Pitanje vezano za poklanjanje sevapa od učenja Kur’ana umrlima

Nije preneseno u vjerskim tekstovima, u Kur’anu i hadisima, a niti u govoru ashaba nešto što ukazuje na propisanost učenja Kur’ana umrlima.

Kur’an je objavljen živima, a njegovo učenje propisano je s ciljem uzimanja pouka iz njega, razmišljanjem o njegovim značenjima i rada po njegovim uputama.

Uzvišeni Allah veli:

Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.[1]

Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika.[2]

Reci: “On je vjernicima uputstvo i lijek.“[3]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli:

„Učite Kur’an, jer on će se na Sudnjem danu zauzimati za svoje učače.“^[4]

„Na Sudnjem danu će se dovesti Kur’an i onaj ko se sa njim družio i radio po njemu. Predvodiće ga sure El-Bekare i Ali imran i zagovarati se za njega.“[5]

„Najbolji među vama su oni koji Kur’an uče i njemu druge podučavaju.“^[6]

„Kur’an je dokaz za tebe ili protiv tebe.“[7]

Dakle, Kur’an je objavljen živima da bi se po njemu radilo, da se izučava, te da bi se iz njega uzimali propisi vezani za vjeru, vjerovanje, ibadete, međusobne odnose, a ne da se njegovo učenje poklanja umrlima i dr.

Stizanje sevapa od učenja Kur’ana do umrlih je stvar gajba (nevidljivog svijeta) i nije ga moguće potvrditi osim putem jasnih dokaza iz Kur’ana i Sunneta. A ne postoji niti jedan dokaz koji ukazuje da sevapi od učenja Kur’ana stižu do umrlog.

Učenje Kur’ana je ibadet, a način i vrsta ibadeta određuju se putem Objave, pa zbog toga nije dozvoljeno činiti ibadet koji šerijat nije potvrdio.

Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi veoma jasno upućuju na to:

„Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“^[8]

„Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.“^[9]

Za umrle ne treba činiti ništa osim ono što je došlo u dokazima, poput sadake, dove, hadždža, umre i traženja oprosta za njih.

Od ovih djela oni će imati koristi i ta djela su potvrđena kur’ansko-hadiskim tekstovima.

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Kada čovjek umre, prekidaju se njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se (iza njega) koristi i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini.”[10]

Uzvišeni Allah kaže:

Oni koji poslije njih dolaze govore: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla.“[11]

Kur’an ukazuje da mrtvi imaju koristi ako živi za njih mole oprost, a nije spomenuto da imaju korist od učenja živih, jer da imaju korist od toga, to bi sasvim sigurno bilo spomenuto.

Zatim, da je učenje Kur’ana pred dušu umrlih propisano djelo, praktikovali bi ga naši ispravni prethodnici. A da su ga praktikovali, to bi, sigurno, do nas bilo preneseno.

Pošto do nas nije takvo nešto preneseno, znači da ga nisu ni činili. A pošto ga nisu činili, znači da to djelo nije ni propisano.

Ono što tada nije bilo od vjere, ne može biti ni danas.

Ibn Tejmijje veli: „Nije bilo poznato kod prvih generacija da, kada klanjaju dobrovoljne namaze, poste dobrovoljni post, obave hadždž ili prouče nešto od Kur’ana, to poklanjaju umrlim muslimanima, niti svojim bližnjima…

Zato, ljudi ne smiju da odstupe od pravca prvih generacija, jer oni su najbolja i najpotpunija generacija, a Allah najbolje zna.“[12]

Kada su neki od tabi’ina zikr činili na neispravan način, Ibn Mesud se na njih naljutio, ukorio ih i kazao: „Jeste li vi to upućeniji od ashaba Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ili slijedite zabludjela kazivanja.“[13]

Pa da li su oni koji dozvoljavaju učenje Kur’ana pred dušu umrlih i koji kažu da sevapi stižu do njih upućeniji i bolji od ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!?

A što se tiče dokazivanja putem analogije na hadždž i post[14], to ni u kom slučaju ne može biti ispravno, jer učenje Kur’ana je ibadet, a ibadeti su već određeni i ne mogu se mijenjati niti dograđivati.

Nijedan ibadet koji se ne gradi na jasnim dokazima ili iz Kur’ana ili iz Sunneta ne može biti ispravan, pa prema tome izgraditi neki ibadet na osnovu analogije je u potpunosti neprihvatljivo.

Učenje Kur’ana pred dušu umrlih i poklanjanje sevapa u suprotnosti je sa općim kur’anskim citatima, kao što su:

Onaj ko se očisti, očistio se za svoje dobro.[15]

Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio.[16]

U njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi.[17]

…i da je čovjekovo samo ono što sam uradi.[18]

Ovi ajeti nam pojašnjavaju da čovjek, pa tako i umrli, ima koristi samo od svojih djela.

Iz ovih općih argumenata i pravila izdvojena su određena djela, kao što se navodi u hadisu: „Kada čovjek umre, prekidaju se njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se (iza njega) koristi i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini.“^[19]

Pa gdje je, onda dokaz za učenje Kur’ana umrlima i da sevapi od učenja Kur’ana stižu do njih?

Tumačeći ajet:

i da je čovjekovo samo ono što sam uradi^[20].

Ibn Kesir veli: „To što mu niko neće pomoći nositi teret (njegove grijehe), isto tako neće dobiti išta od nagrade – osim onoga što je sam sebi zaradio.

Iz ovoga ajeta Šafija je, i oni koji ga slijede, izveo zaključak da sevapi od učenja Kur’ana ne stižu umrlima, jer to nisu njihova lična djela, niti zasluge, te zbog toga ni Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije to uobičavao činiti, a nije ni svoj ummet podsticao na to, niti ih je na to uputio nekom izrekom niti nečim indirektnim, a nije to bila praksa niti ijednog od ashaba.

Da je u tome bila bilo kakva korist, oni bi nas, sigurno, već pretekli u činjenju istoga. Ibadeti se oslanjaju na čvrste argumente, a ne na nekakvu analogiju ili kojekakva mišljenja.“[21]

Ibn Abdulberr veli: „Nema razilaženja među islamskim pravnicima i ostalim učenjacima ehli-sunneta u tome da se na osnovu analogije ne mogu dokazivati pitanja vezana za tevhid i obredoslovlje.“[22]

Hanefijski učenjak El-Izz b. Abdusselam veli: „Sevap od učenja Kur’ana ima samo onaj ko ga uči, i taj sevap ne stiže do drugih… Onaj ko te sevape pokloni umrlome, suprotstavio se ajetu u kojem stoji:

…i da je čovjekovo samo ono što sam uradi.^[23]

Učenje Kur’ana nije djelo umrle osobe, i nije dozvoljeno poklanjati mu sevape od učenja Kur’ana.“[24]

Imam Nevevi u komentaru na Sahih Muslima veli: „Poznato je u mezhebu imama Šafije da sevapi od učenja Kur’ana ne stižu do umrloga.“

Zatim je spomenuo mišljenja i razilaženje po tom pitanju, a onda je kazao: „Svi ovi mezhebi i stavovi su slabi, dokaz im je analogno zaključivanje na osnovu dozvole dove, sadake i hadždža za umrloga. Sevapi od ovih djela stižu, po konsenzusu islamskih učenjaka.

Dokaz koji je koristio imam Šafija i njegovi sljedbenici po ovome pitanju je ajet u kojem stoji:

…i da je čovjekovo samo ono što sam uradi.^[25]

Kao i hadis: „Kada čovjek umre, prekidaju se njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se (iza njega) koristi i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini.“^[26]/[27]

Od savremenih učenjaka ovaj stav zastupaju Ibn Baz[28], Usejmin[29], kao i Stalna komisija za fetve[30].

Dakle, stav koji dozvoljava učenje Kur’ana pred dušu umrlih i da sevapi stižu do njih dokazujući to analogijom na dovu, sadaku i hadždž, je slab, kao što kaže imam Nevevi, a Allah najbolje zna.

[1] Sad, 29.

[2] El-Isra, 9.

[3] Fusillet, 44.

[4] Bilježi ga Muslim, br. 252, str. 323.

[5] Bilježi ga Muslim, br. 253, str. 323.

[6] Bilježi ga Buhari, br. 5027, str. 962.

[7] Bilježi ga Muslim, br. 1, str. 119.

[8] Bilježi ga Buhari, str. 373; Muslim, br. 18, str. 762.

[9] Bilježi ga Buhari, br. 2697, str. 478; Muslim, br. 17, str. 762.

[10] Bilježi ga Muslim, br. 14, str. 712.

[11] El-Hašr, 10.

[12] Medžmu’ul-fetava, 24/323.

[13] Bilježi ga Muhallis u El-Muhallisijatu, 2/161; Darimi, 1/286.

[14] Pogledati: Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 2/664.

[15] Fatir, 18.

[16] El-Muddessir, 38.

[17] El-Bekare, 286.

[18] En-Nedžm, 39.

[19] Bilježi ga Muslim, br. 14, str. 712.

[20] En-Nedžm, 39.

[21] Tefsirl-Kur’anil-azim, 7/465.

[22] El-Bahrul-muhit fi usulil-fikh, 14/15.

[23] En-Nedžm, 39.

[24] El-Fetaval-mevuslijje, str. 99-100.

[25] En-Nedžm, 39.

[26] Bilježi ga Muslim, br. 14, str. 712.

[27] Šerhun-Nevevi li sahihi Muslim, 1/90.

[28] Pogledati: Fi revdatil-Kur’anil-kerim, str. 70.

[29] Pogledati: Bideun-nasi fil-Kur’an, str. 35.

[30] Pogledati: Fetaval-ledžnetid-daimeh, 9/42-43.