Slabi hadisi se nisu uzimali niti koristili

Pravac prvih generacija bio je odbijanje slabih hadisa, jer vjera se ne može graditi na nečemu što nije potvrđeno, a pogotovo ne na nečemu što je izmišljeno.

Ibn Tejmijje veli: „Ako znamo da je nešto slagano na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onda nam nije dozvoljeno da to prenosimo, jer u hadisu stoji: ‘Jedan od lažova je onaj ko meni pripisuje hadis, a smatra da je lažan.’¹ I nije dozvoljeno ono što je slagano potvrditi kao istinito.“²

Ibn Kudame veli: „Hadise koje su izmislili zindici (licemjeri, nevjernici) kako bi obmanuli muslimane, kao slabe hadise čija je slabost zbog nekog prenosioca, ili pak skrivene mahane, nije dozvoljeno prenositi niti na njima uvjerenje zasnovati. Oni kao da i ne postoje.“ ³

Dakle, nije dozvoljeno oslanjati se na slabe hadise, niti je dozvoljeno neki propis ili uvjerenje graditi na njima.⁴

Od osobina Šija i Sufija je da grade svoje uvjerenje (akidu) na slabim čak izmišljenim predajama i zato su sekte koje su najviše skrenule sa pravog puta.