Vjerovanje Bošnjaka
white concrete building
Ispravno vjerovanje,  Menhedž

Zašto slijedimo ashabe u razumijevanju vjere?

Ako pogledamo stanje muslimana u svijetu, pa i u Bosni, vidjećemo da se nalaze na jednoj velikoj raskrsnici sa mnogo puteva, i da većina  njih ne zna gdje da se okrene i kojim putem da krene, jer na svakom od tih puteva stoji neko i poziva muslimane, govoreći im da je taj put ispravan, i da jedino on vodi ka cilju, ka Džennetu, jer cilj svakog muslimana je ulazak u Džennet.

Međutim, do Dženneta vodi samo jedan put, kako kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Od Abdullaha ibn Mes’uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povukao je jednu liniju rukom, zatim je rekao: ‘Ovo je Allahov ispravan put.’, pa je povukao više linija sa desne i sa lijeve strane. Zatim je rekao: ‘Na svakom ovom putu stoji šejtan i poziva da se slijedi.’ Potom je proučio:

I doista je ovo pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite.1 2

Znači, u svakom odstupanju od Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, puta, šejtan ima udjela.

Uzvišeni Allah je rekao3:

O vi koji vjerujete, prihvatite vjeru
u potpunosti, i nemojte slijediti stope šejtanove
.

Nema sumnje da je jedini pravi put koji vodi do cilja, do Dženneta, put Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a to je put Kur’ana i Sunneta. I to je vrlo dobro pojasnio naš poznati alim Hasan Kafija Pruščak, koji kaže:

„Nema puta osim Poslanikovog puta, nema istine osim istine koju je on donio, nema zakona osim zakona po kojem je on postupao, nema vjerovanja (akide) osim na način kako je on vjerovao.

Niko ne može stići do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta osim slijeđenjem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i formalno i suštinski. Nije vjernik onaj ko ne vjeruje u ono što je prenio, ko se ne pokori njegovim naredbama, bez obzira radilo se o djelima srca ili vanjskim djelima u praksi.“ 21

Međutim, danas svi kažu da slijede Kur’an i Sunnet, tumačeći ga svi na svoj način, i zato često čujemo da se poziva u slijeđenje Kur’ana i Sunneta, ali ipak djela pokazuju suprotno tome, pa se postavlja pitanje:

Kako onda znati ko je na istini i ko je u pravu, i ko je sudija u tome?

Nema sumnje da su to prve generacije muslimana, a na prvom mjestu ashabi, radijallahu anhum, pa ukoliko je to tumačenje u skladu sa njihovim tumačenjem, onda je ispravno i treba ga prihvatiti, a ukoliko se suprotstavlja njihovom tumačenju, to znači da je neispravno i da ga treba odbaciti.

A zašto baš da gledamo u tumačenja ashaba, radijallahu anhum?

Odgovor na ovo pitanje upotpuniće se kroz sljedeće tačke:

Prvo: Ashabi, radijallahu anhum, bili su svjedoci Objave, i najbolje su znali zašto je koji ajet bio objavljen, i najbolje su znali njihovo značenje.

Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: „Tako mi Onoga osim kojeg drugog istinskog boga nema, nijedna sura nije objavljena a da ja ne znam gdje je objavljena, niti je ijedan ajet iz Allahove Knjige objavljen a da ja ne znam povodom čega je objavljen. Kad bih znao nekoga ko bolje poznaje Allahovu Knjigu od mene, do kojeg mogu doći devom, odjahao bih do njega.“4

Prenosi se od Amira b. Vasila da je rekao: “Prisustvovao sam hutbi Alije, radijallahu anhu, kada je rekao: ‘Pitajte me o Allahovoj Knjizi! Tako mi Allaha, nema ajeta a da ja ne znam je li noću ili danju objavljen, i gdje je objavljen, da li je objavljen u dolini ili na brdu.'”5

Prenosi se da je Mudžahid kazao: „Tri puta sam pročitao Kur’an pred Ibn Abbasom, od početka do kraja, i svaki put sam ga zaustavljao kod svakog ajeta, pitajući ga o njemu.“6

Drugo: Ashabi, radijallahu anhum, bili su svjedoci Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, i najbolje su znali zašto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovorio određene hadise, i najbolje su poznavali njihovo značenje, i najbolje su to primijenili u svome životu.

Mnoge hadise Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  je izgovorio vezano za određenu situaciju u kojoj su se nalazili ashabi, prema tome, oni najbolje znaju šta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  htio da kaže u određenoj situaciji.

Ebu Bekr es-Siddik kaže: „Ništa nisam ostavio od onoga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio.” 7

Treće: Ashabi, radijallahu anhum, najbolje su poznavali arapski jezik, pa prema tome i najbolje su razumjeli Kur’an i hadis.

Ibn Abbas je upitan o kur’anskoj riječi hafede (حَفَدَةً)8, pa je kazao: „To su pomagači. Onaj ko ti da potporu, pomogao te je (hafedeke).“ Neko je upitao: „Da li to značenje poznato kod Arapa?“ On je kazao: „Da, zar nisi čuo govor pjesnika: Sluškinje su odano služile (hafede) ženama?” 9

Zatim je upitan: „Kaži mi o riječima: šir’aten ve minhadžen (شِرْعَةً وَمِنْهَاجًا)10!“ Rekao je: „Šir’atun je vjera, a minhadž je put i pravac.“ Neko je upitao: „Da li to značenje znaju Arapi?“ On je kazao: „Da, zar nisi čuo govor (stih) Ebu Sufjana b. Harisa b. Abdulmuttaliba:

Povjerljivi (Poslanik) je govorio istinu i uputu,

i pojasnio nam je islam kao vjeru (din) i pravac (minhadž)?” 11

Es-Sujuti prenosi da je Abdullah bin Abbas, radijallahu anhuma, upitan o značenju svakog ajeta iz Allahove Knjige, i da je on odgovorio na svako pitanje koristeći znanje arapskog jezika, govoreći: „Zar nisi čuo pjesnika da to i to kaže, objašnjavajući tako značenje određenih riječi?“12

Četvrto: Allah, subhanehu ve teala, je usavršio i upotpunio vjeru prije smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on to i prenio ashabima, tako da ništa nije bilo skriveno ili nejasno, a da ashabima to nije bilo pojašnjeno.

Ebu Zerr je kazao: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio nas je u takvom stanju, da čak i ptica ne poleti nebom, a da o tome nemamo nekakvo znanje.” 13

Jedan Jevrej je Selmanu el-Farisiju, radijallahu anhu, rekao: “Zaista, vaš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, vas je podučio svemu, pa čak i kako obaviti potrebu.“, pa mu je Selman, radijallahu anhu, odgovorio: „Da, zaista, zabranio nam je okretanje prema kibli pri obavljanju potrebe, male ili velike.” 14

Peto: Ashabi, radijallahu anhum, najbolje su primijenili Kur’an i Sunnet u svojoj životnoj praksi, pa kada bi slučajno šta i pogriješili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ih ispravio.

Prenosi se od Ibn Mes’uda da je kazao: „Kada bi neko od nas naučio deset ajeta, ne bi prelazio dalje dok ne bi spoznao njihova značenja i sproveo ih u praksu.” 15

Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da su prve generacije muslimana najbolje, a od njih najbolji su ashabi.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolja je prva generacija muslimana (ashabi), zatim oni koji dolaze poslije njih, a zatim oni koji dolaze poslije njih.” 16

Šesto: Uzvišeni Allah je zadovoljan ashabima, prvom generacijom muslimana, i sa onima koji ih slijede, što potvrđuje da su bili na Istini i da su najbolje primijenili islam u svojoj praksi, i zato im je Uzvišeni Allah i obećao Džennet.

Uzvišeni Allah veli:

Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede, dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime, za njih je On pripremio dženetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti, a to je veliki uspjeh.17

Zaključak:

Onaj ko želi da bude spašen i da Allah njime bude zadovoljan neka slijedi ashabe, jer će sigurno tada biti na Istini. A na Istini su i oni koji pozivaju u ono na čemu su bili ashabi.

I sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o spašenoj skupini rekao je da su to oni koji  su na onome na čemu je bio on (Poslanik) i njegovi ashabi.                                 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je o spašenoj grupi: “To su oni koji slijede ono na čemu sam ja i moji ashabi.” 18

Abdullah b. Mes’ud, radijallahu ‘anhu, rekao je: “Ljudi će biti u dobru sve dok im znanje dolazi od ashaba i od imama, (velikih i poznatih učenjaka), a kada im znanje počne dolaziti od nepoznatih učenjaka, tada će nastradati.”19

Abdullah b. Mes’ud, radijallahu ‘anhu, govorio je: “Uzimajte vjeru od onih koji su umrli, jer se za živog ne može sa sigurnošću reći da neće s pravog puta skrenuti i da neće biti zaveden.

Muhammedovi ashabi – oni su najbolji dio ummeta, njihova srca su najčestitija, najučeniji su i nisu u vjeri pretjerivali.

Allah ih je odabrao da budu drugovi Njegovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem i da uspostave Njegovu vjeru, pa im priznajte njihova prava, slijedite njihove upute i praksu, jer su oni bili na Pravoj, Istinskoj uputi!” 20

I zbog toga je neophodno da znamo put i pravac ashaba u vjerovanju, jer ako nam vjerovanje ne bude ispravno, neće nam biti ispravna ni ostala djela – ibadeti.

  1. El-En'am, 153.
  2. Bilježi ga Ahmed, 7/436, br. 4437; Ed-Darimi, 1/285; El-Hakim, 2/261, i ocijenio ga je ispravnim.
  3. El-Bekare, 208.
  4. Bilježi ga  Buhari, br. 5002, str. 958.
  5. El-Itkan, 4/204; Tefsir El-Kurtubi, 1/35; Zadul-Mesir fi Ilmil-Tefsir, 3/440.
  6. Ibn Tejmijje, Mukaddime fi usulit-tefsir, str. 44.
  7. El-Ibane, 1/246.
  8. En-Nahl, 72.
  9. Ibnul-Arabi, Ahkamul-Kur'an, 3/143.,
  10. El-Maide, 48.
  11. El-Itkan fi ulumil-Kur'an, 1/349.
  12. Pogledati: El-Itkan, 1/348, i Ahkamul-Kur'an, 3/143.
  13. Bilježi ga Ahmed, 35/290, br. 21361, a dobrim ga smatra Arnaut u Ahmedovom Musnedu.
  14. Bilježi ga Muslim, br. 57, str. 130.
  15. Ibn Tejmijje, Mukaddime fi usulit-tefsir, str. 41.
  16. Bilježi ga Buhari br. 2651, str. 467.
  17. Et-Tevba, 100.
  18. Bilježe ga Tirmizi br. 2641, str. 595; Hakim 1/217, i ocijenio ga je ispravnim.
  19. Džami'u bejanl-ilmi ve fadlihi, 1/617.
  20. Džamiu bejanil-ilmi ve fadlih, 2/97. 
  21. Nurul-jekin fi usulid-din, str. 266.

Vjerovanje Bošnjaka