Definicija Kur’ana

U djelu Lisanul-arab stoji: „Kur’an je nazvan Kur’anom jer je spojio kazivanja, naredbe, zabrane, obećanja, prijetnje, ajete i sure jedne s drugim.“[1]

Što se tiče terminološke definicije Kur’ana, islamski učenjaci složni su da je On Allahov govor, objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, čije je učenje samo po sebi ibadet.

Neki od učenjaka ovoj definiciji dodali su određene dijelove s ciljem da izbjegnu ili da odgovore na sumnje koje su unijeli novotari, shodno vremenu u kojem su živjeli i novotarijama koje su se pojavljivale.

Sujuti veli: „Kur’an je Allahov govor objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kao nadnaravno djelo i kao izazov da se načini bar jedna sura slična njemu, te govor čije je učenje samo po sebi ibadet.“[2]

Imam Tahavi veli: „Kur’an je Allahov govor, koji je potekao od Njega (On ga je izgovorio), na nama nepoznat način (bez iznošenja mišljenja o kakvoći).

On ga je odozgo spustio Svome Poslaniku kao objavu, i vjernici to prihvatili kao istinu, potpuno uvjereni da je to u stvarnosti govor Uzvišenog Allaha, koji nije stvoren, kakav je slučaj s ljudskim govorom.“[3]

Na definiciju Kur’ana, imam Tahavi je dodao: “…koji je potekao od Njega (On ga je izgovorio), na nama nepoznat način (bez iznošenja mišljenja o kakvoći).“[4] – odgovarajući tako onima koji su tvrdili da je Kur’an stvoren i koji su na taj način negirali svojstvo govora ili su ga, pak, tumačili mimo ispravnog značenja koje je izrečeno.

Također, ovim riječima odgovorio je i onima koji su kazali da je Allah Sebi pripisao govor kao vid počasti.

Ibn Ebil-Izz veli: „Njegove riječi: ‘Allahov govor koji je potekao od Njega (On ga je izgovorio) bez iznošenja mišljenja o kakvoći.’ – replika je mu’tezilama i drugima.

Mu’tezile tvrde da Kur’an nije potekao od Njega (nije Njegov govor), kao što je prethodno o njima rečeno.[5] Rekli su da je pripisivanje Kur’ana Njemu iz počasti, kao što su riječi Bejtullah / Allahova kuća, nakatullah / Allahova deva.

Oni riječima izvrću smisao i njihovo mišljenje nije ispravno.“[6]

Dakle, Kur’an je Allahov govor koji nije stvoren, On ga je istinski izgovorio, a mi ne ulazimo u kakvoću toga, i svako onaj ko po ovom pitanju ima drugačije mišljenje, ono je pogrešno i ne prihvata se.

[1] Lisanul-arab, 6/3563. Pogledati: Mu’džem Mekajisl-lugah, 5/79.

[2] Et-Tahbir fi ilmit-tefsir, str. 39-40. Pogledati: Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 1/172.

[3] Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 1/172.

[4] Prethodni izvor, 1/174.

[5] Pogledati: Prethodni izvor, 1/173.

[6] Prethodni izvor, 1/174.