Posjeta dovištima

Dovišta su posebno određena mjesta gdje se okupljaju muslimani zbog zajedničke dove, s obzirom da je okupljanje muslimana uvijek na istim mjestima i u isto vrijeme, ona po definiciji poprimaju hukm (propis) praznika, bez obzira što ih narod možda i ne smatra takvima.   

Na ta mjesta se odlazi zbog zajedničke dove¹, ali na njima se čine i drugi ibadeti, poput učenja Kur’ana, zajedničkog sufijskog zikra, zatim, održavaju se predavanja, simpoziji, programi kulturnog sadržaja.

Na tim mjestima se dijele i određene nagrade i priznanja za doprinos i rezultate postignute u raznim oblastima. Na nekim mjestima obilježavanje traje nekoliko dana, a u gradovima koji su u blizini ovih dovišta organizuje se poseban program tom prilikom.

Dakle, zbog posebnosti ovih manifestacija, a to je što se one organizuju svake godine u istom periodu, pa i na istim mjestima, one se zbog toga mogu nazvati vremenskim i prostornim blagdanima (praznicima, svetkovinama), jer ih ljudi svake godine u isto vrijeme posjećuju, a praznikom i svetkovinom se naziva sve ono što se ciljano ponavlja, bilo da se radi o vremenu ili mjestu.²

Vezano za ovaj oblik, spomenućemo nekoliko informacija o dovištima, i pojasniti način obilježavanja  i organizovanja manifestacija na ovim mjestima.

Jedna od najvećih manifestacija jesu Dani Ajvatovice koji se održavaju u blizini Prusca.

Jubilarna, 500. manifestacija, održana je u junu 2010/1431. Iako se centralna manifestacija održavala 27. juna, obilježavanje je počelo 5. juna u Pruscu.

Ova manifestacija, koja traje 22 dana, održava se u Pruscu, te u Bugojnu, Travniku, Jajcu, Gornjem i Donjem Vakufu, Zenici, Busovači, Novom Travniku i Vitezu.³

Svaki od ovih gradova organizuje određeni program, vjerskog ili kulturnog sadržaja, a 2010. godine u svim ovim gradovima bilo je zastupljeno oko osamdeset različitih sadržaja kulturno-vjerskog karaktera.⁴

Posjeta Ajvatovice kod nekih muslimana smatra se velikim ibadetom, a neki to nazivaju i Malim hadždžom.⁵

Kod nekih se ova manifestacija smatra vidom ispoljavanja muslimanske snage ispred neprijatelja, dok je neki nazivaju kulturnom, a ne vjerskom manifestacijom, te se zbog toga ne slažu sa onima koji je smatraju novotarijom.

Sastavni dio ove manifestacije je poseban program za derviše koji dolaze iz Turske i za učače koji dolaze iz Irana.

Žalosno je to što ove manifestacije bivaju organizovane od vodećih ličnosti vjerskog života u Bosni.

Još jedno mjesto na kome se organizuje vjersko-kulturna manifestacija je turbe Hasana Kaimije u Zvorniku.

Ova manifestacija nosi naziv Dani Hasana Kaimije i traje četiri dana, od 10. do 13. juna, a cilj joj je sjećanje na Hasana Kaimiju.

Sadržaj ove manifestacije dosta je sličan sadržaju Ajvatovice. Na njoj učestvuju značajne ličnosti iz vjerskog i kulturnog života, te se dodjeljuju nagrade i priznanja onima koji su ostavili trag u raznim oblastima.

Neizostavni gosti na ovoj manifestaciji su derviši iz Turske i okolnih zemalja.⁶

Također jedna od poznatijih manifestacija je manifestacija u tekiji na vrelu Bune u Blagaju.

Ta manifestacija traje tri dana u mjesecu maju, a počinje u petak uoči druge subote ovog mjeseca. Kod ljudi je ona poznata kao Dani zikra, a tom prilikom se iskazuje poštovanje prema turbetu Sari Saltuku (bogumilski sveštenik), koji je ukopan u toj tekiji.

Glavni sadržaj biva subotom, a na njemu se uči mevlud i organizuje zajednički zikr.

Pet okolnih gradova ima veoma veliku ulogu u organizaciji ove manifestacije, a 2010. godine u svim ovim gradovima bilo je zastupljeno oko trinaest različitih sadržaja kulturno-vjerskog karaktera.⁷

Još neka od mjesta na kojima se održavaju vjerske i kulturne manifestacije su:

• Lastavica (početkom augusta).
• Djevojačka pećina (osmi august).
• Dobre vode (jedanaesti maj).
• Ključ (trideseti maj).

Musalla u Sanskom Mostu, koja traje tri dana, počevši tridesetog juna.⁸

Propis

Što se tiče ove prakse koja je zastupljena kod nekih muslimana Bosne, gdje se posjećuju određena turbeta i kaburovi i održavaju se manifestacije nekoliko dana, zabranjena je, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se njegov kabur uzima za svetkovinu, i pored toga što je on najčasnije stvorenje i njegov kabur je najbolji kabur.

Pa ako je zabranjeno svetkovanje na njegovom kaburu, onda je zabrana kada su u pitanju drugi kaburovi još veća i preča.

U djelu Zijaretul-kuburiš-šer’ijjeh veš-širkijjeh stoji: „Ako je kabur Poslanika, koji je najbolji kabur na zemaljskoj kugli, zabranjeno učiniti svetkovinom, onda je ta zabrana još veća kad su u pitaju drugi kaburovi, bez obzira o kome se radilo.

Potom, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uz tu zabranu, kazao je: ‘Nemojte svoje kuće činiti kaburovima.’⁹

Ovim naređuje da se u kućama klanjaju dobrovoljni namazi kako one ne bi postale kao kaburovi kod kojih se ne obavlja namaz.

Zabranio je činjenje ibadeta pored kabura, a potom je rekao: ‘Donosite salavat na mene, jer taj salavat će do mene stići ma gdje vi bili.’¹⁰

Ovim je ukazao da će salavat do njega stići bez obzira da li bili u blizini kabura ili daleko od njega.

Zato nema potrebe da njegov kabur činite svetkovinom, kao što su mušrici među sljedbenicima knjige kaburove svojih poslanika učinili svetkovinom.“¹¹

Ashabi nisu ništa obilježavali kod Poslanikovog kabura i nisu ga svetkovali, iako su ga najviše voljeli i cijenili.

Zatim, ashabi su se (među njima i neki kojima je obećan Džennet) raširili po raznim područjima i naselili se u raznim zemljama i tamo bili ukopani, ali tabi’ini nisu njihove kaburove svetkovali, niti su kod njih nešto obilježavali.

Da je bilo dozvoljeno, oni bi to praktikovali, ali imajući u vidu da oni to nisu činili, zaključujemo da to djelo nije dozvoljeno.

Na većini ovih mjesta koji se spominju u prvom obliku, a koja ljudi svetkuju, postoje kaburovi i upravo zbog tih kaburova ona su posebno određena za posjetu.

Neki posjetioci veličaju one koji su ukopani u ovim kaburovima i čak im neke od ibadeta upućuju. Sve je ovo islamom strogo zabranjeno i predstavlja vid nevjerstva.

Musliman se ne može čudom načuditi kada je u pitanju zainteresiranost ljudi za ovim svetkovinama koje su spomenute u prvom obliku.

Primjera radi, manifestacija Dani Ajvatovice traje dvadeset dana u više od deset gradova. Na centralnom skupu povodom Ajvatovice učestvuje više od sedamdeset hiljada posjetilaca, dok obilježavanje Ramazanskog i Kurbanskog bajrama traje dan ili dva dana, što jasno ukazuje na obmanutost ljudi ovim novotarskim praznicima i svetkovinama i na njihovu radost povodom njih.