Dozvola učenja Kur’ana umrlim na osnovu slabih predaja

Oni koji dozvoljavaju učenje Kur’ana umrlima, dokazuju to jednim slabim hadisom i jednom slabom predajom od ashaba.

Hadis: Ebu Osman (nije Ebu Osman en-Nehdi) prenosi od svoga oca, a on od Ma’kila b. Jesara, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Učite svojim mrtvima – znači suru Jasin.“[1]

Predaja: Abdurrahman b. El-Ala b. Ledždladž prenosi od svoga oca da je on kazao svome ocu: „Kada umrem, stavi me u mezar i reci: S Allahovim imenom i prema sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatim nagrni na mene zemlju i pored moje glave prouči početak i kraj sure El-Bekare, jer sam čuo Abdullaha b. Omera kako kaže da je to pohvalno.“[2]

Imami u bosanskim džamijama prije svakog poklanjanja sevapa umrlome od učenja Kur’ana citiraju ovaj hadis, i to rade tako uvjerljivo da neki muslimani misle da se radi o obaveznim djelima.

Odgovor na ovu šubhu

Prvo: Odgovor na hadis

Hadis o učenju Jasina umrlim osobama je slab i ne može se koristiti kao dokaz, jer se u njegovom lancu nalazi Ebu Osman (nije Ebu Osman en-Nehdi) koji je nepoznat.[3]

Hadis su ocijenili slabim Ibn Kattan, Darekutni, Ali b. El-Medini, šejh Albani, šejh Arnaut i drugi.

Pa ako je hadis slab, onda se on ne može koristiti kao dokaz, imajući u vidu da na ovu temu nema drugih ispravnih hadisa, i da se ibadeti grade samo na jasnim i ispravnim dokazima.

Ovu predaju ispravnom je okarakterisao Ibn Hibban, ali je kazao da se misli na one koji su na samrtnoj postelji.

Čak i ako kažemo da je hadis ispravan, onda se on odnosi na one koji su na samrtnom času, kako bi im posljednje što su na dunjaluku čuli bilo učenje Kur’ana.

To je zbog toga što sura Jasin sadrži govor o stanjima proživljenja i Sudnjeg dana.

Ovaj stav zastupa Ibn Hibban koji je kazao da je spomenuti hadis ispravan.

Ibn Hibban veli: „Ovim hadisom se misli na onoga ko umire, a ne na to da se Kur’an uči umrloj osobi.“[4]

Dakle, hadis je neispravan, i ne smije se graditi propis na neispravnom hadisu. A oni koji su rekli da je hadis ispravan, kazali su da se on odnosi na učenje sure Jasin bolesnoj osobi prije smrti, a ne poslije nje, kao što je rekao Ibn Hibban.

Čak i kada bismo rekli da je hadis ispravan, i da se on odnosi na učenje sure Jasin umrloj osobi, onda bismo morali imati dokaz da je Poslanik to djelo praktikovao makar jednom u svojih dvadeset i tri godine poslanstva, ali to se nije desilo.

Ono što se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste da je on stajao pored kabura nakon što se umrli zakopa i govorio bi: „Tražite oprost za vašeg umrlog brata i molite Allaha da ga učvrsti jer on je sada izložen pitanjima u kaburu.“[5]

Drugo: Odgovor na predaju od Ibn Omera

Što se tiče predaje da je Ibn Omer oporučio učenje Kur’ana nakon ukopa, ona je slaba i ne može se koristiti kao argument, jer se u njenom lancu nalazi Abdurrahman b. El-Ala b. Ledžladž, koji je nepoznat.[6]

Imam Zehebi veli: „Od njega ne prenosi niko osim Mubeššira b. Ismaila el-Halebija.“[7]

Dakle, ne postoji niti jedan dokaz da je Poslanik učio Kur’an mrtvima, niti postoji predaja da je neko od ashaba to radio, zato, obaveza je bosanskom muslimanima da napuste ovo djelo, i da slijede ono što je došlo s ispravnim predajama.

Ako žele da mrtvi imaju koristi, neka traže da im se Allah smiluje i da im oprosti, neka upućuju dove, dijele sadaku, obave hadždž i umru za njih, jer je ovo došlo u ispravnim predajama.

[1] Bilježi ga Ebu Davud, br. 3121, str. 562; Ibn Hibban, 7/269, a slabim ga ocjenjuju Albani i Arnaut u Sahihu Ibn Hibbana.

[2] Bilježi ga Lalekai u djelu Šerhu usuli i’tikadu ehlis-suneti vel-džema’ah, 6/1227.

[3] Pogledati: Tehzibut-tehzib, 12/163. Ibn Kattan smatra da ova predaja ima mahane poput idtiraba (zamršenost), vakfa (da predaja seže samo do ashaba) i nepoznatog stanja ravije Ebu Osmana i njegovog oca.

Ebu Bekr b. El-Arebi prenosi od Darekutnija da je ovaj hadis slabog seneda i nepoznatog teksta i da na ovu temu nema ispravnih hadisa. Pogledati: Et-telhisul-habir, 2/245.

Ali b. El-Medini veli: „Od njega ne prenosi niko osim Tejmija, a to je nepoznat sened. Pogledati: Tehzibul-kemal, 34/75.

Slabim ga smatra i šejh Albani. Pogledati: Daiful-džami’s-sagir, str. 939, br. 1072; Irvaul-galil, 3/150, i Miškatul-mesabih, str. 511.

[4] Sahih od Ibn Hibbana, 7/269. Pogledati: Fejdul-Kadir, 2/67; Fetve Stalne komisije, 9/42, i Medžmu’l-fetava od Usjemina, 17/74.

[5] Bilježi ga Ebu Davud, br. 3221, str. 580; Hakim, 1/526, koji kaže da je ispravan po uslovima Buharija i Muslima, ali da ga nisu zabilježili.

[6] Pogledati: Ahkamul-dženaiz, str. 242.

[7] Mizanul-I’tidal, 2/579.