Propis učenja posebno izabranih ajeta ili sura u određenim prilikama i za određene ciljeve i želje
- Učenje posebno izabranih ajeta ili sura u određenim prilikama i za određene ciljeve i želje
- Propis učenja posebno izabranih ajeta ili sura u određenim prilikama i za određene ciljeve i želje
Učiti Kur’an kao što je spomenuto u ovoj formi predstavlja vrlo lošu novotariju, jer se biraju određeni ajeti ili sure za posebne prilike i želje bez ikakvih dokaza iz Kur’ana ili Sunneta.
Određivati i precizirati ibadete može samo šerijat, i to je polje gdje je zabranjeno unositi bilo kakve novotarije.
Šerijat je odredio neke sure i ajete da se uče u određenim prilikama, kao npr. sura Fatiha koja se uči na svakom rekatu svakog namaza, zatim Ajetul-kursija uči se s ciljem čuvanja od šejtana, Felek i Nas uče se prilikom rukje (liječenja) i sl.
Iako samo učenje Kur’ana u općem smislu ima veliki sevap i vrijednosti – niko nema pravo da po svome nahođenju određuje nagradu za učenje određenih sura ili ajeta, jer se na takav način suprotstavlja šerijatu zato što on to nije precizirao, odredio ili ograničio i nije odredio posebnu nagradu za takvo učenje.
Dakle, određivanje, preciziranje i ograničavanje nečega stvar je vjere, a vjera se temelji na argumentima.
Uvođenje novih stvari u vjeru je novotarija, svaka novotarija je vid zablude, a svaka zabluda vodi ka Vatri, kao što je kazao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Najbolji govor je Allahov govor, a najbolja uputa je Poslanikova uputa. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka Vatri.“[1]
U ovom načinu učenja primjećujemo da se svaka kur’anska sura uči određen broj puta, a za neke sure je čak određeno i vrijeme kada se uče, kao npr. učenje sure El-Fil 250 puta nakon akšama.[2]
Za učenje tih sura precizirane su nagrade i sevapi, a neke od njih se uče za posebne potrebe i ciljeve, kao npr. ko prouči posljednja dva ajeta sure Tevbe u borbi neće mu moći nauditi ništa od oružja: mač, nož, gvožđe i druge vrste, sve dok to bude učio.
Isto tako, kažu da ovi ajeti imaju trideset ciljeva i koristi, a neki od njih su: neogovaranje, ostavljanje bluda, čuvanje imetka od stradanja, protiv bolova u glavi i stomaku, protiv krađe i lopova, za uspjeh u trgovini, čuva lađe od potopa, i daje bolje plodove i dr.[3]
Međutim, ni za jednu od navedenih stvari ne navodi nikakav dokaz niti iz Kur’ana niti iz Sunneta, nego su to sve izmišljene stvari, i rezultat slijeđenja strasti i prohtijeva.
Allah je jasno kazao da je onaj ko se povodi za svojim strastima daleko sa Pravog puta skrenuo, takav oponaša Allaha, jer u vjeru propisuje ono što On nije propisao.
Takav je u jasnoj zabludi, a i druge u zabludu odvodi, čineći sebi i drugima nepravdu.
Uzvišeni Allah veli:
Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo?[4]
Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?
Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.[5]
Reci ti Meni, ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio.[6]
Također, neke sure i ajeti su posebno određeni da se uče u namazima koji su sami po sebi novotarija, poput namaza salatu regaib, posebnog namaza za noć Bedra, za noć Kadra i sl.
Sve su ovo novi namazi u islamu i nisu poznati šerijatu, zbog toga su novotarija i muslimanu nije dozvoljeno da ih klanja, jer Poslanik kaže: „Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.“[7]
Da li onaj ko ovo praktikuje shvata uopće kako može da klanja u jednoj noći hiljadu rekata, učeći na svakom rekatu suru Ihlas, 3, 7 ili 100 puta? Ili kako može da uči na svakom rekatu 100 puta suru Fatihu i suru Ihlas?
Nema sumnje da je ovo novotarija i da se unosi u vjeru ono što nije od nje, i na takav način se suprotstavlja Allahu i Njegovom Poslaniku.
[1] Bilježi ga Muslim, br. 43, str. 344. Izraz: a svaka zabluda vodi ka Vatri – nalazi se kod Nesaija, br. 1578, str. 260, a dobrim ga ocjenjuje Albani u Nesaijevom Sunenu.
[2] Pogledati: Muradijja, str. 92.
[3] Pogledati: Krvavo srce, 39-40.
[4] El-Furkan, 43.
[5] El-Kasas, 50.
[6] El-Džasije, 23.
[7] Bilježi ga Buhari, br. 2697, str. 478; Muslim, 17, str. 762.