Obraćanje dovom Allahu i drugima, poput meleka i džina

Jedna od vrsta izmišljenih dova za razne situacije, vremena i postupke te vezivanje preciziranih sevapa za njihovo učenje, a što nema uporište u šerijatskim dokazima, jeste i upućivanje tih dova melecima i džinima.

U ovim dovama, pored toga što su se suprotstavili šerijatu vezivanjem općih dova za određene situacije, u njima se čini i širk, jer se dozivaju i mole meleci i džini, pored Allaha.

Većina takvih dova lažno se pripisuje vjerovjesnicima, a najpoznatije su:

Rihi-ahmer dova (crveni vjetar)

Ova dova je napisana na arapskom jeziku, na devet stranica, a prevest ćemo samo neke dijelove:

(…) Allah je najveći, Allah je najveći, Allah je najveći. O vas dvojica veličanstvenih meleka (…) Utičem se i tražim zaštitu onoga ko nosi ovu knjigu (…) O Atuf, o Šefuk, o Moćni, Koji vladaš,o Ahja, o Šerahija, o Berahija, Edunaj, Asbaut, Ali Šedaju, El-Vehim,o Bujuna, o Šemhita, o Veliki, o ti koji ukazuješ prednost (mukaddim) (…) Allahu, izliječi onoga ko nosi ovu knjigu od svih bolesti (…) crveni vjetar.²

Autor knjige Veliko sunce bića tvog kaže: „O prijatelju, ovo je jedna od najjačih dova.

Ona liječi gotovo sve vrste džinskih vjetrova i udara.

Ako je, prijatelju, proučiš bar jednom u mjesecu, unio si u sebe 25 vrsta lijekova, a veliki je lijek još za 40 vrsta zala, a jedno je i taj ljubavni sihir.“³

Novotari ovu dovu vezuju za Ismaila⁴, pisara Sulejmana, alejhisselam, te kažu da je Džibril podučio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ovoj dovi.⁵

Dova Dželdželutija⁶

Autor knjige Tišina duše ovu dovu pripisuje Aliji, radijallahu anhu.

Ona se uči 31 put nakon nafile namaza.

Uči se kada Allah dadne sušu – da bi kiša pala, ili kada se desi požar – puhne se kako bi se požar ugasio. Također se uči protiv jakih vjetrova i bura.

Autor spominje dvadeset i jednu korist ove dove.

Između ostalog, u dovi stoji: Ilahi, lekad aksemtu bismike dai’ijen bi ‘Adž ve Mahudž, dželdželut dželdželet… /Moj Bože, kunem Ti se Tvojim imenom, dozivajući Adža i Mahudža, dželdželutin dželdželet…

Ja Hajju ja Kajjum ed’uke radžijen bi adž ebudž, dželdželut helhelet… /O Živi, o Vječni, dozivam Te, nadajući se, sa Adžom, Ebudžom, Dželdželut, helhelet…

…ve ja dželdželut bil-idžabeti helhelet…⁷

Devlet-dova⁸

Autor knjige Tišina duše naziva ovu dovu Dova želja, i kaže da se uči tri puta nakon sabaha. Nakon učenja se poželi želja i ona će se ostvariti.

U toj dovi, između ostalog, stoji: Allahu, daj nam pobjedu od Sebe (…) O Allahu, o Allahu, o Muhammede…⁹

Dova Kefkefija¹⁰

Autor ove dove tvrdi da ona liječi otrovanog čovjeka ili bolesnog od bilo koje vrste bolesti.

U njoj, između ostalog,stoji: Izađi otrove, s pokornošću, uz dozvolu Allaha i dozvolu Muhammeda! Tvoj Gospodar ti je dovoljan. Kem jekfike ve ekfeten kefkafuha kekmin kjane min kelak te kerkera kekir elkir fi kebidi. …¹¹

Ajetul-kjursijjska dova

U knjizi Sa bismillom, a bez bismille autor navodi ovu dovu, u kojoj, između ostalog, stoji:

Allahu, molim Te da mi potčiniš ruhanijjet ovog časnog ajeta koji će mi pomoći u izvršavanju mojih potreba.

Allahu, molim Te da mi potčiniš sluge ovog plemenitog ajeta i poziva koji opovrgava (druga božanstva), da mi budu pomoć u izvršavanju mojih potreba.

Hejla, hejla, hejla, dževla, dževla, dževla, meleka, meleka, meleka.

Potčini mi tvog roba Kindijasa da sa mnom stupi u kontakt u stanju budnosti i da mi pomogne u izvršavanu svih mojih potreba…

Zakleo sam te, o Kindijas, udovoljite mi ti i tvoje sluge i pomozite mi u svim mojim poslovima, zbog istine u koju ste uvjereni, zbog veličanstvenosti i uzvišenosti i zbog prava koje ima ovaj časni ajet i zbog našeg vođe Muhammeda, alejhis-salati ves-selam.

Odgovori mi, o Kindijase, brže od munje. I naređenje Naše je samo jedna riječ – sve bude u tren oka ili još brže. Allah sve može.¹²

Vidimo iz ovih dova da onaj ko ih uči, vjeruje u postojanje sluga koji ispunjavaju ove dove, da doziva Allaha i pored Njega obraća se ovim slugama, te da se obraća i Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.

Također, vjeruje i da ove dove imaju određene koristi i vrijednosti, a za koje se ne spominje nijedan dokaz.

Sve ove dove veoma su rasprostranjene među sufijama, a i drugi pojedini muslimani potpali su pod njihov uticaj, te su počeli koristiti ove dove, vjerujući u njihovu posebnost, kao i u ono za šta su one namijenjene, te smatrajuću da im Allah zbog njih udovoljava i uslišava molbe.

Propis obraćanja dovom Allahu i drugima, poput meleka i džina

Ova vrsta dove predstavlja veliki širk i jasno nevjerstvo, a razlog tome jeste što onaj ko ih uči, pored Allaha, Kojeg doziva Njegovim imenima i svojstvima, obraća se i stvorenjima poput meleka i džina, pa i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Zbog toga učenje ovih dova strogo je zabranjeno i treba ih odmah ostaviti.

Nepoznate riječi u dovama su uglavnom imena džina i to na hebrejskom jeziku.

O učenju dova sa stranim i nepoznatim riječima Ibn Tejmijje kaže: „Rukja sa stranim i nepoznatim riječima sadrži imena džina koji se dozivaju u pomoć i kojima se zaklinje onim što smatraju cijenjenim, pa im se ti džini, zbog toga, pokore u nekim stvarima – je vrsta sihra koji je širk.

Uzvišeni kaže:

…i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali.¹³“¹⁴

Sve ovo jasno ukazuje da se radi o širku u dovi, a to je širk u tevhidu ibadeta, tj. tevhidu uluhijeta, jer se pored Allaha, u ovom slučaju dova čini i drugima.

Dova je ibadet i zato onaj ko se u dovi, pored Allaha, obraća nekome drugom, bez obzira o kome se radilo, počinio je širk, jer Uzvišeni Allah kaže:

A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići.¹⁵

I ne moli se, pored Allaha, drugom! Nema boga osim Njega!¹⁶

Tumačeći ovaj ajet, šejh Šenkiti veli: „Najveći je nevjernik onaj koji se, pored Allaha, moli drugom, bez ikakva dokaza o njemu. Negiranje neuspjeha, veoma jasno ukazuje na propast takve osobe, te da će ona završiti u Vatri.“¹⁷

Također, onaj ko uči ove dove, čini širk Allahu u rububijjetu, jer traži od drugih ono što samo On može učiniti, što je posebnost Gospodara, tj. traži opskrbu, lijek, oprost, zaštitu od svakog zla.

Tražiti od drugih ono što samo Allah može učiniti, predstavlja širk u rububijjetu.

Uzvišeni Allah veli:

…i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi uistinu, nepravedan.¹⁸

Ovdje se pod nepravdom misli na širk, kao što Allah pojašnjava:

Mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.¹⁹

Imam Ševkani pojašnjava da je upućivanje dove nekom pored Allaha veliki širk koji čovjeka izvodi van okvira islama.

U knjizi Ed-durrun-nedid veli: „Oni su im se nekada obraćali, dozivajući i Allaha, a nekada su to činili isključivo njima.

Uzvikivali su njihova imena, i veličali ih kao što se veliča Onaj ko može korist ili štetu pribaviti.

Bili su im ponizni više nego što su to ispoljavali prema svome Gospodaru, u namazu i tokom dove.

Ako ovo nije širk, onda ne znamo šta je to širk, i ako ovo nije nevjerstvo, onda ono na ovome svijetu i ne postoji.“²⁰

Također upućivanje dove nekome mimo Allahu je vid posredništva između Allaha i stvorenja, a znamo da je takav postupak djelo mušrika, o kojima Allah kaže:

A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: „Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili.“²¹

Onaj ko se u dovi, pored Allaha, obraća nekome, bez obzira da li on bio melek, džin ili čovjek, počinio je širk, jer Allah kaže:

A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići.²²

Pod naslovom Ništavnost dove nekome drugome mimo Allahu spomenuo sam više aspekata ništavnosti upućivanja dove nekome pored Allaha, tako da nema potrebe za ponavljanjem.