Greške vezane za turbeta kod Bošnjaka 1. dio

U poglavlju o dovi i blagdanima spomenuti su neki od propisa vezani za turbeta i svetišta, ali imajući u vidu važnost ove tematike i greške koje čine muslimani Bosne i Hercegovine, javlja se potreba da se detaljnije obradi ova tema, te da se pojasni šerijatski stav po tom pitanju.

Uzimajući u obzir obmanutost ljudi koji posjećuju turbeta (od strane organizatora), zatim opasnost obavljanja ibadeta kod njih, te posljedice obraćanja onima koji su ukopani u turbetima i traženje pomoći od njih, nameće se potreba spomenuti riječi jednog turskog alima koji govori o važnosti ove problematike, a sve to zbog sličnosti Bošnjaka sa Turcima koji su ostavili ogroman uticaj na njihovo vjerovanje.

Šejh Muhammed Berkevi Rumi veli: „Jedno od najvećih iskušenja koje je zadesilo ljude i u prijašnjem i u sadašnjem vremenu jeste obmanutost ljudi od strane šejtana i njegovih sljedbenika po pitanju kaburova, do te mjere da su se počeli obožavati sami kaburovi i oni koji su u njima ukopani, te da su se počeli uzimati kao kumiri, na kojima su se izgrađivale građevine, tako da su se od njih napravili i načinili mauzoleji i turbeta. Početak ovog iskušenja bio je u vrijeme Nuha, alejhisselam, kao što nas o tome obavještava Uzvišeni Allah:

Nuh reče: ‘Gospodaru moj, oni mene ne slušaju i povode se za onima čija bogatstva i djeca samo njihovu propast uvećavaju i spletke velike snuju  i govore: ’Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Jesra ne napuštajte!”¹

Ibn Abbas i neki drugi učenjaci prvih generacija vele: ‘Ovo su imena ljudi iz Nuhovog naroda. Kada su umrli, šejtan je zaveo njihov narod da naprave kipove i postave ih ondje gdje su sjedili, i naveo ih da ih nazovu po njihovim imenima…’ Ovo se isto dešava i u našem vremenu.“²

Govoreći o načinima zavođenja ljudi vezano za kaburove, veli: „Imajući u vidu da je početak obožavanja kipova vezan za kaburove, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je svojim sljedbenicima sve načine koji vode do toga da budu iskušani ovom fitnom:

Prvo: Zabrana da se kaburovi uzimaju za džamije (mjesta ibadeta).

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se od kaburova prave džamije i prokleo je one ehli-kitabije koji to čine, upozoravajući tako svoj ummet.

Veliki broj uleme veoma jasno je istakao zabranu gradnje džamija i mesdžida na kaburovima, slijedeći tako sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neki od učenjaka koji su ovo kazali su Ahmed, Šafija, Malik, i dr.

Drugo: Zabrana osvjetljavanja kaburova.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se na kaburima pale svjetiljke i svijeće.

Treće: Zabrana da se kaburovi zidaju (uzdižu) i da se gradi na njima.

Četvrto: Zabrana da se piše na kaburovima.

Peto: Zabrana da se klanja kod kaburova.

Puno je hadisa koji to zabranjuju, zbog velike opasnosti ovog postupka, jer je zidanje na kaburima i klanjanje pored njih oponašanje mušrika koji veličaju svoje kipove sedždom, približavajući im se na taj način.

Već smo kazali da je obožavanje kipova počelo onda kada se pojavila fitna sa kaburovima.

Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo ehlu-kitabije koji su grobove svojih poslanika učinili mesdžidima (mjestima ibadeta).“³

Pojašnjavajući negativne posljedice vezivanja za kaburove, on veli: „Neke od tih posljedica su:

1– Veličanje tog mjesta.

2– Smatranje da su ta mjesta bolja i vrednija od Allahu najdražih mjesta.

3– Uvjerenje da oni uklanjaju određene nedaće, pomažu protiv neprijatelja, spuštaju   kišu sa neba. Ovo je širk u Allahovom rububijjetu.

4– Širk Allahu u ibadetu.

5– Oni koji uzimaju kaburove za džamije (mjesta ibadeta) ulaze u prokletstvo od strane Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

6– Oponašanje onih koji obožavaju kipove, kojima se stalno mole i kod njih borave, na njih vješaju prekrivače i određuju čuvare tih mjesta (sluge).

7– Zavjetovanje njima i njihovim slugama.

8– Suprotstavljanje Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i onome što je Allah u vjeri propisao.

9– Umrtljаvanje sunneta i oživljavanje novotarija.

10– Putovanje zbog njihove posjete, uz veliki trud i umaranje i postizanje ogromnog grijeha.

Ulema kaže: ‘Putovanje radi posjete kaburova vjerovjesnika i dobrih ljudi je novotarija koju nije praktikovao niko od ashaba i tab’ina, niti je to naredio Poslanik Gospodara svjetova, a također niko od imama ove vjere tu praksu nije smatrao pohvalnom.’

Onaj ko smatra da je ovo djelo vid pokornosti suprotstavlja se Sunnetu i konsenzusu islamskih učenjaka.

11– Uznemiravanje umrlih, jer oni se uznemiravaju zbog onoga što se radi kod njihovih kaburova (od novotarija).

12– Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, propisao je posjetu kaburima radi uzimanja pouke i podsjećanja na Onaj svijet, te da se od Allaha traži da se smiluje umrlom i  da mu grijehe oprosti.

Na takav način onaj ko dolazi u posjetu čini dobro i sebi i umrlome. Međutim, ovi su izokrenuli propis, pa je cilj posjete širk, tražeći od umrlog da im ispuni potrebe i spusti berićet i sl.“⁴

Nažalost, sve ovo što je spomenuo turski alim šejh Berkevi dešava se i u Bosni i Hercegovini, a nešto od toga prisutno je još od vremena dolaska islama na ove prostore.

U nastavku ćemo spomenuti neke od posebnih grešaka vezanih za turbeta kod muslimana Bosne, iako je samo postojanje tih turbeta velika greška.

Prvo: Već smo prilikom govora o kaburima spomenuli da je gradnja na njima, nažalost, nešto neizostavno kod muslimana Bosne.

Međutim, gradnja turbeta se od drugih kaburova razlikuje po veličini, luksuzu i uređenosti.

Većina njih bude u obliku kuće, sa dvije ili jednom prostranom prostorijom koja ima prozore i krov.

U dosta slučajeva kabur bude u sredini prostorije, kako bi posjetioci mogli da lakše dođu do njega sa svih strana.⁵

Kabur koji se nalazi unutar turbeta prekriven je ukrašenom tkaninom zelene boje na kojoj su ispisani određeni ajeti ili kraće sure.

Unutar prostorije su veoma skupocjeni tepisi, koje veoma rijetko možemo naći u kućama u kojima se živi.

Tokom obilaska turbeta zbog istraživanja ove tematike, primijetio sam da se kod svakog kabura unutar turbeta nalazi veliki broj odjeće i ručnika, jer svaki posjetilac poklanja nešto mejitu, a neizostavan sadržaj unutar prostorije jeste serdžada i ibrik sa vodom, te svijeća.⁶

Neki ljudi smatraju da umrli po noći ustaje i da se abdesti vodom koja je u tom ibriku, a zatim klanja.

Ono o čemu još uvijek razmišljam jeste jačina uvjerenja jednog starca i starice koji služe i čuvaju dva turbeta u Konjević Polju.

Oni smatraju da ukopani u tom turbetu ustaju po noći, abdeste se i klanjaju, te zbog toga svaki dan vodom pune taj ibrik, jer, kako kažu, svako jutro ga nađu praznog.

Većina ovih turbeta su otvorena kako bi se mogla posjećivati u bilo koje vrijeme, dok su samo neka od njih zatvorena, pa onaj ko ih posjećuje, stane kod njih i dovi, a zatim ubaci novac u posebno mjesto koje je predviđeno za to.

Što se tiče podizanja turbeta te gradnje na kaburovima na bilo koji način, zatim njihovo ukrašavanje i trošenje novca u te svrhe, te putovanje zbog posjete isti, u islamu je strogo zabranjeno.

Veliki je broj dokaza koji to jasno zabranjuju, a neki od njih su spomenuti tokom govora o propisima vezanim za kaburove kod bosanskih muslimana, pa nema potrebe da se ponavljaju.

A što se tiče vjerovanja da umrli ustaje iz kabura, te da se abdesti i da klanja, potpuno je neispravno i ništavno, za takvo nešto nema osnove u islamu.

To je samo šejtansko obmanjivanje i poigravanje sa ljudima čije je vjerovanje slabo, te koji u svom vjerovanju imaju raznoraznih šubhi (nejasnoća).

Život u kaburu je stvar nevidljivog svijeta (gajba) i o njemu se ne može govoriti na osnovu pogrešnih razumskih zaključivanja, niti sufijskih priča, nego samo na osnovu ispravnih šerijatskih argumenata.

Ono što se prenosi u ispravnim predajama jeste da umrli nakon ukopa uživa u blagodatima gledajući u Džennet, ili pak biva kažnjavan.⁷

Priča da umrli ustaje iz kabura, da abdesti i klanja nije zasnovana na šerijatskim dokazima, nego na šejtanskim spletkama i obmanama kojima on vara ljude slabih srca kako bi ih što više udaljio od Pravog puta, ili su pak takva kazivanja zasnovana na izmišljotinama ljudi koji samo žele da ostvare neku ovosvjetsku materijalnu korist.

Čak kada bi se i kazalo da umrli klanja u kaburu ili van njega, opet je to pitanje nevidljivog svijeta čija su pravila različita od ovosvjetskih i nije dozvoljeno vezivati se za njih.

Drugo: Neki bosansko-hercegovački muslimani smatraju da ova turbeta donose korist i otklanjaju štetu.

Neki smatraju da turbe Hasana Kaimije (njegovo turbe je u Zvorniku) ima moć da umrtvi bolesnika u čije se ozdravljenje izgubila nada.

Neki smatraju da oni koji su u njima poznaju nevidljivi svijet (svijet gajba), da upravljaju stvarima i pojavama, kao što je slučaj sa turbetom šejha Abdulvehaba Ilhamije u Travniku i nekim drugim turbetima koja se nalaze na glavnim putevima.

Ovakva uvjerenja su kufr (nevjerstvo) i širk, jer samo je Uzvišeni Allah taj koji može  nekome korist ili štetu da pribavi, jedini On može da oživi i umrtvi, jedini On upravlja stvarima i dešavanjima i jedini On poznaje nevidljivi svijet.

Pripisivanje ovih stvari bilo kome od Njegovih stvorenja je širk u rububijjetu i to je jedan od najvećih stepena kufra (nevjerstva).

Onima koji tvrde da neko pored Allaha može spoznati svijet gajba, naš alim Hasan Kafija Pruščak odgovara: „Spoznaja gajba nije moguća osim onome poslaniku i vjerovjesniku koga je Allah za takvo nešto odabrao, kao što Uzvišeni veli:

On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere.^8/9

Kada je u pitanju opskrbljivanje, Uzvišeni Allah jasno naglašava da su sve blagodati od Njega, koji nema sudruga. On ih jedini daje Svojim robovima i nije ispravno vjerovati i tražiti ih od nekog drugog. Uzvišeni veli:

Od Allaha je svaka blagodat koju uživate.¹⁰

On vas darežljivo obasipa milošću (blagodatima) Svojom, i vidljivom i nevidljivom.¹¹

Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati.¹²

Uzvišeni Allah je tvorac i stvarni vlasnik i darovatelj svega. On je taj koji daje obilnu opskrbu kome hoće i uskraćuje je od koga hoće, te je stoga tu opskrbu obaveza tražiti isključivo i samo od Njega jedinog, a ne od nekog drugog.

On Uzvišeni kaže:

Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji.¹³

Isto tako niko pored Allaha nije u mogućnosti da upravlja bilo čime na nebesima ili na Zemlji. Jedini upravitelj i jedini uzročnik svega je Uzvišeni Allah, koji nema sudruga. On kaže:

Reci: “O svemu odlučuje samo Allah!“¹⁴

I prije, i poslije, Allahova je odluka.¹⁵

Uzvišeni Allah čak potcrtava da ni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije u stanju da bilo čime upravlja i da bilo šta određuje:

Od tebe ne zavisi ništa.¹⁶

Pa kakvo li je tek stanje sa običnim smrtnicima, sa onima koji su na nižem stepenu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?!

A što se tiče vjerovanja da turbe Hasana Kaimije ima moć da umrtvi bolesnika u čije se ozdravljenje izgubila nada, odgovaramo Allahovim govorom:

Uzvišeni Allah, Gospodar svih svjetova, kaže:

Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On život i smrt daje, i vi osim Allaha nemate ni zaštitnika ni pomagača.¹⁷

Na osnovu ovoga jasno vidimo posljedice organizovanja manifestacije Dani Kaimije, ili bilo koje manifestacije na bilo kom turbetu, bez obzira što organizator ne poziva u ovakvo vjerovanje, i možda jasnije možemo dokučiti mudrost šerijata koji je zabranio svako okupljanje i svetkovanje kod kaburova pa i turbeta, upravo iz razloga da muslimani poslije Allahove upute ne bi upali u širk, i tako zauvijek ostali u Džehennemu.