Stav Ebu Hanife o osobini el-uluv i el-istiva

Stav Ebu Hanife o osobini el-uluv, tj. da je Allah iznad stvorenja, odvojen od njih

Imam Ebu Hanife je od onih koji smatraju da je Allah iznad nebesa.

To dokazuju njegove riječi: “Ko kaže da ne zna da li je Allah iznad nebesa ili na Zemlji počinio je nevjerstvo. A, također, i onaj koji tvrdi da je Allah na Aršu, ali ne zna da li je Arš na nebesima ili na Zemlji.“¹

Ženi, koja ga je upitala gdje je Allah koga on obožava, također je rekao i odgovorio: ”Allah, subhanehu ve te’ala, je na nebesima, a ne na Zemlji.” A kada mu neko od ljudi reče: “A šta veliš za riječi Uzvišenog: On je s vama…”², Ebu Hanife odgovori: “To je kao kad pišeš čovjeku da si sa njim, a on je daleko od tebe.”³

El-Bejheki kaže: “Ebu Hanife je bio u pravu kada je nijekao da je Allah na Zemlji, kada je protumačio ajet i kada je slijedio općeniti dokaz da je Allah, subhanehu ve te’ala, na nebesima.“⁴

Na to ukazuje i govor Ebu Hanife: „Allah se doziva Koji je iznad, a ne Koji je ispod, jer ono što je dolje ne može imati osobine gospodarenja (rububijjeta) i božanstvenosti (uluhijjeta).“⁵

Ovo potvrđuje Et-Tahavi, objašnjavajući akidu sljedbenika ehlis-sunneta prema mezhebu Ebu Hanife i njegove dvojice drugova. Zato kaže: “Obuhvata sve i iznad svega je, a Svoja stvorenja je učinio nemoćnim da Ga dosegnu.“⁶

Stav Ebu Hanife o osobini el-istiva, tj. da se Allah uzdigao iznad Arša.

El-lstiva’ u arapskom jeziku znači: uzdizanje i uzvišenost.

Ebul-‘Alije er-Rijahi kaže: To je uzdizanje ka nebesima, tj. uzvisivanje. Mudžahid kaže da glagol isteva znači da se Allah iznad Arša uzdigao.⁷

Imam Ebu Hanife potvrđuje uzdignuće Allaha, subhanehu ve te’ala, iznad Arša i Njegovu uzvišenost nad stvorenjima, onako kako to Njemu i Njegovoj veličini priliči. Tome su dokaz njegove riječi: “Potvrđujemo da se Allah uzdigao iznad Arša, bez ubjeđenja da je On imao potrebu za Aršom.“⁸

Ibn Ebil-Izz, tumačeći Tahavijine riječi, kaže: ”Arš i Kursijj su istina, a On niti je ovisan o Aršu, niti o bilo čemu ispod njega; On obuhvata sve i iznad svega je.”⁹

I kaže: “Šejh (Tahavija) je rekao ovaj govor jer je on, nakon spominjanja Arša i Kursija, spomenuo Njegovu neovisnost od Arša i onoga što je mimo njega, kako bi objasnio da stvaranje Arša i Njegovo uzdizanje iznad njega nije bilo iz neke potrebe i nužde za nečim, nego On zna mudrost zbog koje je to uradio.

Bivanje nečega iznad, u odnosu na ono što je ispod, ne znači da je ono iznad u ovisnosti za onim što je ispod. Pogledaj nebesa kako su smještena iznad Zemlje, a nisu u ovisnosti od nje.

A Allah, subhanehu ve te’ala, je još dalje od toga da je Njegova uzvišenost ovisna od nečega, nego je uzvišenost jedna od Njegovih osobenosti. Ona je, Njegovom voljom, nosač onoga što je ispod – onoga što je ovisno od Njega; a On je neovisan od onoga što je ispod i On ga obuhvaća: On je iznad Arša.

On Svojom moći održava Arš i od njega je neovisan, a Arš o Njemu ovisi. On obuhvaća Arš, dočim Arš ne obuhvaća Njega. On ograničava Arš, dočim Arš Njega ne ograničava.

Ovo su neophodnosti koje se vežu za stvorenja.

A novotari, oni koji niječu uzvišenost, kada bi sebi stvari ovako obrazložili, bili bi upućeni na Pravi put; spoznali bi podudarnost razuma sa Objavom i slijedili bi pravac kojem ih dokazi pozivaju.

Međutim, oni su ostavili dokaze, pa su skrenuli sa Pravog puta. Stvar je ovdje onakva kako je opisuje imam Malik, kada je upitan o ajetu: A zatim se na Arš uzdigao¹⁰: “Kako se uzdigao?” Imam Malik je rekao: “Uzdignuće (istiva’) je poznata stvar; kakvoća njegova je nepoznata.“¹¹

Imam Malik je napravio razliku između općepoznatog značenja ove riječi i kakvoće koja nije svojstvena ljudima.

Ovo je mišljenje zastupao i imam Ebu Hanife, Allah mu se smilovao. Nakon što je spomenuo prethodni govor imama Malika, Mulla Ali el-Kari kaže: “Ovo mišljenje je zastupao i naš imam. Osim toga, imam je potvrdio i sve ono što se navodi u manje jasnim ajetima i hadisima, u kojima se spominju: ruka, oko, lice i slična svojstva.“¹²

Vjerovanje imama Ebu-Hanife po pitanju svojstva uzdignuća se u potpunosti poklapa sa Kur’anom i sunetom

Ono što je rekao imam Ebu Hanife o svojstvu uzdignuća potvrđuju jasni dokazi iz Allahove Knjige. Tako se, na primjer, uzdignuće na Arš spominje na sedam mjesta u Kur’anu. Od tih ajeta su i riječi Uzvišenog:

Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a onda se na Arš uzdigao.¹³

Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju za šest dana stvorio, a onda se na Arš uzdigao.¹⁴

Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, a onda se na Arš uzdigao.¹⁵

Milostivi, koji se na Arš uzdigao.¹⁶

Također o ovome govore vjerodostojni hadisi koji dokazuju svojstva uzdignuća i uzvišenosti. Od njih je i hadis koji se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kada je Allah stvorio stvorenja, napisao je u Svojoj Knjizi, koja je kod Njega iznad Arša: Moja milost je nadmašila Moju srdžbu.”¹⁷

Ovim se hoće reći da je akida Ebu Hanife, kada je riječ o pitanju uzdignuća, identična akidi ispravnih prethodnika od ashaba i onih koji su ih u dobru slijedili.

Ono u šta je vjerovao Ebu Hanife – kao što je uzvišenost Allaha, subhanehu ve te’ala, nad stvorenjima i uzdignuće iznad Arša – vjerovali su i ostali imami.

Dokazujući svojstvo uzvišenosti, potpomagali su se dokazima ljudske prirode, razuma i dokazima iz Kur’ana i sunneta. Raznovrsni su dokazi o uzvišenosti u Kur’anu i Sunnetu. Ibnul-Kajjim spominje dvadeset vrsta dokaza.

Koristeći dokaz fitre Imam Muhammed ibn Osman ibn Ebi Šejbe kaže: “Svi su složni u tome da, kada mole Allaha, dižu ruke prema nebesima, a da je Allah na zemlji, ne bi dizali ruke ka nebesima. Jer On je, u tom slučaju, sa njima na zemlji.

Također se spominju predaje, koje su dostigle stepen tevatura, da je Allah stvorio Arš, a zatim se na njega uzdignuo Svojim Bićem. Zatim je stvorio Zemlju i nebesa, i uzdigao se iznad njih i iznad Arša.

On je iznad nebesa i Arša svojim Bićem; odvojen je, ne miješa se s Svojim robovima. Svojim znanjem ih obuhvata, i niko ne izlazi iz okrilja Njegovog znanja.”¹⁸

Priznavanje uzvišenosti je akida ashaba, tabi’ina i svih muslimana prije pojave novotara.

El-Evza’i kaže: “Mi, i preostali tabi’ini, govorili smo da je Allah iznad Arša, vjerujući u ono što se prenosi vjerodostojno u Sunnetu, od Njegovih svojstava.”¹⁹

Ibn Tejmijje kaže: “Ovo je El-Evza’i rekao nakon što se pojavio pravac Džehma ibn Safvana, čiji su sljedbenici nijekali Allahovo uzvišenje iznad Arša, i nakon što su se pojavili oni koji su nijekali Allahova svojstva – kako bi svijet znao da je mezheb selefa suprotan tim mišljenjima.“²⁰

Abdullah ibn El-Mubarek kaže: “Znamo našeg Gospodara, da je On iznad sedam nebesa, da je On taj koji se iznad Arša uzdigao, da je odvojen od Svojih stvorenja, a ne kažemo onako kako to kažu džehmije.”²¹

Svi islamski učenjaci jasno su rekli da se Allah uzdigao iznad Arša.

Ovo je i akida imama Ebu Hanife kada je riječ o pitanju uzdignuća i uzvišenosti Allaha, subhanehu ve te’ala.

Stoga nije potrebno obraćati pažnju na mišljenja nekih koji se smatraju sljedbenicima njegovog mezheba, a koji su nijekali uzvišenje – kao i ostala svojstva, djelimično ili u potpunosti – jer su oni u suprotnosti sa njim (Ebu Hanifom) u mnogim akidetskim pitanjima.

Ibn Ebil-Izz kaže: “Njemu se pripisuju grupe mu’tezila i drugih sekti koje su u suprotnosti s njim u mnogim akidetskim pitanjima. Međutim, i Maliku, i Šafiji i Ahmedu se pripisuju oni koji se s njima ne slažu u pojedinim akidetskim pitanjima.”²²