Važnost dove ogleda se i u tome da će njeni plodovi i rezultati biti ostvareni, ukoliko se ispune određeni uslovi (u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza).
Ti rezultati i plodovi mogu biti:
da Allah primi dovu,
ili da od čovjeka otkloni određeno zlo srazmjerno toj dovi,
ili, pak, da mu plodove te dove ostavi za Onaj svijet.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Nema nijednog muslimana koji uputi Allahu dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza, a da mu Allah neće podariti jednu od tri stvari:
ili će mu odmah uslišati dovu,
ili će mu je ostaviti za Budući svijet,
ili će od njega otkloniti zlo shodno dovi koju je uputio.”
[1] Bilježi ga Ahmed, 17/213, br. 11133; Buhari u djelu El-Edebul-Mufred, str. 374; Hakim, 1/670, i kaže da hadis ima ispravan lanac prenosilaca, ali ga Buhari i Muslim nisu zabilježili od Alije b. Alije er-Rifaija, a sa njim se slaže i Zehebi.
Bilježi ga Ahmed, 17/213, br. 11133; Buhari u djelu El-Edebul-Mufred, str. 374; Hakim, 1/670, i kaže da hadis ima ispravan lanac prenosilaca, ali ga Buhari i Muslim nisu zabilježili od Alije b. Alije er-Rifaija, a sa njim se slaže i Zehebi.