Vjerovanje imama Ebu Hanife po pitanju Allahovih imena i svojstava

Vjerovanje Ebu Hanife po pitanju Allahovih imena i atributa u potpunosti se poklapa sa vjerovanjem ehli-sunneta, ashaba i Poslanika, i ono se može opisati u par tačaka:

1. Ebu Hanife priznaje i potvrđuje ono što je Uzvišeni Allah potvrdio za Sebe i što je za Njega potvrdio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a na ovo ukazuje njegov govor gdje kaže: „Allah se ne opisuje ni jednim svojstvom stvorenja. Njegova srdžba i zadovoljstvo su Njegova svojstva čiju kakvoću ne znamo i to je stav ehli-sunneta.

On se srdi i biva zadovoljan i ne kaže se da je Njegova srdžba, ustvari, kazna, niti se Njegovo zadovoljstvo tumači kao nagrada.

Mi ga opisujemo onako kako se on opisao, On je jedan, utočište je svakom, nije rodio niti je rođen i niko Mu ravan nije. On je živ, svemoćan, sve čuje i vidi i sveznajući je.

Njegova ruka je iznad njihovih ruku i ona nije kao ruka stvorenja niti je Njegovo lice kao lice stvorenja.“¹

Također kaže: „On ima ruku, lice i Biće, kao što to spominje u Kur’anu. Ruka, lice i Biće (en-nefs) su svojstva koja On spominje u Kur’anu i mi ne znamo njihovu kakvoću.

Ne kažemo da se Njegova ruka tumači kao moć ili blagodat, jer to bi bilo poništavanje tog svojstva, što je stav indeterminista (kaderija) i muatezila.“²

2. Ebu Hanife se ne oslanja na mišljenje (er-r’ej) niti analogiju kada su u pitanju Allahova svojstva, nego ih potvrđuje shodno Kur’anu i Sunnetu.

On veli: „Niko ne smije da o Allahovom Biću govori (po svome shvatanju), nego Ga je obavezan opisivati onim čime je On Sebe opisao. Niko o Njemu Uzvišenom neće govoriti shodno svome razumu.“³

3. Svojstva Allaha, subhanehu ve te’ala, kod Ebu Hanife imaju poznato značenje, ali je njihova kakvoća nepoznata.

Osim toga, kod njega nema tefvida / prepuštanje značenja tih svojstava Allahu. To dokazuju njegove riječi kada je upitan o spuštanju (nuzul) Allaha, subhanehu ve te’ala, na zemaljsko nebo, on je rekao: “Spušta se, ali kakvoća toga je nepoznata.“⁴

Mulla ‘Ali el-Kari, nakon spomena riječi imama Malika: da je uzdizanje (el-istiva’) poznata stvar (poznato značenje), a da je njegova kakvoća nepoznata, kaže: “Ovaj govor je prihvatio i imamul-e’azam (Ebu Hanifa), kao i sve ostalo što se navodi u ajetima i hadisima koji su manje jasni, a u kojima se spominju ruka, oko, lice i slične stvari koje govore o Allahovim svojstvima.

Značenja svojstava su sva poznata, ali njihova kakvoća je nepojmljiva, jer je shvatanje kakvoće dio znanja o kakvoći Njegovog Bića i Njegovog postojanja. Pa kada je to neshvatljivo, kako će onda biti shvatljiva kakvoća svojstava.

Zato je najbolje, u ovakvim situacijama, opisivati Allaha onim čime je On sam Sebe opisao ili Ga je tako opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez izmjene značenja ili negiranja, kao i bez pitanja o kakvoći ili uspoređivanja.

Njegova svojstva i imena se potvrđuju, a niječe se poređenje sa stvorenjima. Tako će tvoja potvrda biti čista od uspoređivanja, a poricanje (mahane) čisto od potpunog negiranja.

Tako da onaj koji niječe stvarnost uzdizanja postaje mu’atil, tj. niječe Njegova svojstva, a onaj koji Njegovo uzdizanje uspoređuje sa uzdizanjem stvorenja biva mušebih; a onaj ko potvrđuje uzdizanje i koji kaže da On u Svom uzdizanju ne liči nikome – taj je muvehid, koji Allahu, subhanehu ve te’ala, priznaje jednoću i koji Ga smatra čistim od bilo kakvog nedostatka.”⁵

4. Ebu Hanife je u potpunosti nijekao usporedbu Allaha sa Njegovim stvorenjima, jer Njemu ništa ne liči. Ali je, i pored toga, priznavao Njegova svojstva.

To potvrđuju njegove riječi: “Njegova svojstva su različita od svojstava stvorenja; Njegovo znanje nije kao naše znanje; On ima moć koja ne liči našoj moći; On vidi, ali ne kao što mi vidimo; On čuje, ali ne kao što mi čujemo; On govori, ali ne kao što mi govorimo.”⁶

5. Podjela svojstava: Učenjaci ehli-sunneta smatraju⁷ da se svojstva Allaha, subhanehu ve te’ala, dijele u dvije grupe:

Prva: Sifatu-zatijje (svojstva Bića). To su svojstva koja su nerazdvojiva od Allahovog Bića, oduvijek i zauvijek, za njih se ne veže htijenje (el-mešijetu)⁸, kao što su: život, znanje, sluh i vid.

Druga: Sifatu-fi’lijje (svojstva djela). To su svojstva koja se vežu za Njegovu moć (el-kudreh) u svakom vremenu i koja se događaju Njegovim htijenjem, kao što su: spuštanje, uzdizanje, oživljavanje, usmrćivanje, zadovoljstvo i srdžba.⁹

Ovko je i Ebu Hanife podijelio Allahove osobine. To dokazuju njegove riječi, kada kaže: “Njegova svojstva mogu biti osobine Bića (zatijje) i osobine djela (fi’lijje).

Što se tiče svojstava Bića, to su: život, moć, znanje, govor, sluh, vid i htijenje (el-iradetu).

A što se tiče osobina djela, to su: općenito stvaranje, opskrbljivanje, kreiranje, mudro stvaranje novih oblika i druga svojstva, jer On je oduvijek i zauvijek sa Svojim imenima i svojstvima.“¹⁰

 Ovo je bilo vjerovanje Ebu Hanife uopšteno o Allahovim imenima i svojstvima i vidimo da se ono razlikuje od vjerovanja maturidija, a samim tim i velikog broja muslimana u BiH.

U nastavku ćemo spomenuti njegovo vjerovanje po pitanju dvije osobine, (el-uluv, el-istivai), jer veliki broj muslimana Bosne nema ispravno vjerovanje po ovom pitanju.