Zašto slijedimo ashabe u razumijevanju vjere?

Međutim, danas svi kažu da slijede Kur’an i Sunnet, tumačeći ga svi na svoj način, i zato često čujemo da se poziva u slijeđenje Kur’ana i Sunneta, ali ipak djela pokazuju suprotno tome, pa se postavlja pitanje:

Kako onda znati ko je na istini i ko je u pravu, i ko je sudija u tome?

Nema sumnje da su to prve generacije muslimana, a na prvom mjestu ashabi, radijallahu anhum, pa ukoliko je to tumačenje u skladu sa njihovim tumačenjem, onda je ispravno i treba ga prihvatiti, a ukoliko se suprotstavlja njihovom tumačenju, to znači da je neispravno i da ga treba odbaciti.

A zašto baš da gledamo u tumačenja ashaba, radijallahu anhum?

Odgovor na ovo pitanje upotpuniće se kroz sljedeće tačke:

Prvo: Ashabi, radijallahu anhum, bili su svjedoci Objave, i najbolje su znali zašto je koji ajet bio objavljen, i najbolje su znali njihovo značenje.

Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: „Tako mi Onoga osim kojeg drugog istinskog boga nema, nijedna sura nije objavljena a da ja ne znam gdje je objavljena, niti je ijedan ajet iz Allahove Knjige objavljen a da ja ne znam povodom čega je objavljen. Kad bih znao nekoga ko bolje poznaje Allahovu Knjigu od mene, do kojeg mogu doći devom, odjahao bih do njega.“⁴

Prenosi se od Amira b. Vasila da je rekao: “Prisustvovao sam hutbi Alije, radijallahu anhu, kada je rekao: ‘Pitajte me o Allahovoj Knjizi! Tako mi Allaha, nema ajeta a da ja ne znam je li noću ili danju objavljen, i gdje je objavljen, da li je objavljen u dolini ili na brdu.'”⁵

Prenosi se da je Mudžahid kazao: „Tri puta sam pročitao Kur’an pred Ibn Abbasom, od početka do kraja, i svaki put sam ga zaustavljao kod svakog ajeta, pitajući ga o njemu.“⁶

Drugo: Ashabi, radijallahu anhum, bili su svjedoci Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, i najbolje su znali zašto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovorio određene hadise, i najbolje su poznavali njihovo značenje, i najbolje su to primijenili u svome životu.

Mnoge hadise Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  je izgovorio vezano za određenu situaciju u kojoj su se nalazili ashabi, prema tome, oni najbolje znaju šta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  htio da kaže u određenoj situaciji.

Ebu Bekr es-Siddik kaže: „Ništa nisam ostavio od onoga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio.” ⁷

Treće: Ashabi, radijallahu anhum, najbolje su poznavali arapski jezik, pa prema tome i najbolje su razumjeli Kur’an i hadis.

Ibn Abbas je upitan o kur’anskoj riječi hafede (حَفَدَةً)⁸, pa je kazao: „To su pomagači. Onaj ko ti da potporu, pomogao te je (hafedeke).“ Neko je upitao: „Da li to značenje poznato kod Arapa?“ On je kazao: „Da, zar nisi čuo govor pjesnika: Sluškinje su odano služile (hafede) ženama?” ⁹

Zatim je upitan: „Kaži mi o riječima: šir’aten ve minhadžen (شِرْعَةً وَمِنْهَاجًا)¹⁰!“ Rekao je: „Šir’atun je vjera, a minhadž je put i pravac.“ Neko je upitao: „Da li to značenje znaju Arapi?“ On je kazao: „Da, zar nisi čuo govor (stih) Ebu Sufjana b. Harisa b. Abdulmuttaliba:

Povjerljivi (Poslanik) je govorio istinu i uputu,

i pojasnio nam je islam kao vjeru (din) i pravac (minhadž)?” ¹¹

Es-Sujuti prenosi da je Abdullah bin Abbas, radijallahu anhuma, upitan o značenju svakog ajeta iz Allahove Knjige, i da je on odgovorio na svako pitanje koristeći znanje arapskog jezika, govoreći: „Zar nisi čuo pjesnika da to i to kaže, objašnjavajući tako značenje određenih riječi?“¹²

Četvrto: Allah, subhanehu ve teala, je usavršio i upotpunio vjeru prije smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on to i prenio ashabima, tako da ništa nije bilo skriveno ili nejasno, a da ashabima to nije bilo pojašnjeno.

Ebu Zerr je kazao: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio nas je u takvom stanju, da čak i ptica ne poleti nebom, a da o tome nemamo nekakvo znanje.” ¹³

Jedan Jevrej je Selmanu el-Farisiju, radijallahu anhu, rekao: “Zaista, vaš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, vas je podučio svemu, pa čak i kako obaviti potrebu.“, pa mu je Selman, radijallahu anhu, odgovorio: „Da, zaista, zabranio nam je okretanje prema kibli pri obavljanju potrebe, male ili velike.” ¹⁴

Peto: Ashabi, radijallahu anhum, najbolje su primijenili Kur’an i Sunnet u svojoj životnoj praksi, pa kada bi slučajno šta i pogriješili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ih ispravio.

Prenosi se od Ibn Mes’uda da je kazao: „Kada bi neko od nas naučio deset ajeta, ne bi prelazio dalje dok ne bi spoznao njihova značenja i sproveo ih u praksu.” ¹⁵

Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da su prve generacije muslimana najbolje, a od njih najbolji su ashabi.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolja je prva generacija muslimana (ashabi), zatim oni koji dolaze poslije njih, a zatim oni koji dolaze poslije njih.” ¹⁶

Šesto: Uzvišeni Allah je zadovoljan ashabima, prvom generacijom muslimana, i sa onima koji ih slijede, što potvrđuje da su bili na Istini i da su najbolje primijenili islam u svojoj praksi, i zato im je Uzvišeni Allah i obećao Džennet.

Uzvišeni Allah veli:

Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede, dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime, za njih je On pripremio dženetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti, a to je veliki uspjeh.¹⁷

Zaključak:

Onaj ko želi da bude spašen i da Allah njime bude zadovoljan neka slijedi ashabe, jer će sigurno tada biti na Istini. A na Istini su i oni koji pozivaju u ono na čemu su bili ashabi.

I sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o spašenoj skupini rekao je da su to oni koji  su na onome na čemu je bio on (Poslanik) i njegovi ashabi.                                 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je o spašenoj grupi: “To su oni koji slijede ono na čemu sam ja i moji ashabi.” ¹⁸

Abdullah b. Mes’ud, radijallahu ‘anhu, rekao je: “Ljudi će biti u dobru sve dok im znanje dolazi od ashaba i od imama, (velikih i poznatih učenjaka), a kada im znanje počne dolaziti od nepoznatih učenjaka, tada će nastradati.”¹⁹

Abdullah b. Mes’ud, radijallahu ‘anhu, govorio je: “Uzimajte vjeru od onih koji su umrli, jer se za živog ne može sa sigurnošću reći da neće s pravog puta skrenuti i da neće biti zaveden.

Muhammedovi ashabi – oni su najbolji dio ummeta, njihova srca su najčestitija, najučeniji su i nisu u vjeri pretjerivali.

Allah ih je odabrao da budu drugovi Njegovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem i da uspostave Njegovu vjeru, pa im priznajte njihova prava, slijedite njihove upute i praksu, jer su oni bili na Pravoj, Istinskoj uputi!” ²⁰

I zbog toga je neophodno da znamo put i pravac ashaba u vjerovanju, jer ako nam vjerovanje ne bude ispravno, neće nam biti ispravna ni ostala djela – ibadeti.