Tevhid i njegove vrste

Džurdžani veli: „Tevhid u jeziku označava sud i znanje da je nešto jedno.“¹

Dakle, tevhid u jeziku znači: Ubjeđenje i znanje i donošenje suda da je nešto jedno, i pripisivanje nečega jednoći.

U terminološkoj definiciji, tevhid je: Potvrđivanje Allaha kao jedinog Gospodara, potvrđivanje da je Allah jedinstven u svome Biću, imenima i svojstvima i potvrđivanje da jedino Allah zaslužuje da mu se ibadet čini. 

Tevhid u Kur’anu i Sunnetu označava: Potvrdu srcem, očitovanje jezikom da je Allah Gospodar i vladar svega, da biva samo ono što On hoće, a da ne može biti ono što On neće, da je On svemoćan, da je Tvorac svega, te da posjeduje uzvišena imena, savršena svojstva, da je On istinski bog i jedini koji zaslužuje da Mu se ibadet čini.

Nema Gospodara mimo Njega, nema istinskog boga osim Njega, nema sudruga niti ortaka i samo se Njemu sve vrste ibadeta čine i čitava se vjera samo Njemu iskreno ispoljava.

Ovo je tevhid koji su dostavili svi poslanici, u njegovom formalnom i suštinskom, teoretskom i praktičnom značenju.

Vrste tevhida

Islamski učenjaci dijele tevhid na tri vrste:

• Tevhīdur-rubūbijje (Allahova jednoća u gospodarstvu) – vjerovanje da je Allah jedini istinski Gospodar.
• Tevhīdul-ulūhijje (Allahova jednoća u božanstvenosti) – vjerovanje da je Allah jedini istinski bog i da se samo Njemu ibadet čini.
• Tevhidul-esmai ve sifat (Allahova jednoća u Njegovim imenima i svojstvima) – vjerovanje u Allahova lijepa imena i savršene atribute.

Tevhid rububijjeta ukazuje na Allahovu jednoću u Njegovim postupcima i djelima, a ona su mnogobrojna, poput: stvaranja, opskrbljivanja, oživljavanja, usmrćivanja, upravljanja, vladanja, nanošenja koristi i štete, liječenja, odazivanja na molbe, i drugih djela koja su ovog karaktera. Samo je Allah taj koji ova djela u potpunosti i savršeno čini.²

Dakle, tevhid rububijjeta je ubjeđenje da je Allah jedinstven u svojim postupcima.

Po pitanju ove vrste tevhida, islamske grupacije i sekte imaju stav kao i prve generacije muslimana.

Tevhid uluhijjeta ili ibadeta je ubjeđenje da se postupci i djela Allahovih robova koja su vid približavanja upućuju samo Njemu, tj. izdvajanje Allaha u svim vrstama ibadetima, bilo da su ibadeti srcem, riječima ili djelima.

Upravo zbog toga, iskrenost je jedan od uslova da djelo bude primljeno kod Uzvišenog Allaha.³

Dakle, tevhid ibadeta je obožavanje Allaha samo, sa svim vrstama ibadeta.

Ovo je vrsta tevhida gdje se islamske sekte u najvećoj mjeri razlikuju od prvih i ispravnih generacija muslimana.

Tevhid esmai ve sifat označava vjerovanje da samo Allah posjeduje lijepa imena i savršena svojstva u kojima Mu niko nije sličan.

To je vjerovanje u sve ono čime je Allah sam Sebe opisao i čime Ga je opisao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez zalaženja u kakvoću, poređenja, izvitoperivanja ili negiranja.⁴

Ovakav stav su zastupali učenjaci prvih generacija, a samim tim ovo je i stav ehli-sunneta.⁵

Ovo je vrsta tevhida gdje se islamske sekte, pripadnici kelama u velikoj mjeri razlikuju od prvih i ispravnih generacija muslimana.