Propis učenja Kur’ana kod kabura i poklanjanja sevapa od učenja određenoj umrloj osobi

Učenje Kur’ana kod kaburova u formi koja je spomenuta u posljednja tri načina je veoma loša novotarija, djelo koje se ne prihvata, već se odbacuje, jer za to nema dokaza u Sunnetu (u praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem), niti su to djelo činili ashabi.

S toga, ni mi nemamo pravo da po tom pitanju uvodimo novotarije od sebe, jer nam je Uzvišeni Allah naredio da se Njemu i Njegovom Poslaniku pokoravamo, kada je kazao:

 O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku.[1]

A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Najbolji govor je Allahov govor, a najbolja uputa je Poslanikova uputa. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda.“[2]

Učenje Kur’ana je ibadet, a pravilo je da se ibadet čini samo ako za njegovu propisanost postoji dokaz, tj. da ga je Allah propisao.

Allah je osporio onima koji su praktikovali ibadete i uvodili u vjeru ono što On nije dozvolio:

Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?[3]

Dakle, ukoliko ne postoji dokaz koji dozvoljava učenje Kur’ana kod kaburova, onda to djelo nije dozvoljeno i novotarija je, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

„Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.“^[4]

„Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“^[5]

Dakle, ibadet se ne prihvata ako nema uporište u dokazima Kur’ana ili Sunneta.

Ibnul-Kajjim veli: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uputio ljude da se skupljaju radi izražavanja saučešća i učenja Kur’ana tom prilikom, ni kod kabura niti na drugom mjestu. Sve to je novotarija i pokuđeno djelo.“[6]

Ibn Tejmijje veli: „Učenje Kur’ana pred dušu rahmetlije nakon njegove smrti je novotarija.“[7]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio je svoj ummet onome što se uči prilikom posjete kaburova i tokom ukopa umrloga, a tom prilikom nije spominjao učenje Kur’ana, što ukazuje da to djelo nije propisano i da je novotarija.

Prenosi se da je imam Malik kazao: „Ko u vjeru uvede nešto što nije od nje, optužio je tim činom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da nije dostavio poslanicu, jer Uzvišeni veli:

Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.[8]

Ono što tada (kod ashaba) nije bilo dio vjere, ni danas ne može da bude dio nje.“^[9]

Šejh Albani je po ovome pitanju kazao lijep govor koji je pohvalno ovom prilikom prenijeti.

On veli: „Učenje Kur’ana prilikom posjete mezarlucima nema osnove u Sunnetu, jer da je to djelo propisano, praktikovao bi ga Poslanik i podučio bi tome svoje ashabe.

Ovome dodajemo u prilog i činjenicu da je Aiša pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (a ona je bila od onih koje je Poslanik najviše volio) šta se uči prilikom posjete mezarja, pa ju je on podučio da se naziva selam i uči dova, a nije joj kazao da treba učiti Fatihu ili neku drugu suru.

Da je učenje Kur’ana tom prilikom bilo propisano, Poslanik bi to kazao i ne bi to sakrio, jer poznato je da nije dozvoljeno odgoditi prenošenje znanja od vremena kada za njim ima potrebe, kao što se navodi u usulskim pravilima.

Pa ako odgađanje nije dozvoljeno, kako li je tek onda sa skrivanjem tog znanja.

Da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima kazao išta o tome, oni bi to, sigurno, prenijeli. Ali imajući u vidu da ništa od toga nije preneseno ispravnim lancem prenosilaca, znači da se nije desilo.

Ono što potvrđuje na nepropisanost tog djela je i predaja da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ne činite vaše kuće grobovima (ne učeći i ne klanjajući u njima), jer šejtan zaista bježi od kuće u kojoj se uči sura El-Bekara.”[10]

Ovom predajom ukazuje se da mezarja nisu mjesta gdje se uči Kur’an, pa je stoga posebno podstakao na učenje Kur’ana u kućama i zabranio da se one učine poput kaburova na kojima se ne uči Kur’an.“[11]

[1] En-Nisa, 59.

[2] Bilježi ga Muslim, br. 43, str. 344.

[3] Eš-Šura, 21.

[4] Bilježi ga Buhari, br. 2697, str. 478; Muslim, 17, str. 762.

[5] Bilježi ga Buhari, str. 373; Muslim, br. 18, str. 762.

[6] Zadul-me’ad, 1/507.

[7] El-ihtijaratul-fikhijje, str. 447. Pogledati: El-Fetaval-Kubra, 5/363.

[8] El-Maide, 3.

[9] El-I’tisam, 1/494, i 2/535.

[10] Bilježi ga Muslim, br. 212, str. 310.

[11] Ahkamul-dženaiz ve bide’uha, str. 241-242. Pogledati: Iktidaus-siratil-mustekim, 2/172; Šifaus-sudur fi zijaretil-mešahidi vel-kubur, str. 201.