga Muslim, br. 74, str. 1124.

[12] Bilježi ga Muslim, br. 77, str. 1124.