Vjerovanje Bošnjaka
Dova

Najpoznatija dovišta u Bosni i Hercegovini

  1. Propis posjećivanja dovišta
  2. Najpoznatija dovišta u Bosni i Hercegovini
  3. Propis odlaska na dovišta
  4. Šubha: Dovišta su običaj

U Bosni postoji nekoliko mjesta koje ljudi posjećuju zbog učenja zajedničke dove, a ovdje ću spomenuti samo najvažnija i najpoznatija:

Ajvatovica

Ajvatovica je najveće dovište (svetište) muslimana u Evropi, i jedno od najstarijih u Bosni.

Smještena je u podnožju planine Šuljage, i udaljena šest kilometara od starog grada Prusca, nekadašnjeg Akhisara (Bijeli Grad).

Svakog dvadeset sedmog juna1

U obrede Ajvatovice ubraja se i prolaz kroz dvije stijene2 uz učenje sure El-Feth, a veliki broj hodočasnika posjećuje kabur Ajvaz dede3, koji se nalazi u samom gradu.

Dakle, Ajvatovica je jedno od najpoznatih dovišta na kojem se ljudi okupljaju kako bi učili dove.

Broj posjetilaca koji tad dođe na Ajvatovicu bude i do sedamdeset hiljada.

I muškarci i žene posjećuju to mjesto i dolaze iz raznih krajeva Bosne i okolnih zemalja, kao i iz Turske i Irana.

Ovaj događaj se kod nekih muslimana naziva malim hadždžom, a mjesto se naziva malom Kabom.

Treba napomenuti da je stara bosansko-hercegovačka ulema vrlo negativno i kritički gledala na ovu pojavu.

Mehmed Handžić veli: „Opaža se i to da je neki neuki muslimanski svijet postavio u vezi sa nečijim kaburom na određenom mjestu u određeno vrijeme razne svetkovine.

Tako je, naprimjer, neuki dio našeg bosansko-hercegovačkog muslimanskog svijeta postavio u vezi sa nekim Ajvaz dedom4 svetkovinu, koju nazivaju Ajvatovica, a sastoji se u tome da se u određeni dan svijet sakupi nedaleko od Prusca, posjeti kabur Ajvaz dedin i kod neke stijene uči razne dove.

To se toliko kod seljaka uvriježilo da ga smatraju, kako to običavaju reći, “malim hadždžom“.5

Postoji predaja koja se priča u krugovima neznalica i sufija o Ajvaz dedi i raspuknutoj stijeni.

Poznato je da je u Pruscu u to doba vrlo često nestajalo vode, jer su ljetne suše bile duge i teške. Počeo je razmišljati kako da pomogne svojim sugrađanima da imaju vodu i u sušnom dobu.

Četrdeset jutara Ajvaz dedo je izlazio iznad starog grada i pored stijene upućivao dovu Allahu, dželle šanuhu, da Pruščani dobiju vrelo sa kojeg će se koristiti u sušnim danima.

Četrdeseto jutro Ajvaz dedi se prisnilo da su se na mjestu procjepa na stijeni sudarila dva ovna i u tom trenu Ajvaz dedi se, budeći se, ispunila želja: stijena je pukla i voda je potekla niz padinu.

Ljudima je tada olakšan dolazak na vodu, i od tog vremena oni posjećuju to mjesto kako bi na njemu učili dove i prisjećali se tog velikog događaja.6

Ajvaz dedo je ukopan u Pruscu, na njegovom kaburu je sagrađeno turbe koje ljudi iz dana u dan posjećuju, obraćajući mu se, tražeći od njega da im ispuni raznorazne potrebe, donoseći pri tome raznorazne hedije, klanjaju pored kabura, a posebno to čine u danima Ajvatovice.

Djevojačka pećina

Djevojačka pećina se nalazi u blizini Kladnja.

U posjetu ovoj pećini ljudi dolaze svake godine osmog augusta i ona se smatra drugim mjestom po važnosti za Bošnjake.

Tu pećinu je 2009. godine pohodilo više od pedeset hiljada posjetilaca.7

Unutar pećine ukopana je djevojka koja je bila poznata po svojoj hrabrosti, a program posjete ovoj pećini je sličan programu koji se organizuje na Ajvatovici.

Tokom posjete ovoj pećini vidio sam neke ljude kako klanjaju pored kabura, dovu čine, i traže berićet.

Lastavica

Plato Lastavice nalazi se na  visini od preko 1100 m, u blizini Zenice.

U Preporodu se kaže sljedeće: „Tradicionalno okupljanje vjernika na ovom dovištu obnovljeno je u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995, a organizira se svakog prvog ponedjeljka iza Aliđuna (2. augusta).

Poznate su brojne legende o Lastavici.

Jedna od predaja čak govori kako je Lastavicom prošao i osmanski sultan Mehmed II Fatih koji je mještanima ponudio da prime islam.

Samoljubiva lokalna tradicija dalje zna kazati kako su mještani islam prihvatili i to pod uslovom da bogumilsko zborište ostane tradicija Lastavice.“8

I nakon prihvatanja islama, ovo mjesto se posjećivalo kao dovište i ta tradicija traje sve do današnjih dana.

Dobre vode

Mjesto koje se nalazi u blizini Foče na kojem se ljudi okupljanju svake godine jedanaestog maja, radi učenja dove.

Među onima koji dolaze u posjetu, ima ljudi koji se kupaju tom vodom radi berićeta, i koji je nose kućama misleći da ona liječi razne bolesti.

Na ovom mjestu imaju dva kabura, gdje su ukopani otac i sin, za koje se smatra da su evlije, a o njima među neznalicama i sufijama kruži određeno kazivanje.9

 Ključ

Svakog tridesetog maja ljudi posjećuju ovo mjesto.

Karići

Svakog dvadeset četvrtog jula ljudi posjećuju ovo mjesto.

Ratiš (blizina Srebrenika)

Ljudi ovo mjesto posjećuju svakog prvog ponedjeljka u mjesecu augustu, i ovo okupljanje poznato je još od prije sedam stotina godina, dakle, sto pedeset godina prije dolaska islama.10

Prisadi (Srebrenik)

Posjeta ovom mjestu biva sredinom augusta.11

Ljudi kao da se takmiče ko će naći pogodno mjesto koje bi odgovaralo za okupljanje. Kada god se na nekom mjestu pronađu određeni bogumilski tragovi, ono se odredi za dovište, a većina takvih mjesta nalazi se u blizini kaburova nekih sufijskih šejhova.

  1. Prva posjeta Ajvatovici organizovana je 1467/871. Dok je u doba komunističke vladavine ova posjeta bila je zabranjena, i to u periodu 1366/1947-1410/1990. Računa se da je te godine (1990) Ajvaz-dedino turbe, stijenu i dovište posjetilo skoro 200.000 ljudi. Pogledati: Ajvatovica '94, str. 85-86. godine 2010. obilježeno je pet stotina godina od prve posjete. Pogledati: Preporod, br. 12-15. juni, 2010, str. 37. muslimani hodočaste to mjesto.
  2. Ona se naziva Ajvaz-dedina stijena i nalazi se na putu od Prusca do Ajvatovice. To je ustvari raspuknuta stijena. U stijenu se ulazi u potpunoj tišini, a kad bi se svi imami i bajraktari smjestili u stijenu, jedan od prisutnih hafiza počinjao je učenje sure El-Feth iz Kur'ana. Kad se svrši učenje sure, počinje se učenje dove koju prisutni prate sa amin. Poslije dovršene dove i predavanja uz učenje ilahija, polazilo se do Ajvaz-dedine livade. Pogledati: Ajvatovica '94, str. 12, i 73-74, Izabrana djela, 3/361.
  3. Ajvaz-dedo, sufija i vjeroučitelj, koji je, po predanju, rođen u iranskom gradu Hajvazu, (a postoji i predaja da je iz Anadolije – Turska) a u Prusac je, kao janjičar sultana Fatiha II, došao da bude imam kako bi poučio brojne porodice bogumila koje su prihvatile islam. Pogledati: Ajvatovica '94, str. 80.
  4. Dedo je naziv ili, po ispravnijem stavu, titula u nekim sufijskim redovima. Pogledati: Ajvatovica '94, str. 80. Kaže se i da je to naziv za vjerskog čovjeka Bogumila, i da je svako turbe sa nazivom dedo zapravo kabur crkvenog svećenika kojeg su Bogumili obožavali, a nakon primanja islama, nastavili da ga obilaze tražeći od njega pomoć.
  5. Izabrana djela, 3/361. Pogledati: Ajvatovica '94, str. 15.
  6. Pogledati: Ajvatovica '94, str. 85, Izabrana djela, 3/361.
  7. Pogledati: Preporod, str. 4, br. 16, godina 2009.
  8. Preporod, str. 8, br. 16, godina 2009.
  9. U toj predaji stoji: Kada su neprijatelji skoro pobijedili muslimansku vojsku, njih dvojica su udarili štapom po zemlji, te su tako muslimani pobijedili. Nema sumnje da je ova priča izmišljena.
  10. Pogledati: Preporod, str. 18, br. 23, godina 2009.
  11. Pogledati: Preporod, str. 18, br. 23, godina 2009.

Vjerovanje Bošnjaka