El-Vela’ vel-Bera’ – ljubav prema dobru i dobrima i averzija prema zlu i zlima
– Definicija pojma el-vela (ljubav) i el-bera (odricanje)
El-Vela u jeziku označava: ljubav, pomoć, bliskost, posjedništvo.[1]
El-Bera u jeziku označava: udaljenost, prekidanje (veze), odbacivanje, negiranje, odricanje.[2]
Osnova značenja el-vela je bliskost, a osnova značenja el-bera je udaljenost, što ukazuje na njihovu suprotnost.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje veli: „El-bera je suprotno el-vela. Osnova el-bera je prezir, a osnova el-vela je ljubav.“[3]
El-vela u terminološkom smislu označava ljubav iz koje proizlazi saglasnost i potpomaganje, dok el-bera označava prezir koji dovodi do odricanja.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje veli: „Osnova prijateljstva je ljubav, kao što je osnova odricanja prezir. Međusobna ljubav neminovno vodi do bliskosti i slaganja, dok međusobni prezir neminovno vodi do udaljavanja i razilaženja.“[4]
Također veli: „Ljubav i prijateljstvo prema Allahu označava saglasnost sa onim što je naredio, u smislu da se voli ono što i On voli, da se prezire ono što On prezire, da se srdi zbog onoga što Njega srdi, te da se ljubav i prezir iskazuju prema onome čemu On ljubav i prezir iskazuje.“[5]
Allah voli vjernike, a prezire nevjernike i obaveza je usaglasiti se sa Njime po tom pitanju.
Dakle, el-vela je ljubav prema vjernicima, ukazivanje pomoći njima, savjetovanje i podrška, te samilost prema njima, kao i ispunjavanje svih drugih obaveza koje se imaju prema njima.
A el-bera je prezir prema Allahovim neprijateljima, bilo da se radi o licemjerima ili nevjernicima, odricanje od njih, udaljenost od njih, te borba protiv onih koji žele rat, shodno mogućnostima.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje veli: „Obaveza je svakom muslimanu da ljubav i prezir, prijateljstvo i odricanje koje osjeća budu u skladu sa naredbom Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
On mora da voli ono što Allah i Poslanik vole, te da prezire sve što On i Poslanik preziru, odnosno da svoje prijateljstvo i odricanje ispoljavaju prema svemu onome prema čemu se Allah i Poslanik prijateljski odnose i odriču.“[6]
– Suština ljubavi i prezira u ime Allaha
Suština ljubavi i prezira (tj. osnova) vraća se na srčana djela koja su povezana sa vjerom, i ona u ovom slučaju označava srčanu ljubav samo prema islamu i muslimanima te želju da mu se bude na pomoći.
Volimo vjernike i prema njima iskazujemo ljubav i prijateljstvo zbog njihove vjere.
Također, ona označava i srčani prezir prema nevjerstvu i nevjernicima. U ovom slučaju ona ukazuje na odricanje obožavanja svega mimo Allaha.
Preziremo nevjernike zbog njihove neispravne vjere. Međutim obaveza je da se trag ovog uvjerenja vidi u djelima, a sve to da bude radi Allaha, jer On voli vjernike i prezire nevjernike.
Onaj ko voli Allaha i tu ljubav ostvari, mora da voli ono što On voli i da prezire ono što On prezire.
Pojašnjavajući suštinu ljubavi i prezira u ime Allaha, Ibnul-Kajjim kaže: „Ne treba voljeti osim u ime Allaha, niti treba prezirati osim u Njegovo ime.
Ne treba prijateljevati sa nekim niti prezir iskazivati prema nekome, osim radi Njega. Također, davati i zabranjivati ne treba osim u ime i radi Njega.
Nikome se ne treba obraćati, niti od nekog pomoć tražiti, osim od Njega. Sva vjera čovjeka, i formalni i suštinski dio, mora biti u Njegovo ime. Allah i Njegov Poslanik moraju biti draži čovjeku od svega drugog.
Ne treba iskazivati ljubav prema onima koji se Allahu i Poslaniku suprotstavljaju, pa makar im oni bili najbliža rodbina.“[7]
Ibn Tejmijje potvrđuje da je suština ljubavi i prezira povezana sa srcem, ali tragovi toga su vidljivi u praksi. Zbog toga oponašanje mušrika u njihovoj formi ukazuje na slabost ljubavi i prezira u ime Allaha.
On veli: „Naklonost i ljubav, iako su vezani za srce, ipak razlikovanje sa nevjernicima u praksi (spoljašnjim djelima, formi) više utiče na prekidanje veze sa njima te razlikovanje od njih.“[8]
Govoreći o onome što neminovno proizilazi iz ljubavi i prezira u ime Allaha, te da ta ljubav i prezir nije dovoljna samo u srcu, nego se mora ostvariti u praksi, kako bi se bilo iskreno po tom pitanju, šejh Sulejman Ali Šejh veli: „(I u Njegovo se ime prijateljuje): ovo je dokaz da za prijateljstvo nije dovoljna samo ljubav, nego da ona podrazumijeva uzajamno pomaganje, uvažavanje i poštivanje prijatelja, ne samo u nutarnjim osjećanjima nego i u praktičnom dokazivanju.
Isti je slučaj i sa odricanjem, jer za njega nije dovoljan samo prezir (u srcu) u ime Allaha, nego i praktično pokazivanje prezira protiv svih Allahovih neprijatelja i u svakom pogledu odbacivanje bilo kakve veze sa njima.
Ovim se htjelo reći da za odricanje nije dovoljan samo prezir i osuda srcem nego i praktično pokazivanje, kao što stoji i u riječima Uzvišenog:
Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali.’[9]
Ovo je dokaz i znak iskrenosti prezira u ime Allaha.“[10]
Dakle, suština (stvarnost) ljubavi i prezira vezana je za srce, ali se tragovi tih osjećaja moraju ispoljiti u praksi.
Ukoliko se forma (praksa) i suština (ono što je u srcu) ne slažu, onda propis kufra zavisi od onoga što je u srcu, a ne od onoga što je u praksi, jer nekada se može desiti da musliman ispolji prijateljstvo prema nevjerniku ili izostavi prijateljstvo i ljubav prema muslimanu, ali mu je srce smireno i vjerom ispunjeno.
Kazivanje o Hatibu b. Belteu svjedoči tome.
Tumačeći ajet:
A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike i prijatelje prihvati,[11]
Ibn Atijje veli: „Ko ih za zaštitnike i prijatelje zbog uvjerenja i vjere prihvati on je kao i oni po pitanju nevjerovanja i zaslužuje kaznu kao i vječni boravak u Vatri.
Onaj ko ih za zaštitnike i prijatelje prihvati samo u praksi, a ne i iz vjerskih uvjerenja, on kao i oni zaslužuje prezir i na njega kao i na njih odnosi se prijekor.“[12]
Šejh Sulejman b. Abdullah Ali Šejh veli: „Ako je prijateljevanje sa njima radi dunjalučkih interesa, onda se takva osoba treba sankcionisati, napustiti i prema njoj se ophoditi kao i prema drugima koji tako postupaju.
A ako je iz vjerskih uvjerenja, onda je on kao i oni, jer čovjek će biti proživljen sa onima koje voli.“[13]
Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 10: El-Vela’ vel-Bera’– mr. Jakub Alagić
[1] Pogledati: El-Mu’džemul-vesit, 2/1058; Lisanul-arab, 6/4920; Mu’džemul-mekajisil-lugah, 6/141.
[2] Pogledati: Mu’džemul-mekajisil-lugah, 1/236; Tertibul-kamusl-muhit, 1/237; El-Mu’džemul-vesit, 1/46.
[3] Medžmu’ul-fetava, 10/465.
[4] El-Kaidetu fil-mehabbeh, str. 273.
[5] El-Istikameh, 2/128.
[6] Medžmu’ul-fetava, 35/94.
[7] Medaridžus-salikin, 1/314.
[8] Iktidaus-siratil-mustekim, 1/183.
[9] El-Mumtehine, 4.
[10] Tejsirul-azizil-hamid, str. 484.
[11] El-Maide, 51.
[12] El-Muharrerul-vedžiz, 3/190.
[13] Ed-Durerus-senijjeh, 8/160.
