Vjerski tekstovi ukazuju da je prva dužnost šerijatskog obveznika ispravno vjerovanje, tevhid, koji podrazumijeva kelimei-šehadet – la ilahe illellah.
Na to ukazuju Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje je uputio Muazu, kada ga je poslao u Jemen: „Neka prvo u što ćeš ih pozvati bude vjerovanje u Allaha.“
U hadisu se spominje izraz koji ukazuje na tevhid.
Kod imama Buharija spominje se verzija: „Neka prvo u što ćeš ih pozvati bude svjedočenje da nema istinskog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik.“ A to su riječi tevhida.
Kod sljedbenika sunneta i džemata, tevhid je prva dužnost svakom šerijatskom obvezniku.
Ešarije kažu da je prva obaveza spekulacija (nezar) i smjeranje ka spekulativnom teoretiziranju ili sumnja.
Maturidije kažu da je prva obaveza razmatranje i dokazivanje koje vodi ka spoznaji Allaha, da je spoznaja Allaha obavezna razumom, a ne šerijatom. U ovome oni slijede sektu mu’atezila.
Ibn ebil-Izz el-Hanefi veli: „Stoga je ispravno reći da je prva obaveza koja se stavlja pred šerijatski obavezanu osobu svjedočenje da nema istinskog boga osim Allaha, a ne spekulacija (nezar) i smjeranje ka spekulativnom teoretiziranju, niti sumnja, kako to tvrde prvaci prezrene skolastike.
Naprotiv, svi visoki autoriteti (imami) prvih generacija jedinstveni su u stajalištu da je prvo što se traži od čovjeka izgovor Kelimei-šehadeta.“
Imajući u vidu važnost tevhida, njegove plodove i rezultate, ko ga upotpuni, te da je on prva obaveza svakog šerijatski punoljetnog insana, onda posebnu pažnju treba usmjeriti ka njemu, zato ću u nastavku pojasniti vrste tevhida, onako kako su to razumjele prve generacije muslimana, imami vjere, kao i ehli-sunnet vel džemat, sa dokazima za svaku vrstu, njene specifičnosti i ono što se njemu suprotstavlja, kako bi musliman upotpunio svoje znanje o tevhidu, i kako bi, radeći po tome, stekao Allahovo zadovoljstvo, oprost grijeha i ulazak u Džennet.