Uopštena vrijednost zikra
Velike su i mnogobrojne vrijednosti zikra od kojih musliman ima korist i na ovome i na Budućem svijetu. Na osnovu kur’ansko-hadiskih dokaza, neke od njih su:
- Zikr je najbolje dobro djelo i najvredniji vid pokornosti, jer cilj svih ibadeta jeste spominjanje Allaha.
Zikr je suština svakog ibadeta i sva djela koja su propisana imaju za cilj spominjanje i veličanje Allaha.[1]
Uzvišeni Allah veli:
Molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje zikra je najveća poslušnost![2] – tj. “veća od prvog“[3], odnosno “zikr je veći od drugih dobrih djela“[4].
Namaz je temelj vjere i najvažniji ibadet, ali je zikr veći od njega.
Tome u prilog ide predaja u kojoj Ebu Derda’, radijallahu anhu, veli: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Hoćete li da vas obavijestim o najboljim djelima koja su najodabranija kod vašeg Gospodara i na najvišem stepenu, koja su vam bolja od udjeljivanja zlata i srebra, i bolja od sukoba s neprijateljem u kome biste vi ubijali njih a i oni vas?’ ‘Svakako!’ – odgovoriše oni. On reče: ‘Spominjanje (zikir) Allaha.”[5]
Ibn Tejmijje veli: „Općenito, spominjanje Allaha je najbolje čime se jedan rob može zaposliti.“[6]
Zikr je pored toga i najlakši vid ibadeta. On se može obavljati u krevetu, na trgu, na putu, u zdravlju i bolesti, i u svim drugim situacijama, kao što je to činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
- Allah spominje osobu koja Njega spominje, te roba koji Mu čini zikr, Sebi približava i spominje ga kod onih (meleka) koji su kod Njega. Dakle, nagrada onome ko Allaha spominje je spominjanje njega od strane Allaha.
Uzvišeni Allah kaže:
Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti.[7]
U hadisi-kudsijju se od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Ja sam u stanju učiniti Svome robu ono što o Meni misli, i s njim sam kad Me spomene.’ Ako on Mene spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi; a ako Me on spomene u nekoj skupini, Ja njega spomenem u skupini boljoj od te.
Ako se on Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; a ako se on Meni približi za jedan lakat, Ja se njemu približim za jedan rukohvat. Ako on Meni ide običnim hodom, Ja njemu idem žurno.’“[8]
Ebu Hurejre i Ebu Seid, radijallahu anhuma, svjedoče da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Kad god se skupina ljudi okupi s ciljem spominjanja Allaha, njih okruže meleki, prekrije ih milost i smirenost, i Allah ih spomene među onima koji se kod Njega nalaze.“[9]
Zikr, dakle, čovjeka približava Allahu i podiže mu položaj kod Njega, shodno količini tog zikra i sve što rob više spominje Allaha, sve Mu je bliži i kod Njega je na višem položaju.
- Rezultat zikra je Allahov oprost i velika nagrada, te praštanje grijeha.
„Meleki traže oprosta za onoga ko čini zikr i taj zikr bude brana između njega i Džehennema.“[10]
Uzvišeni Allah kaže:
…i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.[11]
…i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.[12]
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah ima meleke koji obilaze po putevima tražeći one koji spominju Allaha. Kada nađu ljude koji spominju Allaha, jedni druge dozivaju: ‘Dođite onome što ste tražili!’
Zatim ih obaviju svojim krilima (koja ispune prostor) do ovozemaljskog neba, pa ih Gospodar njihov upita – a On bolje zna od njih: ‘Šta kažu Moji robovi?’ ‘Slave Te, veličaju, zahvaljuju Ti i uzdižu Te!’ – odgovore oni. A On (zatim) kaže: ‘Ja vas uzimam za svjedoke da sam im oprostio.’“[13]
O zikru, Ibnul-Kajjim kaže: „Zikr uklanja grijehe, jer je zikr jedno od najvrednijih djela, a sa dobrim djelima se uklanjaju grijesi.“[14]
- Oni koji čine zikr su najbolji ljudi, i oni su živi u pravom smislu te riječi.
Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Primjer onoga koji zikir čini (spominje svoga Gospodara) i onoga koji Ga ne spominje je kao primjer živog i mrtvog.”[15]
Prenio ga je i Muslim u verziji: “Primjer kuće u kojoj se Allahu zikir čini (spominje) i kuće u kojoj se Allah ne spominje je kao primjer živog i mrtvog.”[16]
Ibnul-Kajjim veli: „Onaj ko čini zikr poput je onoga ko je živ, dok je onaj nemarni poput mrtvaca.
Ova dva izraza ukazuju da je srce koje čini zikr poput živog čovjeka u kući živih, a da je nemarno srce poput mrtvaca u kući umrlih.“[17]
Također kaže: „Samo zikr pravi razliku između živog i umrlog.“[18]
- Rezultat zikra je smireno srce, i on je lijek za prsa.
Ovo je veoma važno, jer putem te smirenosti čovjek ostvaruje sreću i radost.
Uzvišeni Allah veli:
…a srca se, doista, kad se Allah spomene smiruju![19]
Ibnul-Kajjim, govoreći o zikru, kaže: „On u srce unosi sreću i radost.“[20]
Na drugom mjestu veli: „U zikru (spominjanju Allaha) i šukru (zahvalnosti Njemu) sadržana je sva sreća i uspjeh.“[21]
Neki arifi (oni koji su spoznali Allaha) govorili su: „Kada bi vladari i njihovi sinovi znali stanje u kojem se mi nalazimo, pokušali bi nam to sabljom oduzeti.“[22]
Zikr srcu daje pravi smisao života i čini ga snažnim. Kada rob izgubi tu vrstu života, postaje poput tijela koje izgubi snagu. Zato, bez zikra za srce nema stvarnog i pravog života.
- Zikrom se tjera šejtan i spašava od njega.
Rob se ničim ne može zaštiti od šejtana, osim zikrom.
Uzvišeni Allah veli:
Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.[23]
Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.[24]
U hadisu stoji: „Čovjek se od šejtana može zaštititi samo spominjanjem Allaha.“[25]
Ibnul-Kajjim ovaj hadis smatra veoma važnim. On kaže: „Da od zikra nema druge koristi osim ove koja je spomenuta u hadisu (zaštita od šejtana), opet bi to trebalo biti dovoljno jednom robu da stalno zikir čini, jer se od svoga neprijatelja ne može zaštititi osim putem zikra, i njegov neprijatelj ga ne može napasti, osim onda kada je nemaran po pitanju zikra.
Kada bude nemaran, neprijatelj ga vreba i napada, a kada spominje Allaha, neprijatelj se povuče i postane neprimjetan i sićušan kao mušica.
Zbog toga je šejtan i nazvan el-vesvasul-hannas, tj. on ljude zavodi i nagovara ih, a kada se Allah spomene, on prestane i povuče se.
Ibn Abbas veli: „Šejtan čuči (i vreba) na ljudskom srcu i ako čovjek zaboravi i postane nemaran od sjećanja na Allaha, šejtan mu nanosi zle misli, a kad se sjeti (i spomene) Allaha, on se skrije.“[26]/[27]
Možemo naći mnogo ajeta i hadisa koji ukazuju na snažnu potrebu roba za Allahom, te da rob bez Njegove pomoći ne može opstati ni koliko treptaj oka.
Svaki trenutak u kojem je rob slobodan, a ne iskoristi ga u zikru, bit će protiv njega i doprinijet će mu samo gubitak.
[1] Pogledati: Medaridžus-salikin, 3/262; El-Vabilus-sajjib, str. 104-105.
[2] El-Ankebut, 45.
[3] Tefsirul-Kur’anil-azim, 6/282.
[4] Tuhfetuz-zakirin, str. 41.
[5] Bilježi ga Tirmizi, br. 3377, str. 767; Ahmed, 36/33, br. 21702; Hakim, 1/673, koji kaže da mu je lanac prenosilaca ispravan, ali da ga Buhari i Muslim nisu zabilježili.
[6] Medžmu’ul-fetava, 10/660. Pogledati: El-Ezkar, str. 15.
[7] El-Bekare, 152.
[8] Bilježi ga Buhari, br. 7405, str. 1364, i Muslim, br. 1, str. 1159.
[9] Bilježi ga Muslim, br. 39, str. 1166.
[10] El-Vabilus-sajjib, str. 110.
[11] El-Ahzab, 35.
[12] Ali Imran, 135.
[13] Bilježi ga Buhari, br. 6408, str. 1191, i Muslim, br. 25, str. 1163.
[14] El-Vabilus-sajjib, str. 67.
[15] Bilježi ga Buhari, br. 6407, str. 1191, i Muslim, br. 211, str. 315.
[16] Bilježi ga Muslim, br. 211, str. 315.
[17] Medaridžus-salikin, 3/269.
[18] El-Vabilus-sajjib, str. 165.
[19] Er-Ra’d, 28.
[20] El-Vabilus-sajjib, str. 66.
[21] Prethodni izvor, str. 98.
[22] Bilježi ga Ebu Nuajm u El-Hil’ji, 7/370.
[23] Ez-zuhruf, 36.
[24] El-E’araf, 201.
[25] Bilježi ga Tirmizi, br. 2863, str. 640; Ahmed, 28/404, br. 17170; Hakim, 1/204, 362, 582, i ispravnim ga ocjenjuje, a sa njim se slaže i Zehebi.
[26] Bilježi ga Ibn Ebi Šejbe, 7/135; Hakim, 2/590, koji kaže da je hadis ispravan po uslovima Buharija i Muslima, ali da ga oni nisu zabilježili.
[27] El-Vabilus-sajjib, str. 61-62.
