Plodovi vjerovanja u Allahova imena i svojstva:
- Spoznaja Allaha
Onaj ko spozna Allahova imena i svojstva povećava svoje znanje o Njemu, čime se jača uvjerenje i vjerovanje u Njegovu jednoću.
- Iznošenje pohvale Allahu izgovaranjem Njegovih imena, jedan je od najboljih vidova zikra.
Uzvišeni Allah veli:
O vjernici, Allaha mnogo spominjite.1
- Upućivanje dove i tevessula Allahu preko Njegovih imena i svojstava.
Uzvišeni kaže:
Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena – kako budu radili, onako će biti kažnjeni!2
Primjer tome je da vjernik kaže: „Allahu, Ja ti se molim jer Ti si Onaj koji mnogo opskrbljuje, pa mi opskrbu daj.“
Principi na kojima su prve generacije zasnovale vjerovanje u Allahova imena i svojstva3:
Potonje generacije muslimana su se po pitanju Allahovih imena i svojstava razišle sa prvim generacijama. Ulema prvih generacija je postavila principe zasnovane na Kur’anu i Sunnetu, a na osnovu kojih će se razlikovati ispravno od pogrešnog vjerovanja.
Vjerovanje prvih generacija u Allahova imena i svojstva zasnivalo se na tri principa, i onaj ko ih bude sproveo na Pravome je putu, jer to je vjerovanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba, a u zabludi je onaj ko ne bude sproveo bilo koji od ova tri principa.
Prvi princip: Udaljavanje od bilo kakvog poređenja Allaha sa stvorenjima, bilo da se radi o Njegovom Biću, imenima ili svojstvima.
Na ovaj princip ukazuju riječi Allaha:
Drugi princip: Vjerovanje u sva Allahova imena i svojstva s kojima se On opisao, jer niko Allaha ne može opisati bolje od Njega samoga.
Uzvišeni Allah kaže:
Reci: „Da li znate bolje vi ili Allah?”7
Također i vjerovanje u sva Allahova imena i svojstva s kojima Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer on nakon Allaha najbolje poznaje Allaha, jer Uzvišeni o njemu kaže:
On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu dolazi.8
Dakle, oni potvrđuju Allahova imena i osobine onako kako su spomenuta u Kur’anu i Sunnetu, u svojoj vanjskoj formi, shodno značenjima na koja ukazuju, ne tumače ih u prenesenom značenju (te’vil), niti iskrivljuju značenja na koja ukazuju (tahrif), a ono što Allah i Njegov Poslanik negiraju i oni negiraju, a ono što su Allah i Njegov Poslanik prešutili, i oni su prešutili i nisu se time bavili.
Smatraju da su tekstovi o imenima i svojstvima jasni dio vjere i da se mogu tumačiti, te da nisu nejasni dio vjere.
Oni ne ostavljaju tekst bez značenja, kao što se to lažno njima pripisuje od strane onih koji ne poznaju njihov pravac.
Treći princip: Prekidanje i odbacivanje svake želje i težnje da se dosegne kakvoća Allahovih imena i svojstava, jer to je nemoguće. Allah je to naglasio u suri Taha, kada je kazao:
On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.9
Tj. ljudskim znanjem nemoguće je obuhvatiti Gospodara nebesa i Zemlje.
Ukratko kazano, pravac sljedbenika Sunneta u pogledu ove tematike jeste vjerovanje u ono čime je Allah Sebe opisao i čime ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez zalaženja u kakvoću, poređenja, iskrivljavanja ili negiranja.10
