Praznici u kojima muslimani oponašaju druge

Prva vrsta: Praznici vezani za državu i gradove

Ovi praznici su još od vremena prije osamostaljena Bosne. Svaki put kada bi se oslobodio neki grad (pao u ruke komunista), oni bi taj dan proglasili praznikom tog grada. Nakon što je cijela Bosna oslobođena (pala pod upravu kumunista), taj dan je proglašen državnim praznikom.

Jedan od najznačajnijih sadržaja ovih praznika jeste obilježavanje tih dana kroz razna okupljanja, predavanja i tribine o historiji države ili nekog grada, a nakon toga slijedi zajednički ručak i zabavne aktivnosti.

Najpoznatiji praznik ove vrste je Dan nezavisnosti koji se obilježava 1. marta.

Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine se obilježava još od 1992. godine. Naime, 29. februara i 1. marta 1992. godine, u Bosni i Hercegovini, održan je referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine od SFRJ.

Također, jedan od najznačajnijih državnih praznika je i Dan državnosti koji se obilježava 25. novembra. Tog dana, kada se obilježava ovaj praznik, neradni je dan za sve državne institucije.

Iz grupe ovih praznika jeste Nova godina, koji se obilježava prvog i drugog januara.

Potom, praznik rada koji se obilježava svake godine 1. maja i to je neradni dan za sve državne institucije.

Što se tiče praznika vezanih za gradove, oni su mnogobrojni, tj. svaki grad ima svoj dan u kojem se ljudi okupljaju da ga obilježe raznim aktivnostima.

Druga vrsta: Društveni praznici

To su praznici koji su vezani za samu osobu, porodicu ili neku skupinu ljudi.

Jedan od tih praznika je i proslava rođendana koji slave i mladi i stari.

On se slavi na način da se organizuje gozba, napravi torta, na kojoj se poredaju svijeće, i to onoliki broj koliko je godina napunio slavljenik, koji treba da puhne u te svijeće i da ih ugasi. Ovaj čin bude na početku same proslave rođendana.

U ovu vrstu praznika ubrajaju se i proslava godišnjica braka, 8. mart kao dan žena, dan zaljubljenih i sl.

• Propis:

Muslimanima je strogo zabranjeno oponašanje nevjernika, na šta ukazuju mnogobrojni dokazi koji naređuju razlikovanje od nevjernika, pa čak i u sporednim pitanjima.

Jedan od tih dokaza je hadis: „Mijenjajte sijede (farbanjem), i ne oponašajte Židove.“¹

Komentarišući ovaj hadis, Ibn Tejmijje veli: „Ovaj hadis naređuje razlikovanje od njih i zabranu oponašanja. Pa ako je zabranio oponašanje prilikom kojeg se ne farbaju sijede, koje nisu nastale našim uticajem, onda je zabrana uvođenja radnji kojima se oni oponašaju još preča.“²

Ovome su slične i riječi Poslanika o puštanju brade i kraćenju brkova: „Razlikujte se od mnogobožaca: puštajte bradu, a brkove kratite.“³

Potom hadis koji govori o dozvoli klanjanja u papučama: “Razlikujte se od Jevreja, oni ne obavljaju molitvu u obući i papučama.“⁴

I hadis: „Jevreji i kršćani ne boje (kosu i bradu), pa se razlikujte od njih!”⁵

Ovi hadisi muslimanima naređuju razlikovanje od nevjernika, pa je zbog toga muslimanima Bosne obaveza ostaviti ova obilježavanja i manifestacije, jer one su novotarija (jer su novi praznici) i oponašanje nevjernika, a i jedno i drugo je zabranjeno.

Ako pogledamo u grupu praznika koji su spomenuti u četvrtom obliku, vidimo da su to uglavnom ateistički praznici.

Oni se i kod naroda nazivaju praznicima (a i po definiciji, jer se periodično ponavljaju u isto vrijeme, praznici su pa i ako nemaju nikakve veza sa vjerom), a muslimanima je dozvoljeno da proslavljaju samo dva (muslimanska) praznika, tako da proslavljanje ovih praznika (pored toga što je novotarija) je i slijeđenje ateista, oni su nevjernici, a muslimanima nije dozvoljeno slijediti bilo koju vrstu nevjernika.

Ibn Nuhas veli: „Najgora vrsta novotarija je sudjelovanje muslimana u kršćanskim praznicima na način da ih tom prilikom oponašaju u načinu konzumiranja hrane, radnjama, darivanju i prihvatanju poklona.“⁶

Nema razlike između kršćanskih i ateističkih praznika, jer su i jedni i drugi neislamski.