Vjerovanje Bošnjaka
Dova

Značenje dove i njena važnost

  1. Značenje dove i njena važnost
  2. Allah dovu naziva ibadetom
  3. Dova je draga Allahu i Njemu najčasnija
  4. Plodovi i rezultati dove će biti ostvareni
  5. Allah u Kur’anu naziva dovu dinom (vjerom)
  6. Namaz počinje i završava sa dovom
  7. Allah je u Kur’anu upozorio na opasnost činjenja dove nekome drugom mimo Allahu

Dova je ibadet, i to jedan od najvrednijih i najčasnijih ibadeta. Na vrijednost dove ukazuje i hadis gdje se kaže da kod Allaha nema ništa časnije od dove, a u drugom hadisu se kaže da se Allah srdi na onoga ko Mu ne upućuje dovu.

U dovi rob u potpunosti ispoljava poniznost, pokornost i ovisnost o Allahu, tražeći na taj način da mu se ostvari neka korist ili otkloni neka šteta.

Dova se upućuje Allahu i nikome drugom. Upućivanje dove nekome mimo Allaha je veliki širk.

Riječ dova potiče od glagola de’a-jed’u, što znači moliti.

Postoje dvije vrste dove, i obadvije su u Kur’anu spomenute, kao što kaže Ibn Tejmijje: „Dova ili da’va u Kur’anu označava dvoje: dovu ibadeta i dovu mes’ele (dova s kojom se nešto traži i moli).“1

Ibnul-Kajjim kaže: „Postoje dvije vrste dove: dova koja je ibadet i dova kojom se traži nešto. Onaj ko čini ibadet čini i dovu, a i onaj koji nešto traži i moli, također čini dovu.“2

Tumačeći ajet:

Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.

I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine3.

Ibnul-Kajjim je kazao: „Ova dva ajeta sadrže pravila vezana za obje vrste dove, i dovu ibadeta i dovu kojom se traži i moli. Nekada se u Kur’anu dovom ukazuje na jednu, a nekada na drugu vrstu, ali svaka od njih obuhvata i podrazumijeva drugu.“4

Kada se rob obraća Allahu tražeći neku korist ili moleći Ga da mu otkloni neku nedaću, tada je to dova mes’ele (traženja).

A kada se rob obraća Allahu iz straha, poniznosti, pokornosti ili nade, tada je to dova ibadeta, jer su i nada i strah i poniznost prema Allaha srčani ibadeti.

Svaka dova ibadeta podrazumijeva i dovu kojom se nešto traži, a također i svaka dova kojom se nešto traži podrazumijeva dovu ibadeta.5

Jer svako ko traži nešto od Allaha traži to sa strahopoštovanjem i poniznošću prema Njemu, a svako strahopoštovanje i poniznost prema Allahu u osnovi su ibadet, milost i oprost.

Islamski učenjaci spominju nekoliko definicija dove koje su slične jedna drugoj.

Uzimajući u obzir te definicije, možemo kazati sljedeće: Dova je ispoljavanje potpune poniznosti, pokornosti i ovisnosti o Allahu koje obuhvata molbu da se ostvari neka korist ili otkloni neka šteta.7

Kad neko traži i moli nešto od Allaha, on Mu izražava tevhid, a ako traži od nekoga drugog nešto što samo Allah može dati, tada Mu čini širk.

Upravo zbog toga, dova zauzima posebno mjesto i visok položaj u tevhidu a posebno u tevhidu ibadeta, jer je tevhidul-ibadet izdvajanje Allaha u djelima robova, a jedno od tih djela je i dova.

Nema ibadeta, a da u njemu nije sadržana dova, i ne samo to nego je upravo dova ibadet.

Položaj dove i njeno mjesto u vjeri veoma je značajno, jer ona obuhvata Allahovu jednoću, ibadet Njemu i pouzdanje u Njega.

Ovaj princip je temelj i osnova vjere. 

  1. Medžmu'ul-fetava, 10/237.
  2. Džela'ul-efham, str. 254.
  3. El-E'araf, 55-56.
  4. Bedai'ul-fevaid, 3/835.
  5. Pogledati: Bedai'ul-fevaid, 3/836; Et-tefsirul-kajjim, str. 241; Tejsirul-azizil-hamid, str. 211.
  6. Pogledati: Medžmu'u-l-fetava, 15/10., Bedai'u-l-fevaid, 3/835., Et-tefsiru-l-kajjim, str. 24.[/efn_note

    Iako se iz same definicije vidi da se radi o dovi kojom se nešto traži, ona ipak obuhvata i dovu ibadeta, jer svako ko nešto moli, ko se nada i strahuje, ustvari čini ibadet onome kome se obraća. Svako ko čini ibadet, u isto vrijeme nešto moli, i obrnuto.6Pogledati: Medžmu'u-l-fetava, 10/239-240.

Vjerovanje Bošnjaka