Propis izmišljanja dova

Greška se sastoji u tome što se izmišljaju određene dove, zatim se ograničavaju učenjem samo u određenim situacijama, ili vremenima, potom oni koji su ih izmislili odredili su sevape za njih (što nije preneseno u šerijatskim dokazima), oponašajući na takav način Allaha i Poslanika, jer jedino Allah u Kur’anu i Njegov Poslanik u Sunnetu imaju pravo da za određene ibadete odrede sevape.

Kod bosansko-hercegovačkih muslimana rasprostranile su se mnoge dove za koje se smatra da su veoma vrijedne i da će onaj ko ih uči imati veliku nagradu, ostvariti svoju želju, izliječiti se ili, pak, biti sačuvan od zla.

Međutim, oni koji pozivaju u učenje tih dova ne navode nikakve dokaze za svoje tvrdnje, što je jasan dokaz da su to izmišljene stvari, koje nemaju nikakve osnove u šerijatu, jer vjera se bazira na dokazu, i svi ibadeti koji nemaju uporišta u Kur’anu ili Sunnetu su batil (neispravni).

Dova u ovom obliku (da bismo je lakše razumjeli) dijeli se na dvije vrste:

Prva vrsta: Obraćanje dovom Allahu i dozivanje samo Njega.

Druga vrsta: Obraćanje dovom Allahu i drugima, poput meleka i džina.

U većini slučajeva ove neispravne dove se namjerno pripisuju vjerovjesnicima i poslanicima da bi se zaveli muslimani.