Šerijatski propisi vezani za kaburove

Što se tiče propisa vezanih za kaburove, moramo znati da na kaburove nije dozvoljeno ništa graditi, nego je praksa Poslanika bila da se poravnaju, kako gradnja na njima ne bi bila uzrokom njihovog veličanja i obavljanja ibadeta kod njih, kao što je to bio slučaj sa Nuhovim narodom, a i sa drugim narodima.

Ibnul-Kajjim veli: „U praksi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo da uzdiže kabur niti da gradi nešto na njemu, bilo to glinom, kamenom ili nečim drugim.

Kaburove nije obljepljivao glinom niti je pravio na njima kubeta, sve je to pokuđena novotarija koja se sukobi sa uputom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Poslanik je poslao Alija ibn Ebu Taliba u Jemen s ciljem da ne ostavi nijednog kipa a da ga ne sruši, niti uzdignutog kabura a da ga ne poravna.

U praksi Allahovog Poslanika jeste da kabur bude poravnat sa zemljom, a zabranio je i krečenje kabura i da se na njemu nešto gradi ili piše.“¹

Muslim prenosi od Ebu Hajjadža Esedija da mu je Alija kazao: „Zar nećeš da te obavijestim o onome što mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ‘Ne ostavi ni jednog kipa a da ga ne uništiš, niti ijedan izdignut mezar, a da ga ne poravnaš.’“²

Džabir, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je ukrašavanje kaburova, sjedenje i zidanje na njima.”³

Kao što je Poslanik zabranio gradnju na kaburu, također je zabranio da se od kaburova prave džamije tako što će se obavljati određeni ibadeti kod njih, i da se na njima pale svijeće, te da se uzimaju kao mjesto posebnog svetkovanja / praznika.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Oni koji su bili prije vas činili  su od kaburova svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi džamije (obavljajući ibadete kod njih). Vi tako ne postupajte, jer ja vam to zabranjujem.“⁴

Od propisa vezanih za kaburove jeste da se oni posjećuju bez posebnog poduzimanja putovanja, s ciljem da se uzme pouka, da se podsjeti i pripremi na smrt, te da se prouči dova za umrle i zatraži oprost za njih.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Bio sam vam zabranio posjećivanje kaburova (mezarluka), ali od sada ih posjećujte.”⁵

„Poslanik je posjećivao kaburove svojih ashaba da bi Allaha molio za njihovu milost i oprost, i to je sunnet prilikom posjete kaburu. A naredio je, prilikom posjete kaburu, da se kaže: ‘Neka je Božiji mir i spas na vas, o vjernici i muslimani, stanovnici ovih kuća, mi ćemo vam se pridružiti, neka Allah oprosti nama i vama.’^6
/7

Ibn Tejmijje veli: „Šerijatom propisana posjeta podrazumijeva ispunjavanje obaveza prema Uzvišenom Allahu, prema onome koga posjećujemo i prema samome sebi.

Kroz tu posjetu treba da se ispolji Allahova jednoća (tevhid) koja je pojašnjena u hadisu koji se bilježi u dva Sahiha, a u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao Muazu: ‘Da li znaš koje su obaveze roba prema Allahu?’ On reče: ‘Allah i Poslanik to najbolje znaju.’ A Poslanik dodade: ‘Da samo Njega obožavaju i da Mu ništa kao sudruga ne pripisuju.“⁸

A pravo onoga ko je umro, ili kome idemo u posjetu, jeste da mu se prouči dova, da mu se klanja dženaza, da bi mu se ukazala veća milost i zadovoljstvo.

Ko ide u posjetu ima sevap i nagradu jer čini jedan od ibadeta Allahu, a također čini i dobro prema Njegovim robovima, izvršavajući tako i obaveze prema Allahu i obaveze prema stvorenju.“⁹

Također veli: „Šerijatska posjeta kaburu ne podrazumijeva potrebu živog za umrlim, niti potrebu da se od umrlog nešto traži (moli), niti da se Allahu umiljava (zagovara) preko umrlog, nego tom posjetom živi čini korist umrlome (tražeći od Allaha oprost za njega).“¹⁰