Opasnost upućivanja dove nekom drugom mimo Allahu 2. dio

Peto¹: Jedan od dokaza koji ukazuju da je dova upućena nekome pored Allaha neispravno djelo je i to što su ga mušrici činili, upravo oni mušrici kojima je poslat Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Mušrici su se molili vjerovjesnicima, melekima, dobrim ljudima i drugima.

Takvo djelo Uzvišeni Allah je ukorio i zbog njega ih nazvao mušricima.

Uzvišeni Allah kaže:

Oni, pored Allaha obožavaju one (mole onima) koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: “Ovo su naši zagovornici kod Allaha.“

Reci: “Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji nešto, a On zna da ne postoji!“

Neka je slavljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!²

A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: “Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili.“–

Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili.

Allah nikako neće ukazati na Pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik.³

U prvom ajetu nazvani su mušricima, a u drugim nevjernicima.

Šesto: Allah prijeti Vatrom onome ko dovu upućuje nekome pored Njega

Prenosi se da je Ibn Mes’ud kazao: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je jednu rečenicu, a ja sam rekao drugu. Poslanik je kazao: ‘Ko umre, a bude mimo Allaha molio se nekome drugome, ući će u Vatru.’ A ja sam kazao: ‘Ko umre, a ne bude se mimo Allaha molio nekome drugome, ući će u Džennet.’“⁴

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Na Sudnjem danu će se iz Džehennema izdvojiti plamen vatre, imaće dva oka, dva uha i jezik koji će govoriti.

Reći će: ‘Ja sam zadužen za tri kategorije ljudi: za svakog silnika, za svakog onog koji je nekoga mimo Allaha dozivao i za slikare.’“⁵

Sedmo: Božanstva koja su se obožavala mimo Allaha na Sudnjem danu odreći će se onih koji su ih dozivali i proklinjat će ih

Uzvišeni Allah kaže:

Oni kao zagovornike nekakva božanstva, a ne Allaha, uzimaju. A ne valja tako! Božanstva ta će poreći da su ih obožavali, i biće im protivnici.⁶

Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, mole onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.

Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su ih obožavali.⁷

 „Vi ste“ – reče on – “mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu na ovome svijetu međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati.

Vatra će vaše boravište biti, i niko vam u pomoć neće moći priteći.“⁸

Osmo: Jedan od dokaza da je dova upućena nekome pored Allaha neispravna jeste i to što će nevjernici, kada uđu u Džehennem, priznati da od njihovog dozivanja nije bilo koristi.

Uzvišeni Allah kaže:

…i biće upitani: „Gdje su oni koje ste obožavali mimo Allaha?“–„Izgubili su nam se iz vida,“– odgovoriće –“ta mi prije, ustvari, nismo nikoga mimo Allaha dozivali.“ – Eto tako Allah ostavlja u zabludi nevjernike.⁹

Deveto: Uzvišeni Allah saopštava da su u najvećoj zabludi oni koji dove nekome pored Njega i da niko nije u većoj zabludi od njih.

Uzvišeni Allah kaže:

Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, mole onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.¹⁰

Bejdavi veli: „U ajetu se navodi da niko nije u većoj zabludi od mušrika, a razlog tome jeste što su ostavili ibadet Onome ko sve čuje i vidi, ko se odaziva, ko je svemoćan i o svemu obaviješten, a dozivali su one koji im se čak nisu ni odazivali, a pogotovo nisu poznavali njihove tajne, niti su vodili brigu o njihovim potrebama.

Koji su prema njihovim molbama ravnodušni, jer ili su pripadali mrtvoj prirodi ili su, pak, bili obični robovi zaokupirani svojim problemima.“¹¹

Deseto: Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi jasno potcrtava da niko pored Njega ne prima dove i molbe.

Obavezno je vjerovati u ovo i napustiti upućivanje dove onima koji nisu u stanju da se odazovu, jer u suprotnom onaj ko tako ne postupi postaje nevjernik u ove ajete.

Uzvišeni Allah kaže:

Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja.¹²

Reci: „Kažite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta, da li biste ikoga drugog osim Allaha prizivali, ako istinu govorite?

Njega biste samo molili da, ako hoće, otkloni od vas ono za što ste Ga molili, a ne bi vam ni na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali.“¹³

Samo se Njemu možete moliti! A oni kojima se pored Njega mole – neće im se odazvati, kao što ni voda neće stići u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje pruži; dova nevjernika je stvar izgubljena.¹⁴

U velikoj opasnosti nalazi se onaj ko kaže da umrli u kaburovima odgovaraju na dove onih koji ih dozivaju, jer to je vid nevjerovanja u Allahove ajete u kojima se navodi da niko drugi mimo Allaha ne uslišava dove.

Jedanaesto: Da je kojim slučajem upućivanje dove nekome pored Allaha, kao što su vjerovjesnici i dobri ljudi, ispravno, Uzvišeni Allah bi to naredio, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi to bi sproveli u praksu, jer oni su bili ljudi koji su se najviše trudili u praktikovanju vjere i najbolje su je poznavali.

Uzvišeni Allah je sa njima bio zadovoljan i džennetske vrtove im, kroz kojerijeku teku, pripremio.

Ibn Tejmijje veli: „Po jednoglasnom stavu islamskih učenjaka, ružno je i zabranjeno tražiti i moliti od mrtvih i od onih koji nisu tu, bez obzira radilo se o vjerovjesniku ili nekome drugome.

Takvo nešto ni Allah, a ni Njegov Poslanik nisu naredili, niti je to praktikovao iko od ashaba, i dobrih generacija nakon njih, a niti je to djelo bilo ko od imama smatrao lijepim i pohvalnim.

Ovo je nužno poznata vjerska činjenica.

Niko od njih, kada bi imao kakvu potrebu ili poteškoću, nije se umrlome obraćao i govorio: ‘O velikanu, taj i taj, ti si mi dovoljan!’, ili: ‘Ispuni moju potrebu!’, kao što to govore neki mušrici umrlima i odsutnima koje obožavaju.

Niko od ashaba nije se na ovaj način obraćao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegovog preseljenja i tražio od njega pomoć, a niti se na taj način obraćao drugim vjerovjesnicima.

To nisu činili ni pored njihovih kaburova, a ni na drugim mjestima. I pored teških stanja kroz koje su prolazili i pored borbi sa mušricima u kojima su učestvovali, oni ipak nisu dovili i tražili pomoć od vjerovjesnika, niti od bilo kojeg drugog stvorenja.

Oni čak nisu Allaha zaklinjali nekim stvorenjem, niti su dovu upućivali pored kaburova vjerovjesnika niti su pored njih klanjali.“¹⁵

Ibnul-Kajjim veli: „Ovo je sunnet (praksa) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vezan za stanovnike kaburova, tokom dvadeset i nešto godina, i to je bio i sunnet njegovih pravednih halifa, te put svih ashaba i generacije koja ih je u dobru slijedila.

Da li iko na zemaljskoj kugli može predočiti vjerodostojnu, dobru, slabu ili prekinutu predaju koja govori o tome da bi oni, kada imaju kakvu potrebu, odlazili na kaburove, dovu upućivali kod njih i dodirivali ih, a da ne govorimo o klanjanju namaza kod njih?

Da li je iko od njih Allaha molio putem ukopanih (umrlih) u tim kaburovima ili od njih tražio izvršenje svojih potreba? Neka nam pokažu jednu predaju ili, pak, jedno slovo koje ukazuje na to što tvrde.“¹⁶