Opasnost upućivanja dove nekom drugom mimo Allahu 3. dio

Dvanaesto: Jedan od dokaza neispravnosti upućivanja dove stvorenjima jeste i to što su ta stvorenja, poput vjerovjesnika, dobrih ljudi i meleka ustvari Allahovi robovi koji Mu se približavaju čineći Mu dobra djela.

Rob ne zaslužuje da se obožava i da mu se ljudi ibadetom približavaju.

Uzvišeni Allah kaže:

Reci: „Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima – ali vas oni neće moći nevolje osloboditi niti je izmijeniti.“

Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako se treba čuvati.¹

Ibn Abbas prenosi da je čuo Omera, radijallahu anhu, kako je na minberu rekao da je čuo kako Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Nemojte me uzdizati kao što su kršćani uzdizali Sina Merjemina. Ja sam samo Njegov rob, pa recite: ‘Allahov rob i Njegov poslanik.’“²

Rob se ne može obožavati isto kao što poslanik ne može slagati.

Ako se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne smije obožavati, onda je preče da se ne smiju obožavati oni koji su nižeg stepena od njega, poput evlija i dobrih ljudi, bez obzira da li bili u kaburovima ili ne.

Kada su pred Aliju, radijallahu ‘anhu, dovedeni zindici (nevjernici) koji su ga pretjerano voljeli, do te mjere da su ga obožavali, on je naredio da se spale.³

Trinaesto: Oni koji se dozivaju, poput vjerovjesnika i dobrih ljudi, sami su u potrebi za dovom živih i oprostom od grijeha, jer se djela umrlih prekidaju, kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Kada čovjek umre, prekidaju se njegova dobra djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se drugi koriste, ili dobro odgojeno dijete koje za njega upućuje dove.“⁴

Ibnul-Kajjim veli: „Djela umrloga prekinuta su i on ni sam sebi ne može koristiti, niti naštetiti, a pogotovo ne može da pomogne onome ko mu se obraća i traži da se kod Allaha za njega zagovara.

Umrli je u potrebi da neko za njega dovu upućuje, da moli Allaha da mu se smiluje i oprosti.

Ovo nam je savjetovao i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada dođemo u posjetu umrlima. Naime, on nam kazuje da tražimo da im se Allah smiluje i da im oprosti.

Mušrici su postupili suprotno tome, jer su posjetu kaburovima pretvorili u činjenje ibadeta umrlima, tražeći od njih da im ispune potrebe. Od kaburova su načinili kumire koje obožavaju.“⁵

Četrnaesto⁶: Jedan od najvećih dokaza koji ukazuju da je činjenje dove nekom drugom mimo Allahu neispravno jeste i vjerovanje da oni kojima se obraćaju imaju osobine rububijjeta, a zapravo oni kojima se pored Uzvišenog Allaha obraćaju nemaju niti posjeduju nikakve osobine rububijjeta, poput: znanja, snage, vlasti, oni ne mogu stvarati, upravljati, opskrbljivati i sl.

Znanje: Što se tiče znanja, umrli ne znaju ništa o potrebama i stanjima ljudi.

Veoma jasno nam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu o Havdu kazuje da on nakon svoje smrti nezna ništa šta se dešava na ovom svijetu, pa ako on nezna kakav li je tek slučaj sa ostalim umrlima koji su na nižem stepenu od njega.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Dovešće se ljudi iz moga ummeta (na vrelo Havd), pa će biti povedeni na lijevu stranu (biće im zabranjeno da piju sa tog vrela), a ja ću reći: ‘Gospodaru, oni su moji drugovi (sljedbenici)!’ pa će mu se reći: ‘Ti ne znaš šta su oni poslije tebe uradili!’“⁷

Snaga: Što se tiče snage, oni koji se obožavaju mimo Allaha nemaju snage niti mogu donijeti bilo kakvu korist svojim obožavaocima.

Uzvišeni Allah kaže:

Reci: “Zar da, pored Allaha, dozivamo one koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti niti neku štetu otkloniti.⁸

On, pored Allaha, doziva onoga koji od njega ne može nikakvu štetu otkloniti niti mu može bilo kakvu korist pribaviti; to je, zaista, velika zabluda.⁹

Šejh Abdullah Eba Bittin veli: „Preneseno nam je da je neki čovjek iz Mekke za kojeg se kaže da je učen kazao neukom čovjeku iz Nedžda: ‘Zar vi evlijama ne pridajete važnost? Allah o šehidima veli: Oni su živi i obiljem opskrbljeni od Gospodara svoga!’

Čovjek tada reče: ‘Da li je Allah kazao: oni opskrbljuju (jerzukun) ili: oni su opskrbljeni (jurzekun)?

Ako je kazao prvo, onda ću ja od njih tražiti, a ako je rekao drugo, onda ću da tražim od Onoga koji njih opskrbljuje.’ Tada čovjek iz Mekke reče: ‘Vaši dokazi su mnogobrojni!’, pa je ušutio.“¹⁰

Vlast: U vlasti onih koji se obožavaju mimo Allaha nije ni najmanja stvar, niti šta posjeduju, pa kako onda da se od njih traži nešto?!

Uzvišeni Allah kaže:

A oni koje pored Njega dozivate ne posjeduju ništa.¹¹

Oni ne posjeduju ništa na nebesima niti na Zemlji, čak ni koliko “kitmir”¹², a to je tanki omotač na košpici (datule) hurme.

Kada je u pitanju Allah, On posjeduje cijeli svemir u potpunosti, kao što kaže:

Njegovo je sve što je na nebesima i na Zemlji.¹³

Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast – On sve može!¹⁴

Negirajući da bilo ko mimo Njega posjeduje vlast, Uzvišeni kaže:

Reci: “Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji.“¹⁵

Oni koje vi, mimo Allaha, obožavate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha tražite i Njega obožavajte i Njemu zahvalni budite! – Njemu ćete se vratiti.¹⁶

Tj. oni koji se pored Allaha obožavaju ne mogu nikome korist niti štetu donijeti, ne mogu nikome život i smrt dati, niti mogu koga oživjeti.

I ne samo to nego se negira da oni bilo šta od opskrbe posjeduju, pa makar se radilo o nečemu neznatnom, te zbog toga oni ne zaslužuju ni koliko je trun jedan da im se ibadet čini.

Zato samo od Allaha tražite opskrbu, jer On jedini opskrbljuje i On jedini zaslužuje svaki vid ibadeta.“¹⁷

Stvaranje: Uzvišeni Allah je jedini Tvorac svega.

On je taj koji iz ničega stvara, dok oni koji se pored Njega obožavaju, ne mogu ništa stvoriti, pa makar se radilo o nečemu malom i neznatnom.

Uzvišeni kaže:

A one koje oni, umjesto Allaha, dozivaju – ništa ne stvaraju; oni su sami stvoreni;  tvari su, nisu živi i ne znaju kada će biti oživljeni.¹⁸

Oni koje vi, pored Allaha, dozivate ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili.

A ako bi mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji traži, a i onaj od koga se traži!¹⁹

Upravljanje: Niko od onih koji se pored Allaha obožavaju nije u mogućnosti da upravlja bilo čime na nebesima ili na Zemlji.

Jedini upravitelj i jedini uzročnik svega je Uzvišeni Allah, koji nema sudruga.

Uzvišeni Allah kaže:

Reci: “O svemu odlučuje samo Allah!“²⁰

I prije, i poslije, Allahova je odluka.²¹

Uzvišeni Allah čak potcrtava da ni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije u stanju da bilo čime upravlja i da bilo šta određuje:

Od tebe ne zavisi ništa. ²²

Pa kakvo li je tek stanje sa običnim smrtnicima, sa onima koji su na nižem stepenu od Poslanika, salllallahu alejhi ve sellem?!

Opskrbljivanje: Kada je u pitanju opskrbljivanje, Uzvišeni Allah jasno naglašava da su sve blagodati od Njega, koji nema sudruga.

On ih jedini daje Svojim robovima i nije ih ispravno tražiti od nekog drugog.

Uzvišeni veli:

Od Allaha je svaka blagodat koju uživate.²³

On vas darežljivo obasipa blagodatima Svojom, i vidljivim i nevidljivim.²⁴

Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati.

Uzvišeni Allah je Tvorac i stvarni vlasnik i darovatelj svega.

On je taj koji daje obilnu opskrbu kome hoće i uskraćuje je od koga hoće, te je stoga tu opskrbu obaveza tražiti isključivo i samo od Njega jedinog, a ne od nekog drugog.

On Uzvišeni kaže:

Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji. ²⁵

Shodno navedenom, dolazimo do zaključka da su stvorenja ograničena kada su u pitanju osobine rububijjeta, poput: znanja, snage, upravljanja, stvaranja, vlasti i opskrbljivanja.

Pa prema tome, upućivanje dove nekome drugom mimo Allaha predstavlja ružno mišljenje o Njemu.

Ibnul-Kajjim veli: „Širk se temelji na lošem mišljenju o Allahu i upravo zbog toga imam pravovjernih, Ibrahim, alejhis-selam, onim mušricima koji su mu se suprotstavili veli:

Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete? I šta o Gospodaru svjetova mislite?²⁶

Iako je značenje ovog ajeta: Kako mislite da će Allah postupati sa vama, a vi pored Njega obožavate drugoga i Njemu ih ravne smatrate?! – možemo da primijetimo jednu vrstu prijetnje koja se nalazi u sljedećem: Šta to vi loše o Allahu mislite, pa pored Njega druge obožavate?!

Jer, mušrik nekada smatra da je Allahu potreban neko ko će pored Njega upravljati svijetom i ko će Mu pomagati, što predstavlja jedan od najvećih vidova omalovažavanja i obezvređivanja Onoga ko je svojim Bićem neovisan od drugih, i od koga sve zavisi.

Nekada mušrik smatra da se Allahova snaga usavršava i upotpunjuje ako joj se doda snaga onoga ko mu se kao sudrug pripiše.

Nekada smatra da On Uzvišeni nije sa nečim upoznat dok o tome ne bude obaviješten od nekog posrednika ili, pak, da On ne ukazuje Svoju milost dok Mu na to ne ukaže neki posrednik.

Nekada mušrik smatra da On Uzvišeni nije dovoljan Svome robu, ili da neće uraditi ono što rob želi i traži dok za to ne posreduje neko, kao što je slučaj kada su u pitanju stvorenja i njihova međusobna zagovaranja i posredovanja, kada postoji potreba da se zagovorništvo primi zbog koristi koja se ima od posrednika i zagovornika.

Ponekada mušrik misli da Uzvišeni Allah neće uslišati dovu dok je ne predoči posredniku pa je on uzdigne do Allaha, kao što je slučaj sa ovozemaljskim vladarima. Ovo je osnova širka stvorenja.

Ili, pak, nekada smatra da Allah nečuje dovu zbog daljine, pa je posrednik treba do Njega prenijeti.

Nekada misli i smatra da stvorenje ima određeno pravo kod Allaha, pa Ga njime preklinje, i preko tog stvorenja Mu se približava, kao što je to slučaj kada su u pitanju ljudi i njihovo posredovanje kod ovosvjetskih vladara koje se čini preko nekoga ko je ugledan i čije se posredovanje ne može odbiti.

Sve je ovo obezvređivanje i napad na Allahovu jednoću u gospodarenju i upravljanju svime, te umanjivanje prava koje Mu pripada.

Dovoljno je ružno da se zbog tog pripisivanja druga Allahu iz srca mušrika ne umanjuje ništa drugo do ljubav, strah i nada prema Njemu, te oslanjanje na Njega i težnja da Mu se vrati, te da se većina toga ili (nešto od toga) ispolji ka onome ko se obožava mimo Allaha.

Iz širka neminovno proizlazi vrijeđanje i obezvređivanje Allaha, Uzvišenog Gospodara, bez obzira priznao to neko ili ne.

I upravo to je razlog zbog kojeg On neće oprostiti širk i onome ko Mu druga pripisuje, staviće u vječnu patnju i učiniće ga najnesretnijim stvorenjem.

Nema mušrika a da nije omalovažio Allaha i Njegovu svetost, pa makar on smatrao da svojim postupkom veliča Allaha.“²⁷