Uzroci primanja dove

1. Iskrenost prilikom učenja dove.

Ovo je najveći i najbitniji uzrok primanja dove kod Allaha.

Što je iskrenost jača, sve je veća mogućnost da Allah usliša dovu.

2. Jaka nada u iščekivanje rješenja i izlaza iz date situacije.

Što je nada jača, izražavanje potrebe je veće. I sve što duša više iščekuje odgovor i nada mu se, sve je veća mogućnost da će on i doći.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Dovite Allahu, čvrsto vjerujući da će vam se odazvati.“¹

U hadisi-kudsiju Uzvišeni veli: „Ja sam prema robu onakav kakvo mišljenje ima o Meni.“²

Uvjerenje da će dova biti primljena i lijepo mišljenje o Allahu uzroci su primanja dove.

3. Pokajanje i izvršavanje obaveza prema drugima.

Uzvišeni Allah veli:

 …i govorio: „Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati.“³ – tj. napustite ono što radite i što prije Mu se pokajte, jer će On oprostiti onome ko Mu se pokaje, pa makar mu grijesi bili širk i nevjerstvo.⁴

4. Korištenje prilika na način da se upotrijebe vremena, stanja i mjesta, dovodi do veće mogućnosti da dova bude primljena.
5. Dobročinstvo prema roditeljima.
6. Udaljavanje od razvrata i bluda.
7. Čuvanje povjerene stvari.

Dokaz za ovo troje je kazivanje o mladićima koje je zarobila stijena.⁵

8. Naređivanje na dobro i odvraćanje od zla.

Ovo je jedan od najvećih uzroka primanja dove, jer se ubraja među najvrednija dobra djela, a ostavljanje ovog djela može prouzrokovati odbijanje dove.

Huzejfe b. El-Jeman prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete naređivati dobra djela i sprječavati loša, ili će Allah na vas spustiti kaznu, pa ćete ga moliti, a neće vam biti uslišeno.“⁶

9. Dobro djelo.

Ono je uzrok da se dova uzdigne i bude primljena.

Dova se ubraja u lijep govor, a lijep govor se uzdiže ka Allahu, ali je potrebno dobro djelo koje će ga uzdići.

Uzvišeni Allah veli:

Njemu se penju lijepe riječi, a dobro djelo ih uzdiže.⁷

Ibnul-Kajjim veli: „Dove i molbe su poput oružja. Ubojitost oružja zavisi od umijeća ratnika, a ne isključivo od oštrine.

Kada je oružje ispravno i bez mahana, kada je onaj ko ga koristi vješt i jak, a odbrana slaba, protivnik će, sigurno, pretrpjeti štetu.

Kada izostane jedan od ovih elemenata, djelovanje se gubi.

Znači, ako je upućivač dove po sebi loš, ako se nije koncentrisao srcem i jezikom na dovu, ili postoji neka druga prepreka za uslišаnje, rezultat dove će izostati.“⁸