Skupljanje ajeta iz različitih sura na jednom mjestu i njihovo učenje u vidu jedne sure, s ciljem ostvarenja određenih potreba i ciljeva

U knjizi Krvavo srce[1], autor je skupio osam ajeta iz različitih sura, te je kazao da za njihovo učenje ima stotinu koristi, kao što su: čuvanje od sihra… I kaže da je Allah onome ko ih uči odredio onoliko čuvara koliko u njima ima slova ili riječi. Ti ajeti su:

El-Isra, 81.

El-Kehf, 98.

El-Enbija, 18.

El-Enbija, 70.

En-Nur, 39.

El-Furkan, 23.

Fatir, 10.

Fussilet, 42.

 

Autor je također spomenuo ajete za izlječenje od svih bolesti, a to je ustvari deset ajeta iz različitih sura, kao i ajete za čuvanje imetka kojih ima sedamnaest.[2]

Spomenuti su i ajeti za odstranjivanje sihra, protiv lijenosti i za čuvanje života[3], a oni su:

Bismillahirrahmanirrahim, vesselatu vesselamu ala ešrefil-murselin sejjidina Muhammedin ve ala alihi ve sahbihi edžmein. Meredžel bahrejni jeltekijan[4], jahrudžu min bejnis-sulbi vet-teraib[5], fe iza džae va’du Rabbi džealehu dekken ve kane va’du Rabbi hakka.[6]

Propis skupljanja ajeta iz različitih sura na jednom mjestu i njihovo učenje u vidu jedne sure, s ciljem ostvarenja određenih potreba i ciljeva

Ovaj način učenja Kur’ana sličan je prethodnom načinu učenja sa dodatkom da se ajeti iz različitih sura uče jedan iza drugog kao jedna sura.

Zbog toga je ovaj način učenja Kur’ana novotarija, kao i u prethodnom slučaju, ali u sebi sadrži dodatnu novotariju, a to je skupljanje ajeta iz različitih sura na jednom mjestu i njihovo učenje u vidu jedne sure.

Nije dozvoljeno skupljanje ajeta iz različitih sura na jednom mjestu i njihovo učenje u vidu jedne sure niti određivanje za šta je koji od tih ajeta i s kojim ciljem se uči, jer se na takav način unosi u vjeru ono što nije od nje.

Redoslijed ajeta je određen Objavom (Kur’anom i Sunnetom), i jednoglasnim stavom učenjaka i nije dozvoljeno suprotstavljati se tome.

Postupanje na taj način je poigravanje s Kur’anom.

Uzvišeni kaže za Kur’an:

Lakrdija (hezl) nikakva on nije![7]

Kurtubi veli: „Kur’an nije ništavno djelo i predmet izigravanja. Hezl koji se spominje u ajetu je riječ suprotna od riječi ozbiljnost (džidd).“[8]

Imam Sujuti veli: „Jednoglasan stav učenjaka i šerijatski dokazi ukazuju da je redoslijed ajeta određen Objavom, i u to nema nikakve sumnje.

Taj jednoglasan stav prenosi nekoliko učenjaka, od kojih je Zerkeši u svome djelu El-Burhan,[9] zatim Ebu Džafer Zubejr u svom djelu Munasebat, gdje stoji: ‘Redoslijed ajeta u surama je zasnovan po naredbi Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, bez razilaženja među muslimanima po ovome pitanju.“[10]

Na drugom mjestu veli: „Poslanikovo učenje sura iz mufessala (od Kaf do En-Nas), uz svjedočenje ashaba, ukazuje da je redoslijed ajeta zasnovan na Objavi.

Ashabi ih nisu redali suprotno onom redoslijedu kojim ih je učio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Ovo ima status tevatura (predaje koja je bez sumnje autentična).“[11]

Jedan od dokaza da je redoslijed sura zasnovan na Objavi jeste predaja koju bilježi Buhari od Ibn Zubejra da je kazao: “Upitao sam Osmana (o ajetu):

Oni među vama kojima se primiče smrt, a koji ostavljaju iza sebe žene...[12]

Odgovorio je: ‘Stavio ga je van snage drugi ajet.’ ‘Pa zašto ga onda zapisuješ (u Mushaf)?’ ili: ‘Pa zašto ga onda ostavljaš u njemu?’ ‘Sine brata moga,’ – odgovorio je on – ‘ja ništa u njemu ne mijenjam (i ne uklanjam) s njegova mjesta!’“[13]

Sujuti prenosi od Ibn Hassara da su ashabi složni u tome da je redoslijed ajeta određen Objavom i kaže: „Ibn Hassar veli: ‘Redoslijed sura i mjesta ajeta u njima su poredani po Objavi.

Poslanik bi govorio: ‘Stavite taj i taj ajet na to i to mjesto.’[14]

Ovaj redoslijed zasnovan je na sasvim sigurnom predanju od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom načinu učenja, a ashabi su jednoglasno taj redoslijed uvrstili u Mushaf.“[15]

Prenosi se od Kadija Ebu Bekra da je kazao: „Naš stav jeste da se cijeli Kur’an koji je Allah objavio i naredio da se zapiše, kao i to da nije derogiran i da njegovo učenje nakon objave nije uzdignuto, nalazi između korica Mushafa koji je uspostavio Osman i da ništa iz njega nije oduzeto niti na njega dodano.

Vjerujemo i da je njegov redoslijed onakav kakvim ga je uspostavio Uzvišeni Allah i poredao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te da on tom prilikom nije ništa ni naprijed ni nazad pomjerio.

Također vjerujemo i da je ummet tačno i precizno od Poslanika preuzeo redoslijed ajeta svake sure i njihovo mjesto, isto kao što su precizirani i sami kiraeti i način učenja.

Redoslijed ajeta je obavezujući, jer je Džibril kazao: “Stavite taj i taj ajet na to i to mjesto.“[16]

Imajući u vidu da je redoslijed ajeta načinjen po Objavi, onda nam je obaveza da se tog redoslijeda pridržavamo, jer je on obavezujući i nije ga dozvoljeno kršiti, a onaj ko ga krši igra se Kur’anom i čini veliki grijeh.

Ibn Sirin je upitan o čovjeku koji prouči dva ajeta neke sure, a zatim pređe na učenje druge sure, pa je kazao: „Bojte se grijeha koji možete učiniti, a da to i ne osjetite.“[17]

Uzvišeni kaže za Kur’an:

Lakrdija (hezl) nikakva on nije![18]

Svaki čitalac koji ovo pročita će se zapitati: Zašto je autor knjige Krvavo srce izabrao ovih osam ajeta (zašto nije izabrao neke druge ajete), zašto je spomenuo određene koristi od njihovog učenja, od kojih je i zaštita od sihra (i zašto nije spomenuo neke druge koristi), i šta mu je dokaz za to?

Odgovor na ovo pitanje jeste da je autor toga jednostavno sve izmislio i da je to kazao bez bilo kakvih argumenata na koje bi se moglo osloniti.

Također, on je kazao da će Allah dati čuvare onome ko bude učio spomenute ajete, (vjerovatno je mislio na meleke) i to onoliko čuvara koliko u njima ima slova ili riječi.

Postavlja se pitanje: Odakle mu znanje o tome?

Da li mu je Allah poslao objavu i obavijestio ga o tome, ili poznaje svijet gajba, da li mu je Allah poslao meleke da ga o tome obavijeste, ili možda vidi meleke (čuvare)?

Nijedno od ovoga, nego je on to jednostavno sve izmislio povodeći se za strastima i prohtjevima i unoseći novotarije u vjeru, a onaj ko se povodi za prohtjevima, skrenuo je u veliku zabludu.

Ove vođe sufija pred svojim sljedbenicima izigravaju da su učenjaci i svaki put kad nešto novo izmisle, poveća se njihov ugled kod njihovih sljedbenika.

Na takav način uveli su u vjeru ono što ni razum ne može pojmiti. Svoju strast su uzeli za svoga boga, odvraćajući tako od Allahovog puta.

Allah je rekao:

Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio!^[19]

Molimo Allaha da i nas i njih uputi i da nas učini od onih koji slušaju Allahov govor i slijede ono najbolje!

[1] Pogledati: Krvavo srce, str. 51-52.

[2] Pogledati: Krvavo srce, str. 51-52; Tišina duše, str. 139-142.

[3] Pogledati: Tišina duše, str. 139.

[4] Er-Rahman, 19.

[5] Et-Tarik, 7.

[6] El-Kehf, 98.

[7] Et-Tarik, 14.

[8] Tefsirul-Kurtubi, 20/11.

[9] Pogledati: El-Burhan fi ulumil-Kur’an, 1/469.

[10] El-Itkanu fi ulumil-Kur’an, 1/172.

[11] Prethodni izvor, 1/174.

[12] El-Bekare, 240.

[13] Bilježi ga Buhari, br. 4530, str. 821.

[14] Ovaj hadis nisam našao u knjigama hadisa, osim u raznim izvorima. U nekim verzijama spominje se da je ovo govor Džibrila, kao što prenosi autor El-Burhana, 1/256: El-Kadi Ebu Bekr veli: „Redoslijed ajeta je obavezujući, jer je Džibril kazao: ‘Stavite taj i taj ajet na to i to mjesto.’“ Isto se navodi i u El-Itkanu, 1/175.

[15] El-Itkan fi ulumil-Kur’an, 1/176.

[16] Prethodni izvor, 1/175.

[17] El-Burhan fi ulumil-Kur’an, 1/469; El-Itkan fi ulumil-Kur’an, 1/309.

[18] Et-Tarik, 14.

[19] El-Džasije, 23.