Razlozi zabrane obavljanja ibadeta na turbetima i kaburovima

Zbog nepoznavanja razloga zabrane obavljanja ibadeta na turbetima i kaburovima i zbog razilaženja neke uleme oko tog razloga, u nastavku ćemo spomenuti argumente, citate uleme i odabrano mišljenje po ovom pitanju, uz napomenu da su neki učenjaci spomenuli više od dvadeset dokaza o zabrani da se na kaburovima i turbetima čine bilo kakvi ibadeti.¹

Od Džunduba bin Abdullaha, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na pet dana prije njegove smrti, da je rekao: ‘Kod Allaha sam čist od toga da uzmem nekog od vas za halila (prisnog prijatelja), jer je mene Allah uzeo za halila kao što je i Ibrahima uzeo za halila. A da sam ikoga uzeo za halila, uzeo bih Ebu Bekra.

Oni koji su bili prije vas činili  su od kaburova svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi džamije (mjesta ibadeta). Vi tako ne postupajte, jer ja vam to zabranjujem.“²

Od majke vjernika, Aiše, radijallahu anha, prenosi se: „Nakon što je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao smrtni čas, gubio je svijest, pa bi prekrivao svoje lice košuljom. Kad je ponovo došao svijesti, skinuo ju je i rekao: ‘Neka je Allahovo prokletstvo na jevreje i kršćane što su kaburove svojih vjerovjesnika u bogomolje pretvorili!’, upozorivši na njihovo djelo. Da nije toga, i njegov mezar bio bi uzdignut i istaknut. To nije urađeno iz bojazni da ga neko ne pretvori u džamiju.“³

Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Neka i vaše kuće imaju udjela u namazu i nemojte ih činiti grobovima.“⁴

Ebu Mersed el-Ganevi prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Nemojte prema grobovima klanjati niti nad njima sjediti.“⁵

Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav kada je u pitanju razlog zabrane obavljanja ibadeta kod svetišta i turbeta, i po tom pitanju postoje tri mišljenja:

1. Grupa učenjaka smatra da je ova zabrana jednostavno takva i da nam je obaveza da se pokoravamo toj naredbi (vid te’abbuda), tj. da nam je Allah tako propisao, ne tražeći razlog zbog čega je to tako.⁶
2. Drugi smatraju da su to mjesta gdje postoji mogućnost da se nađe prljavština i nečistoća, imajući u vidu da se sa zemljom miješaju tijela umrlih⁷ (prilikom raspadanja), pa zbog toga prave razliku između starog i novog kaburistana ili između kabura kojeg od zemlje razdvaja nešto i onog kojeg od nje ne razdvaja ništa.⁸
3. Većina učenjaka, pak, tvrdi da je zabrana obavljanja ibadeta na turbetima kako bi se spriječili svi putevi koji vode ka širku.⁹

Nema sumnje da je ispravan stav po ovom pitanju ono što zagovara treća skupina učenjaka, a to je sprječavanje svih puteva koji vode ka širku, jer dokazi upućuju na takav zaključak.

Odgovarajući na prva dva stava, Ibn Tejmijje veli: „Neki misle da je namaz u mezarju zabranjen zbog toga što je ono nečisto jer se njegova zemlja pomiješala sa mesom umrlih. Zato oni koji zastupaju ovakav stav prave razliku između starog i novog mezarja i između kaburova koje od zemlje razdvaja nešto i onih koje od nje ne razdvaja ništa.

Ovakav razlog zabrane ne spominje se u hadisu, niti hadis ukazuje na takvo nešto ni svojim eksplicitnim iskazom (nass), a ni očiglednim iskazom (zahir), nego je to samo njihovo mišljenje bez ikakva dokaza.

Ispravan razlog te zabrane, kao što spominje nekoliko učenjaka, prvih i kasnijih generacija, iz vremena imama Malika, imama Šafije, imama Ahmeda i drugih, jeste da je to oponašanje mnogobožaca, te da takvo djelo može odvesti u širk. Zbog toga je zabranjeno da se od kaburova čine džamije (mjesta ibadeta).

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: ‘To su ljudi koji, kad među njima umre dobar čovjek, sagrade nad njegovim grobom bogomolju i izrade te slike.’¹⁰

I kaže: ‘Oni koji su bili prije vas činili su od kaburova svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi džamije. Vi tako ne postupajte.’¹¹

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio i namaz prema kaburovima.“¹²

Ibn Tejmije također veli: „Razlozi koje oni spominju (prva dva govora) nisu glavni razlozi zabrane, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio da židovi i kršćani, kada im umre neki dobar čovjek, na njegovom kaburu sagrade bogomolju, pa je kazao: ‘Neka je Allahovo prokletstvo na jevreje i kršćane što su groblja svojih vjerovjesnika u hramove pretvorili!’¹³, upozorivši na njihov postupak.

Također je rekao: ‘Allahu moj, nemoj učiniti moj kabur kipom (predmetom) za obožavanje. Allah se mnogo rasrdio na one koji su kaburove svojih vjerovjesnika uzeli za bogomolje.’¹⁴ Aiša veli: ‘Da nije toga, i njegov mezar bio bi uzdignut i istaknut. To nije urađeno iz bojazni da ga neko ne pretvori u džamiju.’

Isto tako, Poslanik kaže: ‘Oni koji su bili prije vas činili su od kaburova svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi džamije. Vi tako ne postupajte, jer ja vam to zabranjujem.’¹⁵

Sve nam ovo ukazuje da razlog zabrane nije mogućnost postojanja nečistoće, nego bojazan da se kaburovi ne učine kipovima (predmetima) za obožavanje.

Aiša ovim nije mislila samo na gradnju džamije, jer ashabima nije bila praksa da kod njegovog kabura grade džamije, nego je mislila na strah od obavljanja namaza kod njega, jer svako mjesto na kojem se želi klanjati postaje mesdžid, štaviše svako mjesto na kom se klanja zove se mesdžid, pa makar na njemu i ne bilo građevine.“¹⁶

Uzvišeni Allah veli:

I obraćajte se samo Njemu gdje god klanjali (inde kulli mesdžid).¹⁷

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Zemlja mi je učinjena mesdžidom i čistom.“¹⁸

I kaže: „Cijela zemlja je mesdžid, osim mezarja i hamama.“¹⁹

Svi ovi dokazi jasno ukazuju da je razlog zabrane bojazan da kaburovi ne postanu predmetom obožavanja, te da se spriječi svaki put koji vodi do širka, bez obzira da li on bio mali ili veliki, a do kojeg se može doći veličanjem i stalnom posjetom tih mjesta radi molbe i vezivanja srca za njih kroz strah i nadu koja se tom prilikom ispoljava.

A stav koji kaže da je ova zabrana došla zbog nečistoće kaburske zemlje je slab²⁰ kao i stav koji kaže da ne postoji poseban razlog, nego se jednostavno treba pokoriti naredbi bez razmišljanja o tome.

Turski šejh Muhammed Berkevi, pojašnjavajući ispravno mišljenje po ovom pitanju, veli: „Zakonodavac je zabranio uzimanje kaburova i turbeta za mjesta ibadeta iz razloga što je taj postupak mnoge odveo u veliki ili mali širk.

Širk putem kabura (evlija) je bliži (češći) od širka putem drveta ili kamena. Zbog toga primjećujemo da se mnogi ljudi na kaburu mole, skrušenije i poniznije, te srčanije pristupaju ibadetu nego što to čine u džamijama ili u zadnjoj trećini noći.

Ima i onih koji pred kaburima čine sedždu, a veliki je broj i onih koji se nadaju berićetu namaza kod njih više nego što se tome nadaju u džamijama.

Zbog svih ovih negativnih posljedica, Poslanik je želio da u samom korijenu sasiječe problem zabranjujući općenito namaz u kaburistanu, pa čak i ako se nema namjera obavljanja namaza kod kabura zbog spomenutih razloga.

Također je zabranio i namaz prilikom izlaska i zalaska sunaca i kada je ono na pola neba, iz razloga što mušrici svoje molitve posebno obavljaju u tom periodu. Zabranio je takav namaz svome ummetu pa makar kod njih i ne postojala namjera koja postoji kod mušrika.

Pa ukoliko čovjek ima posebnu namjeru da klanja namaz s ciljem postizanja berićeta namaza na tom mjestu, on se time suprotstavlja Allahu i Poslaniku i vjeri koju su propisali, te uvodi u nju ono što nije dozvoljeno, jer se ibadeti zasnivaju na slijeđenju i pokornosti, a ne inoviranju.“²¹

Na osnovu spomenutog jasno se vidi je da je ispravno mišljenje kada je u pitanju razlog zabrane uzimanja kaburistana i turbeta za mjesta ibadeta, bez sumnje, mišljenje Ibn Tejmijje, Berkevija i druge uleme i to iz dva razloga:

Prvi: Takvo djelo može odvesti u širk pa da se počnu obožavati oni koji su u tim turbetima (kao što se i desilo i kod nas, a i kod muslimana širom islamskog svijeta), i zbog vjerovanja da je namaz na tim mjestima (zbog određenih kaburova) bolji nego na drugima mjestima (gdje nema kabura), kao i slična neispravna tumačenja.

Drugi: Oponašanje jevreja i kršćana koji su na kaburovima svojih poslanika i dobrih ljudi napravili bogomolje, a nama je zabranjeno da ih oponašamo i u sitnim pitanjima, a posebno je oponašanje zabranjeno u stvarima vezanim za vjeru?!