Posjećivanja kaburova i turbeta iz straha

To je posjeta iz straha da se ne desi neka nevolja ili saobraćajna nesreća. 

Neka od ovih turbeta nalaze se pored glavnih puteva, poput turbeta Abdulvehaba Ilhamije, u Travniku.

Posjetilac misli, ako prođe pored turbeta, a nije stao kod njega, da će mu se desiti neko zlo, nevolja ili, pak, saobraćajna nezgoda.

Zbog toga on staje pored turbeta, udijeli dio imetka, prouči Fatihu i pokloni sevape učenja umrlom, a zatim moli Allaha za sebe, ili ništa ne dovi, ali je najvažnije da je stao kod turbeta i ostavio novac.

Propis ovakvog oblika dova

Ovakav postupak je širk, iz razloga što je posjetilac pripisao mrtvom osobine koje posjeduje samo Allah, jer on misli da nesreća, ili musibet, dolazi od mrtvog ili zato što nije svratio do turbeta.

Nekada može biti mali širk, i to u slučaju ako posjetilac smatra da će mu Allah dati nedaću na putu ili kakvo iskušenje zato što nije svratio do turbeta i što nije udijelio ili dovio kod umrlog.

Ovaj širk vezan je za uzrok (širk fil esbab), jer Uzvišeni Allah nije propisao da ovo djelo bude uzrok koji čuva prolaznika od bilo kakve nesreće.

A nekada može biti i veliki širk, ako, pak, posjetilac smatra da mrtvi u kaburu posjeduje nevidljivu moć i silu, da može uticati na nešto i uređivati to snagom koja nije poput ljudske, tj. da ima snagu i moć da utiče na prolaznike i da im donosi štetu, nesreću ili bilo kakvo iskušenje, jer nije svratio do njega.

Ovo znači da posjetilac potvrđuje da onaj u kaburu ima neki vid božanske moći, kojom utiče na onoga ko tim putem prolazi, i zbog toga je to veliki širk.

Ovaj širk se ogleda u više aspekata:

Prvo: Širk u moći

Ovdje se radi o širku u rububijjetu, jer tim činom pripisuje Allahu druga, tj. da neko, pored Allaha, ima moć i snagu kojom određuje prirodna dešavanja.

Međutim, Allah je jedini upravitelj i glavni uzročnik svega i On u tome nema sudruga.

Uzvišeni Allah veli:

Reci: “O svemu odlučuje samo Allah!“¹

…i prije, i poslije, Allahova je odluka..²

Uzvišeni Allah saopštio da ni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nema nikakvog uticaja na dešavanja, kazavši:

Od tebe ne zavisi (ništa).³

Pa kakav je onda status drugih!

Onaj ko tvrdi da neko, pored Allaha, ima moć uređivanja učinio je djelo širka i sva su mu dobra djela poništena.

Uzvišeni Allah veli:

A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će, sigurno, propasti, a ti ćeš izgubljen biti.⁴

Također nam je pojašnjeno da je širk najveći grijeh i da onome ko umre, a nije se pokajao od njega, neće biti oprošteno:

Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga.⁵

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da jedino Allah može donijeti korist ili štetu.

On je kazao: „Znaj da, kada bi se cijeli svijet sakupio da ti korist donese, neće ti koristiti ništa više nego što ti je Allah već propisao i odredio.

Isto tako kada bi se sakupili da ti nečim naude, ne bi ti naudili ništa više nego što ti je Allah već propisao i odredio.“⁶

U dovi koja je do nas prenesena, on je učio: „Allahu moj, niko ne može spriječiti ono što Ti daješ, niti dati ono što Ti sprečavaš; niti će bogatašu imućnom kod Tebe koristiti njegovo bogatstvo!“⁷

Ove osobine su posebnost Allaha i nije ih dozvoljeno vezivati za nekoga drugog.

Onaj ko smatra da neko pored Allaha ima moć da donosi korist ili nanosi štetu, da daje i sprječava, pripisao Mu je druga.

Drugo: Širk u strahu

Onaj ko posjećuje turbeta u obliku koji je spomenut, boji se i strahuje od umrloga kao što se boji Allaha, pa je zbog toga i došao kod njega, udijelio i dovu uputio radi njega, kako mu se ne bi ništa desilo na putu.

A Allah nam naređuje da se samo Njega bojimo.

Uzvišeni Allah veli:

…i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici!⁸

Ovakva vrsta straha je ustvari vid ibadeta, a činiti ibadet nekome mimo Allahu jasan je širk, po jednoglasnom stavu muslimanskih učenjaka.

Šejh Abdurrahman u djelu Fethul-medžid kaže: „Strahopoštovanje od Allaha je jedan od najvrednijih i najviših stepeni vjerovanja, te jedan od najsveobuhvatnijih vidova ibadeta koje je obaveza ispoljavati samo Allahu.“⁹

Pojašnjavajući vrste straha, šejh Sulejman veli: „Postoje tri vrste straha:

Prva vrsta je: tajni (skriveni) strah.

Ovaj strah podrazumijeva da se čovjek boji nečeg, mimo Allaha, da mu može nauditi bolešću, siromaštvom, ubistvom i sl, bez obzira da li smatrao da je to keramet stvorenja postignut zagovaranjem, ili to biva sopstvenom snagom i voljom.

Ovakvu vrstu straha nije dozvoljeno vezivati ni u kojem slučaju za nekog drugog pored Allaha, jer ona proizilazi iz božanstvenosti.

Onaj ko se pored Allaha boji nekog drugog ovakvim vidom straha počinio je širk.“¹⁰

Treće: Širk u znanju

Također, onaj ko posjećuje kaburove (u spomenutom obliku) priznaje da ukopani poznaje svijet gajba (nevidljivo), jer kako umrli zna ko i kada prolazi pored njega i njegovog kabura.

Nema sumnje da je to za umrlog stvar gajba.

Znanje o nevidljivom svijetu poznaje samo Allah, na što ukazuju mnogi kur’anski ajeti, od kojih su:

Reci: “Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti.“¹¹

Uzvišeni Allah navodi riječi Isaa:

Samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.¹²

Obraćajući se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah kaže:

Reci: “Ja vam ne kažem: ‘U mene su Allahove riznice.’, niti: ‘Meni je poznat nevidljivi svijet.’“.¹³

Mušrik je onaj ko smatra da neko drugi poznaje svijet gajba mimo Allaha, jer takvim mišljenjem on Allahu pripisuje druga u rububijjetu i negira kur’ansko-hadiske tekstove na tu temu.

I pored toga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje stvorenje, ipak nije poznavao nevidljivi svijet, ni za vrijeme života, a ni poslije smrti, pa kako onda da ga poznaje neko drugi!

Uzvišeni Allah mu je naredio da ljudima saopšti da o gajbu ne zna ništa, osim ono što mu je On pokazao i da on nije u stanju znati i uraditi ništa bez Allahove volje.

Uzvišeni Allah kaže:

Reci: “Ja ne mogu ni samome sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće.

A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene.“¹⁴

Ovako je bilo dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio živ, a i nakon njegove smrti on ne zna šta se događa, niti u njegovoj blizini niti daleko od njega.

Od Ibn Abbasa se u hadisu el-havd prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “…a neki ljudi iz moga ummeta bit će izdvojeni ulijevo. Tada ću ja reći: ‘Gospodaru, moji drugovi?!’ Reći će se: ‘Ti ne znaš kakve su oni novotarije uveli poslije tebe!’, a ja ću odgovoriti kao što je odgovorio dobri rob (Isa, alejhis-selam):

Ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao.”¹⁵

Ovi su u odmetništvu otkako si od njih otišao!’ – reći će se.“¹⁶

Ovakvo je stanje poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, najboljeg vjerovjesnika i vođe poslanika.

Čak ni on ne poznaje nevidljivi svijet, niti zna šta se dešava poslije njegove smrti, pa kakvo je onda stanje sa običnim smrtnicima!