Podjela Allahovih svojstava – atributa
- Tevhīdul-esmai ve sifat
- Plodovi vjerovanja u Allahova imena i svojstva:
- Pravila ispravnih prethodnika u vezi tevhidul-esmai ve sifat
- Podjela Allahovih svojstava – atributa
- Šubhe sekti u pogledu Allahovih imena i atributa
- Najznačajnije sekte koje imaju suprotan stav od ehli-sunneta
- Detaljni odgovor na njihove stavove
Ulema dijeli Allahova svojstva na više načina, međutim najjasnija i najrazumljivija podjela je ona koja se dijeli shodno povezanosti svojstava sa Allahovim Bićem i postupcima, i u tom slučaju Allahova svojstva se dijele na:
- sifat-zatije, svojstava koja su povezana sa Allahovim Bićem
- sifat-fi’lijjeh, svojstava koja su povezana sa Allahovim postupcima-djelima.
Sifat-zatije su svojstva koja su uvijek prisutna uz Allahovo biće, tj. koja se ne odvajaju od Njega, poput: života, snage, sluha, vida, lica, ruku, i sl.
Sifat-fi’lijjeh su svojstva povezana sa Njegovom voljom i snagom, tj. ako hoće, čini ih, a ako neće, ne čini ih, poput: dolaska, spuštanja, srdžbe, radosti, smijeha i sl.
Šta ruši-poništava vjerovanje u Allahova imena i svojstva?
Ovu vrstu tevhida ruši-poništava pet stvari, od kojih je svaka vid iskretanja Allahovih imena, zbog čega je Allah ukorio one koji su to tako smatrali, kazavši:
Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena – kako budu radili, onako će biti kažnjeni!1
Ove stvari koje ruše tevhid ustvari su vid poređenja, negiranja, nazivanja i opisivanja Allaha nečim što Mu ne dolikuje.
Ibnul-Kajjim veli: „Postoji nekoliko vidova iskretanja Allahovih imena:
Prvi: Da se kipovi nazovu tim imenima, kao što je slučaj sa Latom, koji je nazvan po imenu El-Ilah (Bog), ili sa Uzzatom, koji je nazvan po imenu El-Aziz (Snažni), ili pak da se kip nazove bogom.
Drugi: Nazivanje Allaha nečim što Mu ne priliči kao što su kršćani nazvali Boga ocem, ili kao što su Ga filozofi opisali (“Aktivni Uzrok” ili “Praiskonski Činioc”).
Treći: Opisivanje Allaha nekom mahanom. Primjer tome je govor jevreja koji kažu da je Allah siromašan i da se odmarao nakon što je stvorio stvorenja, te da je Njegova ruka stisnuta i dr.
Četvrti: Negiranje značenja imena i njihove suštine. Džehmijje i njihovi sljedbenici kažu: ‘To su samo izrazi koji ne sadrže osobine niti bilo kakvo značenje.’
Peti: Poređenje Njegovih svojstava sa svojstvima stvorenja.
Neka je uzvišen Allah i daleko od onoga što takvi pričaju.“2