Pravila ponašanja prilikom (prije) učenja dove

Kao što dova ima svoje uslove primanja, tako ima i pravila prilikom (prije) učenja, koja ako se ispune, veće su mogućnosti da bude primljena.

Tartuši veli: „Znaj, Allah te uputio, da dova ima svoje uslove i pravila koja, ako se ispune, dovode do njenog uslišаnja.

Onaj ko ne ispuni neki od tih uslova, sumnjajući u to da će dovom ostvariti ono što traži, ili ne primijeni neko od pravila, zaslužuje troje: srdžbu, udaljenost, i neostvarenje cilja.“¹

Neka od pravila prilikom učenja dove su:

1. Iznošenje pohvale Allahu i donošenje salavata na Poslanika prije same dove.
2. Priznanje grijeha i greške, što je veoma jasno iskazano u dovi koja se naziva sejjidul-istigfar.
3. Činjenje dobrog djela prije dove.

Abdullah b. Omer veli: „Kada budeš htio da doviš, prije toga udijeli sadaku, klanjaj namaz ili učini neko dobro djelo.“²

Dakle, u pravila ponašanja prilikom učenja dove ubraja se i dijeljenje sadake prije nje.

4. Ponavljanje dove više puta, zatim njeno učenje izražavajući potrebu za njom.
5. Upućivanje dove u stanju radosti, lagodnosti i izobilja.

Vrlina dobrog roba jeste da upućuje dovu i kada je u stanju lagodnosti, a i kada je u poteškoći, dok onaj koji nije dobar Allaha moli samo kada mu je teško, a poslije Ga zaboravi.

Ovo je slučaj kod većine ljudi, osim kod onih koje je Allah sačuvao.

6. Korištenje misvaka.

Dova je ibadet koji se izgovara jezikom, pa je čišćenje usta prije dove lijepo djelo.³

7. Okretanje prema kibli.

Kibla je odabrani smjer prema kojem se treba okrenuti prilikom ibadeta.

Također, ona je smjer prilikom dove i prilikom obavljanja namaza, o čemu svjedoči nekoliko hadisa.

U jednom od njih govori se da su Kurejšije bacali utrobu i druge neprijatnosti na leđa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je klanjao, i u njemu između ostalog stoji: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo se prema kibli i uputio dovu protiv nekih Kurejšija.“⁴

U drugom hadisu, koji govori o namazu za kišu, Abdullah b. Zejd kaže: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je na musalu da klanja, pa kada je htio da uputi dovu, okrenuo se prema kibli i izvrnuo svoj ogrtač.“⁵

8. Taharet (da se bude pod abdestom ili gusulom).

Ovo je jedna od osobina kojom bi se trebao okititi onaj ko upućuje dovu Allahu.

Prenosi se od Ebu Musa’a: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je da mu se donese vode, abdestio se, a potom digao ruke i rekao: ‘Allahu, oprosti Ubejdu Ebu Amiru!’ – vidio sam (pritom) bjelinu njegovih pazuha – a onda je dodao: ‘Allahu, uzdigni ga na Sudnjem danu iznad mnogih Svojih stvorenja, ljudi!’“⁶

9. Dizanje ruku.

Ebu Musa el-Eš’ari veli: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je dovu podignutih ruku, a ja sam vidio bjelinu njegovih pazuha.“⁷

Ibn Omer veli: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podigao je ruke i kazao: ‘Allahu moj, ja se odričem onoga što je Halid uradio.’“⁸

Selman el-Farisi prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Vaš Gospodar je plemenit i stidi se da vrati ruke roba prazne kada Ga nešto zamoli.“⁹

10. Velika želja da se dova primi.

Od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Neka niko od vas ne govori: ‘Allahu moj, oprosti mi ako hoćeš, Allahu moj, smiluj mi se ako hoćeš!’ Nego neka bude odlučan u svojoj dovi, jer Allah radi šta hoće i niko ga ne može ni na šta prisiliti.“¹⁰