Islamski blagdani (praznici)

Islamski blagdani (praznici)

To je svako vrijeme i mjesto koje je šerijatom određeno za okupljanje i izvršavanje određenih radnji.

Ibnul-Kajjim veli: „Primjer za vrijeme je hadis: ‘Doista su: Dan Arefata, Dani klanja kurbana i Dani tešrika (Mine), naši blagdani, blagdani sljedbenika islama.’¹

Primjer za mjesto je hadis koji bilježi Ebu Davud u Sunenu, da je neki čovjek kazao: ‘Allahov Poslaniče, ja sam se zavjetovao da ću zaklati devu u mjestu Buvani, pa je Poslanik upitao: ‘Da li je na njemu bio neki od idola ili neka mušrička svetkovina i praznik?’ ‘Nije.’ – odgovorili su. Nakon toga je Poslanik rekao: ‘Ispuni svoj zavjet.’²

I hadis: ‘Nemojte moj kabur učiniti svetkovinom.’“³/⁴

Zbog toga, šerijatski praznici i blagdani dijele se na vremenske (koji su vezani za jasno precizirano vrijeme) i prostorne (koji su vezani za jasno precizirano mjesto).

Vremenski blagdana su: Ramazanski bajram, Kurbanski bajram, petak (dan džume), a prostorni blagdani su: El-Mesdžidul-Haram, Arefat, Muzdelifa, Mina.

Ibnul-Kajjim veli: „I mnogobošci su imali svoje blagdane, vremenske i prostorne, pa kada je Allah poslao islam, poništio ih je i sljedbenicima čiste vjere zamijenio ih Ramazanskim i Kurban-bajramom.

Isto tako on je mnogobožačke svetinje (blagdane) koji su bili vezani za neko mjesto zamijenio Kabom, Minom, Muzdelifom, Arefatom i ostalim mjestima na kojima se obavljaju obredi hadždža.“⁵

Također veli: „Blagdan (el-‘id) je riječ koja je izvedena iz termina mu’avede i el-i’tijad.

Ukoliko se time označava mjesto, to je onda mjesto za sastajanje i posjećivanje radi ibadeta ili nečeg drugog, kao što je El-Mesdžidul-Haram, Mina, Muzdelifa, Arefat i ostala mjesta na kojima se obavljaju obredi hadždža, a koje je Allah učinio blagdanom, mjestom stalnog okupljanja za sljedbenike čiste vjere da na njima sevap zaslužuju. Uz to, On je dane ibadeta na tim mjestima učinio blagdanom.“⁶

Blagdani vezani za određeno vrijeme (Vremenski praznici)

Prvo: Petak

Ovaj blagdan se ponavlja svake sedmice, i on je najbolji dan u sedmici. To je dan koji je darovan ovom ummetu mimo ostalih. Njega Uzvišeni Allah spominje u Kur’anu:

O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite molitvu obaviti; to vam je bolje, neka znate!⁷

Uzvišeni Allah je ovaj dan učinio blagdanom svih muslimana, kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ovaj dan je blagdan koji je Allah dao muslimanima. Ko ide na džumu, neka se okupa i, ako ima miris, neka se namiriše, a koristite i misvak.“⁸

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Petak je blagdan, zato nemojte da blagdanom postite, osim ako uz to ne postite dan prije ili dan poslije.“⁹

Ova dva hadisa veoma jasno ukazuju da je petak blagdan muslimanima.

Znači specifičnost petka je i u tome što je on blagdan, kao što to spominju Ibnul-Kajjim¹⁰, Sujuti¹¹ i drugi.

Ibn Redžeb veli: „Petak je blagdan koji se ponavlja. To je sedmični blagdan kojim se upotpunjavaju obavezni namazi. U tom danu okuplja se radi slušanja hutbe i njenih pouka, klanjanja namaza. Zbog toga ga je Allah učinio blagdanom.

Ovo je dan u kojem je upotpunjeno stvaranje, u njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden i izveden iz Dženneta i Sudnji dan će nastupiti tog dana.“¹²

Jedna od vrijednosti džume spomenuta je u hadisu: „To je najbolji dan u kojem je sunce granulo, u njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden i izveden iz Dženneta i Sudnji dan će nastupiti tog dana.“¹³

Dakle, petak je blagdan muslimana jer na to ukazuju dokazi. To je sedmični blagdan u kojem se muslimani okupljaju s ciljem obavljanja namaza. Petak je najbolji dan koji je Uzvišeni Allah posebno odabrao za Muhammedov ummet.

Drugo: Ramazanski bajram

To je prvi dan hidžretskog mjeseca ševvala, a nazvan je idul-fitr, jer ljudi u njemu iftare (mrse), prestaju da poste, nakon posta u mjesecu ramazanu.

Treće: Kurbanski bajram

To je deseti dan hidžretskog mjeseca zul-hidždžeta, i to je dan koji nastupa odmah nakon Arefata.¹⁴

Ibn Redžeb veli: „Postoje dva blagdana koji se ne ponavljaju više puta u godini, svaki od njih bude samo jednom godišnje, a oni su:

1. Ramazanski bajram: On dolazi nakon što se upotpuni post mjeseca ramazana. Uzvišeni Allah ga je propisao kao blagdan koji nastupa nakon završetka posta ramazana, u kojem se ljudi okupljaju kako bi veličali Allaha spominjali Ga i zahvaljivali Mu na uputi koju im je darovao.

U ovom danu Allah je propisao da se klanja i dijeli sadaka. To je dan u kome se postačima dodjeljuje nagrada za njihov post i u kojem se iskazuje nada u Njegov oprost.

2. Drugi blagdan je Kurban-bajram. To je najbolji blagdan za muslimane koji dolazi poslije obreda hadždža, jer kada muslimani upotpune hadždž, biva im oprošteno.“¹⁵

Kurbanski bajram je najveći muslimanski blagdan, a nazvan je još i Jevmun-nahr (Dan klanja), Jevmul-adha (Dan kurbana), Jevmul-hadždžil-ekber (Dan velikog hadždža).¹⁶

Jedan od dokaza njegove propisanosti je ajet:

Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.¹⁷

Ovdje se misli na bajram-namaz i klanje kurbana.¹⁸

Enes prenosi: „Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu, njezini stanovnici imali su svoja dva dana iz predislamskog perioda u kojima su igrali i zabavljali se, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Zaista vam je Allah zamijenio te dane boljim: danima Kurban-bajrama i Ramazanskog bajrama.’“¹⁹

Kurbanski bajram je najbolji blagdan, kao što spominje Ibn Redžeb, a razlog tome jeste što se njime upotpunjava hadždž, a dani hadždža su najbolji dani u godini.²⁰

To je blagdan koji je istovremeno i vremenski i prostorni. U njemu je Dan Arefata, Dan oslobađanja od Vatre, Dan klanja kurbana, brijanja glave, bacanja kamenčića i većine hadžskih obreda.

Također, Kurbanski bajram nalazi se u prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta koji su najbolji dani kod Allaha i djela u tim danima su Allahu najdraža.²¹

Međutim, u hadisu se i drugi dani nazivaju blagdanom, kao npr. hadis: „Doista su: Dan Arefata, Dan klanja kurbana i Dani tešrika (Mine) naši blagdani, blagdani sljedbenika islama, i to su dani jela i pića.“²²

Islamski učenjaci su pojasnili da ovi dani ulaze u blagdan Kurban-bajrama, te da oni nisu odvojeni praznici nego ulaze u sastav Kurbanskog bajrama.

Imam Nevevi veli: „Dani Mine su tri dana nakon Kurban-bajrama. To su dani tešrika i oni ulaze u blagdanske dane Kurban-bajrama, te se i na njih odnose propisi vezani za klanje kurbana, zabranu posta, pohvalnost tekbira i sl.“²³

Ibn Redžeb veli: „Imajući u vidu da je dan klanja kurbana najbolji i najveći blagdan i da se u njemu spajaju i vrijednost vremena i vrijednost mjesta za one koji se nalaze na svetim mjestima, oni imaju blagdane prije tog dana i poslije njega. Prije njega je dan Arefata, a poslije njega su dani tešrika.

Sve su ovo blagdani za one koji se nalaze na svetim mjestima.“²⁴

Na osnovu kazanog, postaje jasno da je islam odredio praznike koji su vezani za vrijeme, i to su: petak, Ramazanski i Kurbanski bajram, Dan Arefata i tri dana tešrika (i oni ulaze u sastav Kurban-bajrama).

Ovih sedam dana su muslimanski praznici vezani za vrijeme. Uzvišeni Allah je samo ovih sedam dana učinio blagdanima, i svako uzimanje drugih dana za bilo kakve praznike i proslave je novotarija i zabranjeno je, jer šerijatom nisu propisani niti za njihovu legitimnost ima bilo kakav dokaz.

Blagdani vezani za određeno mjesto (Prostorni praznici)

O blagdanima vezanim za određeno mjesto Ibn Tejmijje veli: „To su mjesta na kojima se okuplja narod, bez obzira da li to okupljanje bilo s ciljem činjenja ibadeta na njima ili ne.“²⁵

Islamski praznici koji su vezani za neko mjesto su određeni od strane Zakonodavca.

Kao što je Zakonodavac precizirao i definisao vremenske blagdane i praznike tako isto je definisao i prostorne, a to su, ustvari, mjesta koje muslimani posjećuju za vrijeme hadždža, poznatiji po nazivu el-meša’ir.

Sveta kuća (Kaba), Mina, Arefat, Muzdelifa – to su sveta mjesta na kojima se obavljaju hadžski obredi i ibadeti kao vid odaziva Allahovom pozivu i sa željom da se postigne Njegovo zadovoljstvo. Ovo su, dakle, praznici vezani za mjesto koje je Allah dao muslimanima.

O tome Ibnul-Kajjim veli: „El-Mesdžidul-Haram, Mina, Muzdelifa, Arefat i ostala mjesta na kojima se obavljaju obredi hadždža, Allah je učinio blagdanom, mjestom stalnog okupljanja za sljedbenike čiste vjere, da na njima sevap zaslužuju. Kao što je dane ibadeta na tim mjestima učinio vremenskim blagdanima.“²⁶

Ova sveta mjesta spominju se i u Kur’anu i u Sunnetu:

Uzvišeni Allah veli:

Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.²⁷

A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod Časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.

Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je.²⁸

Na Minu se odnose riječi Allaha:

I spominjite Allaha u određenim danima. A ni onome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se ogriješiti ni onaj koji se dulje zadrži, samo ako se grijeha kloni.

I bojte se Allaha i znajte da ćete svi biti pred Njim sakupljeni.²⁹

Određeni dani koji se spominju u ajetu su Dani tešrika, tj. dani Mine i bacanja kamenčića.³⁰

Što se tiče spomena ovih svetih mjesta u Sunnetu, navodi se dugi hadis od Džabira o Poslanikovom načinu obavljanja hadždža, u kojem između ostalog stoji: „Potom, kada je bio dan Tervije (osmi zul-hidže) krenuli su prema Mini, zanijetivši hadždž… zatim je došao do Arefata… pa je stigao na Muzdelifu… potom je uzjahao dok nije stigao do El-Meš’aril-Harama, pa se okrenuo prema kibli i molio, donosio tekbire i govorio: ‘La ilahe illellah!’…³¹

Ovaj hadis ukazuje na spomenuta mjesta, poput Arefata, Muzdelife, Mine.

Uzvišeni Allah nije propisao da se ide na neka druga mjesta radi ibadeta osim na ova.

Sva druga mjesta koja se posjećuju da bi se Allahu približavalo, tj. zbog ibadeta, zabranjena su, pa ko to radi uveo je novotariju u vjeru.

O ovome Ibn Tejmijje veli: „Uzvišeni Allah muslimanima nije propisao da radi obavljanja namaza idu igdje drugo do u džamije i nije im propisao da radi ibadeta idu igdje drugo do na ova mjesta koja su poznata kao meša’ir (sveta mjesta).

Mjesta na kojima se obavlja hadž su Arefat, Muzdelifa, Mina, na ta mjesta ide se s ciljem zikra, dove, tekbira, a ne radi namaza, za razliku od džamija u koje se ide posebno radi namaza.

Ne postoji mjesto zbog kojeg se ide radi samog mjesta osim džamija i meša’ira, u njima se obavljaju namazi i hadžski obredi. Uzvišeni Allah veli:

Reci: “Klanjanje  moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno.“³²

Što se tiče drugih mjesta, na njih nije dozvoljeno posebno ići radi obavljanja namaza niti radi dove ili zikra, jer njihova posjeta nije propisana od Allaha i Poslanika pa makar se radilo o kući Poslanika ili mjestu njegovog boravka, ili mjestu kojim je prolazio.“³³

Na osnovu kazanog, dolazimo do zaključka da su vremenski blagdani muslimana ograničeni na sedam dana, a to su: petak, to je dan džume, Ramazanski i Kurban-bajram, Dan Arefata i tri dana tešrika, dok su prostorni (mjesta koja se posebno obilaze) blagdani muslimana ograničeni na mjesta na kojima se obavlja hadždž, a to su: Kaba, Arefat, Muzdelifa i Mina.

Onaj ko odredi neke druge dane i učini ih vremenskim praznicima, i odredi neka druga mjesta koja treba posebno posjećivati, uvodi u vjeru ono što nije od nje. Takav čini novotariju i slijedi put koji nije put vjernika.