Definicija blagdana (praznika)

Jezička definicija riječi el-‘id (blagdan / praznik)

U Lisanul-Arabu stoji: „Blagdan (el-‘id) kod Arapa je vrijeme u kojem se obilježava nešto što je lijepo ili žalosno.“¹

Nazvan je imenom blagdan (el-‘id) jer su ga uzeli za stalnu praksu, običaj.²

Blagdan (el-‘id) na osnovu jezičke definicije može imati sljedeća značenja:

Prvo: Obilježavanje (prisjećanje) povodom nekog tužnog događaja.

Drugo: Obilježavanje (prisjećanje) povodom nekog sretnog događaja.

Ovo može imati dva oblika:

– Obilježavanje nekog vjerskog događaja, poput Ramazanskog i Kurban-bajrama.

– Obilježavanje nekog događaja koji nije vezan za vjeru, kao npr. prisjećanje na nekog učenjaka, osobu, uglednika ili na neki historijski važan događaj.

Terminološka definicija blagdana / praznika

Praznik ili blagdan je svako vrijeme ili mjesto u kome se ljudi periodično okupljaju kako bi određene običaje sproveli u praksu.

Ibn Tejmijje veli: „El-‘id (praznik, blagdan) je ime za ono što se smatra općim okupljanjem u vidu tradicije i koje se ponavlja bilo svake godine, ili svake sedmice, ili svakog mjeseca i sl.“³

Zato se petak u islamu smatra praznikom, jer se muslimani okupljaju u džamiji radi džume namaza.

Na osnovu jezičke i terminološke definicije, vidimo da svako periodično okupljanje bilo zbog radosnih ili žalosnih događaja poprima propis (hukm) praznika (blagdana), bez obzira što se kod ljudi uobičava zvati praznikom samo okupljanje zbog radosnih događaja.

Dakle, praznik ili blagdan je svaki vid općeg okupljanja koji uvedu ljudi i učine ga običajem i tradicijom koja se ponavlja u određenom vremenu ili prostoru (mjestu). Isto tako, praznikom i svetkovanjem može se nazvati sve što ljudi obilježavaju, a vezano je za stare ili nove historijske događaje.

Ibn Tejmijje veli: „El-‘id (praznik, blagdan) je naziv za vrstu obilježavanja koja podrazumijeva svaki dan ili svako mjesto na kojem se okuplja i svaka radnja koja se čini na tim mjestima i u tim vremenima.“⁴

Praznik (blagdan) obuhvata troje:

Prvo: Vrijeme

Kada bi se odredilo posebno vrijeme za neku vrstu okupljanja, i u tom vremenu se stalno okupljalo, to bi se zvalo praznikom (svetkovinom).

Drugo: Mjesto

Kada bi se odredilo posebno mjesto za neku vrstu okupljanja i na tom se mjestu ono stalno činilo, to bi se zvalo praznikom.

Treće: Radnje, djela

Kada bi se određeno vrijeme ili mjesto posebno odredilo za činjenje određenih radnji na način da se one stalno čine, kao vid tradicije, to bi se zvalo praznikom.

Ibn Tejmijje veli: „El-‘id (praznik) obuhvata nekoliko stvari, od kojih su: dan koji se stalno ponavlja kao što je dan Ramazanskog bajrama, dan džume, zatim okupljanje u tom danu, zatim radnje koje se tada čine, bilo da se radi o ibadetima ili običajima.

Nekada je praznik vezan posebno za samo određeno mjesto, a nekada je općenit. Sve ovo se naziva idom (praznikom, blagdanom, svetkovinom).“⁵

Na osnovu definicije praznika i govora uleme, zaključujemo da se praznicima naziva svako periodično (koje se ponavlja godišnje, mjesečno ili sedmično) okupljanje ljudi ili u određeno vrijeme ili na određeno mjesto, bilo to radi obavljanja određenog ibadeta ili zbog nekih običaja, bilo zbog radosti ili žalosti ili, iz bilo kog drugog razloga.

Međutim, čitav život muslimana je protkan vjerom, i muslimanima nije dozvoljeno praktikovati praznike koje islam nije dozvolio, bez obzira što ti praznici nemaju nikakve veze sa vjerom, tj. bilo to okupljanje radi obavljanja ibadeta ili zbog nekih običaja ili iz bilo kog drugog razloga.

Zbog toga npr. muslimanu nije dozvoljeno da slavi svoj rođendan, iako on nema nikakve veze sa vjerom.

Enes, radijallahu anhu, prenosi: „Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu, njezini stanovnici imali su svoja dva dana iz predislamskog perioda u kojima su igrali i zabavljali se, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Zaista vam je Allah zamijenio te dane boljim: danima Kurban-bajrama i Ramazanskog bajrama.’“⁶