Posebnosti i specifičnosti tevhīd-ulūhijjeta

1. Ovaj tevhid je cilj i razlog stvaranja ljudi i džina, kao što Uzvišeni kaže:

I ljude i džine sam stvorio samo da Mi ibadet čine.¹

2. Ovaj tevhid je najveći cilj slanja poslanika i objavljivanja knjiga, on je ključ njihove misije i srž Poslanice.

Uzvišeni Allah kaže:

Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu se klanjajte, a taguta se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali.²

Govoreći o Nuhu, Hudu, Salihu i Šujbu, Uzvišeni Allah kazuje da su svojim narodima govorili:

 Allaha obožavajte, jer vi drugog Boga osim Njega nemate.³

3. Tevhid uluhijjeta je prva obaveza šerijatskom obvezniku.

Tevhid uluhijjeta ima značenja riječi la ilahe illellah i to je prva stvar kojoj su pozivali poslanici.

Ibn Ebil-Izz veli: „Ispravno je reći da je prva obaveza koja se stavlja pred šerijatski obavezanu osobu (mukellef) izgovaranje Kelimei-šehadeta (svjedočenja da nema istinskog boga osim Allaha, i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov poslanik), a ne spekulacija (nezar) i smjeranje ka spekulativnom teoretiziranju, niti sumnja, kako to tvrde prvaci prezrene skolastike.

Naprotiv, svi visoki autoriteti (imami) prvih generacija jedinstveni su u stajalištu da je prvo što se traži od čovjeka izgovor Kelimei-šehadeta.“⁴

4. Tevhid uluhijeta je bio razlog spora između poslanika i njihovih naroda.

Vjerovjesnici su pozivali ljude u obožavanje samo Allaha i iskreno ispovijedanje vjere samo Njemu, a njihovi narodi su ustrajavali u širku i obožavanju kumira (osim onih kojima je On podario uputu).

Uzvišeni Allah kaže:

 …oni su odgovarali: “Zar si nama došao da nas od božanstava naših odvratiš. Neka se, eto, ostvare prijetnje tvoje, ako istinu govoriš!”⁵

O nevjernicima Kurejšija Uzvišeni Allah kaže:

Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: “Ovo je čarobnjak, lažov! Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!”

I oni ugledni između njih krenuše: “Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se, uistinu, nešto veliko hoće! Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž.⁶

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema istinskog boga osim Allaha, pa ako to učine, sačuvali su svoje živote i imetke, osim kada pravda islama to zahtjeva.“⁷

Ovi citati kao i drugi ukazuju da je predmet spora između vjerovjesnika i njihovih naroda bio vjerovanje u Allahovo pravo da se samo Njemu čini ibadet i da se samo Njemu iskreno vjera ispovijeda.

Na osnovu ovog zaključujemo da je tevhid ibadeta ispravan samo ako je ispravan ibadet. Zbog toga je potrebno pojasniti uslove ispravnosti ibadeta, kao i njegove vrste, kako bi se upotpunio tevhid ibadeta, a samim tim i cjelokupan tevhid.

Ibadet

Ibn Tejmijje veli: „Ibadet je sveobuhvatni naziv za sve što Allah voli i čime je zadovoljan, od riječi i postupaka, bilo da su formalne ili suštinske prirode.“⁸

Dva su uslova koji se moraju ispuniti kako bi ibadet bio primljen:

• da bude iskren u ime Allaha,
• da djelo bude usklađeno sa praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Što se tiče prvog uslova, Uzvišeni veli:

 …a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera.⁹

Reci: “Samo se Allahu klanjam, iskreno Mu ispovijedajući vjeru svoju.“¹⁰

Što se tiče drugog uslova, Uzvišeni Allah kaže:

Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite; i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, strahovito kažnjava.¹¹

Dakle, Uzvišeni Allah neće primiti djelo koje nije u skladu sa praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko u vjeru uvede ono što nije od nje, to mu se odbija.“¹²

Djelu koje nije iskreno i koje nije u skladu sa praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne pridaje se pažnja.

Tumačeći kur’anski ajet:

da bi vas iskušao ko će ljepše postupati¹³

Fudajl b. Ijjad kaže: „Tj. ko će iskrenije i ispravnije postupati.“ Neko ga je upitao: „A šta to znači?“ A on je kazao: „Ako je djelo iskreno, a nije ispravno, neće biti primljeno, a isto tako neće biti primljeno ako je ispravno, a nije iskreno.

Iskreno je ako je u ime Allaha, a ispravno je ako bude u skladu sa praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“¹⁴

Vrste ibadeta

Već ranije smo kazali da ibadet obuhvata riječi i djela, vanjska i unutarnja. Ima ibadeta koji se vrše riječima, a ima i onih koji se vrše djelima. Također, postoji i ibadet koji je vezan za uvjerenje.

Imajući ovo u vidu, ibadet može biti srčani, govorni–jezički i praktični–tjelesni.

Ibadeti koji su vezani za uvjerenje su npr. vjerovanje da je Allah sve stvorio, da svime vlada i upravlja, da korist i štetu donosi, da nema sudruga niti Sebi ravnoga i da se niko pored Njega ne obožava istinskim ibadetom.

Ibadeti koji su vezani za srce su npr. ljubav prema Allahu, strah, nada, oslanjanje, iskrenost, skrušenost, i sl.

Ibadeti koji su vezani za riječi su npr. izgovaranje Kelimei-šehadeta, učenje Kur’ana i zikrova i dova, zahvale Allahu, traženja oprosta, iskrenost u govoru, naređivanje dobra, zabranjivanje zla, i sl.

Praktični ibadeti su npr. pet dnevnih namaza, zekat, post, hadždž, džihad protiv neprijatelja islama, te ostale obavezne i pohvalne radnje.¹⁵

Šta je u koliziji sa tevhidom uluhijjeta?

Tevhid ibadeta nije ispravan ako ibadet nije ispravan. Dva su uslova za ispravnost ibadeta: iskrenost i usklađenost sa praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Ono što je u koliziji sa iskrenošću je širk, a ono što je u koliziji sa usklađenošću sa praksom Poslanika je novotarija.

Dakle širk i novotarije su u koliziji sa tevhidom ibadeta, širk u potpunosti poništava tevhid ibadeta, dok novotarija u osnovi poništava samo ibadet koji u sebi ima novotarije, i utiče na potpunost tevhid ibadeta (osim ako novotarija u sebi sadrži veliki širk, tada ona poništava tevhid ibadeta u potpunosti).