Uvažavanje i poštivanje kur’ansko-hadiskih tekstova i upozoravanje na suprotstavljanje

Prva i osnovna stvar koja je krasila ashabe je poštovanje, uvažavanje i prihvatanje dokaza iz Kur’ana i Sunneta te predanost njima.

Njima su kur’ansko-hadiski tekstovi bili glavne vodilje u vjerovanju i praktikovanju, oni su ih prihvatali u potpunosti i bez pogovora, ne dajući prednost ničemu što je bilo u koliziji sa njima.

Upravo zbog toga oni su uspjeli i Allah je njima zadovoljan. Ovo je jedna od najbitnijih osobina prvih generacija muslimana i njihovog pravca u akidi (vjerovanju).

Ukoliko se dokazima iz Kur’ana i Sunneta (a oni su objava od Gospodara svjetova koji u sebi ne sadrže greške) ne da mjesto koje im pripada, tada će na njihovo mjesto doći nešto što nije Objava, te će se tako u vjeru ubacivati mnoge neistine koje nisu od islama, što će prouzrokovati mnoga skretanja i devijacije, a to je ono što se i desilo poslije trećeg hidžretskog stoljeća, kada su se pojavile mnoge sekte u islamu.

Dakle, pravac prvih generacija u vjerovanju se ogleda u potpunoj predanosti i pokornosti dokazima iz Kur’ana i Sunneta, bez bilo kakvog suprotstavljanja ili odbacivanja. Oni su u potpunosti prihvatali Allahove riječi:

O vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna.¹

Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.²

Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.³

Također su u potpunosti prihvatili i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: „Ostavljam vam dvije stvari, i nećete zalutati sve dok se njih budete držali: Allahovu Knjigu i Sunnet Njegova Poslanika.“⁴

I riječi Poslanika: „Nije od mojih sljedbenika onaj koji bude ostavio moj sunnet (put).“⁵

Od primjera kako su muslimani prvih generacija cijenili vjerske dokaze su riječi Ebu Bekra es-Siddika, koji kaže: „Ništa nisam ostavio od onoga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem radio, jer bojim se, ukoliko bih nešto ostavio, da bih skrenuo i u zabludu otišao.“⁶

Ibn Battah, komentarišući ovaj govor, veli: „Braćo, ovo je bilo stanje velikog Ebu Bekra, istinoljubivog i iskrenog. On se bojao da će skrenuti ako izostavi nešto što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio.

Pa šta je sa vremenom u kojem se ljudi čak ismijavaju sa Poslanikom i njegovim naredbama, ponoseći se suprotstavljanju Sunnetu i ismijavanjem sa njim? Molimo Allaha da nas zaštiti skretanja sa Pravog puta i loših djela.“⁷

Jedne prilike neki čovjek je došao da imama Šafiju upita o nečemu, pa mu on reče: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, presudio je tako i tako.“ Čovjek upita: „A šta ti kažeš?“ Imam ljutito odgovori: „Subhanallah! Zar me vidiš u crkvi, zar me vidiš u sinagogi, zar na mom struku vidiš monaški pojas? Ja ti kažem: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je presudio tako.’ A ti kažeš: ‘Šta ti misliš?’“⁸

Tumačeći Tahavijine riječi: Stopalo islama može ostati postojano samo na leđima pokornosti i predanosti, Ibn Ebil-Izz veli: „Hoće kazati da islam onoga ko se ne pokori tekstovima dviju objava i ne prepusti se njihovome vođstvu, već im oponira i protuslovi im svojim viđenjem, svojom razumskom pojmljevinom (ili razumskim poimanjem) i svojom logikom, ne može ostati postojan.

Buhari od imama Muhammeda ibn Šihāba ez-Zuhrija, Allah mu se smilovao, prenosi sljedeće riječi: „Od Allaha je objava, od Poslanika je dostava, a na nama je pokornost.“⁹

Imam Asbehani kaže: „Kada je u pitanju sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nemamo drugog izbora osim da ga slijedimo i prihvatimo.“¹⁰

Uzvišeni Allah ukorio je one koji ne prihvataju vjerske tekstove, kazavši:

 A kada im se rekne: “Slijedite Allahovu Objavu!” – oni odgovaraju: “Nećemo, slijedit ćemo ono na čemu smo zatekli pretke svoje.” Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali i kada nisu na Pravome putu bili!?¹¹

Šta reći za one koji tvrde da slijede prve generacije, i da uvažavaju i pokoravaju se Kur’anu i Sunnetu, a postupaju suprotno naređenju njegovom, i rade raznorazne novotarije, ostajući i gluhi i slijepi pored Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi:

“Svaka novotarija je stranputica i dalalet, a svaka stranputica odvodi u Vatru.”¹²

“Allah je prokleo onoga ko odobrava i podržava onoga koji uvodi novotarije.“¹³

Ibnul-Kajjim kaže: „Znaj da je u predanosti (tekstovima Objave) spas od šubhi (nejasnoća), spas od prohtjeva koji vode suprotstavljanju naredbi, spas od poljuljanosti u iskrenosti, spas od suprotstavljanja i negodovanja spram šerijata i sudbine (odredbe).

Onaj ko se ovog spasi ima čisto srce koje će biti jedini uzrok spasa na Sudnjem danu. Predanost je suprotna negodovanju i suprotstavljanju.“¹⁴